Dijalog i razgovor nemaju alternative... Pupovac nije glavni, ni najveći problem Hrvatske... Nacionalne manjine su dobrodošle u Saboru...

Neupućeni netko mogao bi pomisliti kako su autori ovih izjava komunjare »Zoki, Rajko i Rade« iz Milanovićeve Vlade, a ne redom hadezeovci i hvidraši Medved, Periša i Đakić. Što se dogodilo da isti oni koji su još jučer premijeru Plenkoviću prijetili nekim novim šatorom pod kojim se na plinskim bocama kuha rušenje legalno izbarane vlasti ne raskine li koaliciju sa Miloradom Pupovcem, da odjednom zakopaju ratničke sjekire te se peripatetički uhvate pod ruku i okrenu hegelijanskoj dijalektici?

I kad su se već na krajnjoj desnici i unutarhadezeovskoj oporbi poveselili kako premijer i predsjednik vladajuće stranke nema nikakvog časnog izlaza nakon što ga je najmoćnija i najutjecajnija braniteljska organizacija praktički prozvala zbog veleizdaje i napuštanja tekovina Domovinskog rata, Andrej Plenković je bika uhvatio za rogove i okružen prvim borbenim ešalonom svojih ministara pacificirao braniteljsku pobunu.

Što je to Plenković stavio u kavu bundžijama, što im obećao i kakvim ih je to bombonima pripitomio, ostaje da se vidi, ali oni koji su Milorada Pupovca pribijali na križ ili ga u najboljem slučaju tjerali s posla i iz zemlje, sada su spremni s njime popiti kavu, sjesti i razgovarati, razmotriti sve okolnosti koje su eventualno uzrokovale nesporazum, čak otići u Varivode i Grubore i pokloniti se nevinim žrtvama »Oluje«!

Doista, dijalog i razgovor nemaju alternative. No zašto se jedan ne mali broj hvidraša najprije okrenuo prijetećoj alternativi umjesto da je u startu izabrao dijalog i sjeo na razgovor s tim istim Miloradom Pupovcem koji im sada nije ni glavni ni najvažniji hrvatski problem, pa im ga u konačnici nije ni mrsko vidjeti u Saboru gdje podržava Plenkovićevu Vladu!?

Štoviše, danas se više ne čuje da netko od premijera Plenkovića ultimativno zahtijeva da smjesta raskine neprirodnu koaliciju sa strankom srpske nacionalne manjine SDSS-om zbog Pupovčevih izjava i usporedbi današnje Hrvatske s Pavelićevom NDH. Ulogu Pedra preuzeo je glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić kojeg se, tek da se cijeli slučaj ne bi u potpunosti razvodnio i postao farsom, proziva zbog sporosti!

Ne bi li nas naveli na pomisao kako se radi o kopernikanskom obratu, čelnici HVIDRA-e osuđuju i nedavni istup HDZ-ove riječke vijećnice Ivone Milinović poručujući, baš kao i stranačka centrala, kako »takav govor nije dobrodošao u javni prostor jer pridonosi stvaranju napetosti u društvu«. No povijesti braniteljskih udruga uči nas da se u pozadini njihovih toplo-hladnih odnosa s HDZ-om uvijek krije neki opipljivi interes i korist. Prvima, pogotovo onim na čelnim pozicijama, kompromis će svakako donijeti neku novu materijalnu korist ili benefit, a drugima, politički kapital koji nema cijene.

Jer, HVIDRA već odavno djeluje po matrici i na principima partizanske veteranske organizacije SUBNOR-a koji je svoju snagu također crpio iz ratne mitologije. I SUBNOR je djelovao kao svojevrsno Ministarstvo ćudoređa, pozcionirajući se kao jedini pouzdani čuvar revolucionarnih tekovina, baš kao što HVIDRA danas jedina ima monopol na nacionalne i državotvorne stečevine.

Komotna je to pozicija neupitnog autoriteta koji iz svojih ratnih zasluga i rana uzima pravo da arbitrira o tome što je dobro ili loše za društvo, zabranjeno ili dozvoljeno za državu. U toj kohabitaciji s onima koji vladaju, s vremena na vrijeme moraju pokazati i zube kako ne bi ostali po strani, zaboravljeni i nevažni, dajući svima na znanje da bez njih ne mogu upravljati zemljom.

Tako su i ovog puta naoštrene motike, čekiće, lopate i vile stavljene u pričuvu čim je Plenković shvatio poruku i s uvažavanjem poručio kako će i ubuduće konzultirati i razmjenjivati informacije s HVIDRA-om. Jer, naravno, dijalog i razgovor nemaju alternative.