Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
11. studenoga 2019.
Uvodnik

Komentar BRANKO MIJIĆ Poraz kao pobjeda

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 1. srpanj 2019. u 15:39 2019-07-01T15:39:07+02:00

Kolinda Grabar-Kitarović nije odgovorila na njegov poziv da istakne svoju kandidaturu, a dobije li Škoro više glasova od nje, bit će to nakon europarlamentarnih izbora još jedan šamar Plenkovićevoj politici. Zato se Bruxelles čini kao idealan izgovor za bijeg od kostura koji ispadaju iz ormara. A i slađe je biti gospodar na europskom dvoru nego li papučar u vlastitom domu

Za karijeru svakog političara presudno je samo jedno, kako vlastiti poraz prikazati kao pobjedu! Složi li se europska Rubikova kocka tako da na njoj ispliva ime Andreja Plenkovića, hrvatski premijer bi elegantno svoj odlazak u Bruxelles ili Strasbourg mogao prikazati kao vlastitu veličanstvenu pobjedu, uspjeh svoje Vlade i diplomacije te neviđeno priznanje hrvatskoj državi od stoljeća sedmog.

I zajedno sa svojim ministrima zapljeskati samome sebi na oproštajki od Banskih dvora, baš kao što se slavio izbor Marije Pejčinović Burić za glavnu tajnicu Vijeća Europe.

Uspiju li se europski moćnici nagoditi da mjesto glavnog izvršnog dužnosnika EU-a, predsjednika Europske komisije pripadne političkom bloku lijevog centra iako su Europski pučani dobili najviše glasova, njima bi pripale, barem prema prijedlogu Donalda Tuska, dvije utjecajne funkcije, visokog predstavnika za vanjsku politiku EU-a i predsjednika Europskog parlamenta.

Poslože li se dakle kockice tako da pučani mjesto predsjednika zamijene za dvije ključne fotelje, njihov »spitzenkandidat« ispao bi iz igre i širom otvorio vrata novim Junckerovim mladim lavovima, među koje spada i Plenković.

Osim što je vođenje europske politike jaka ambicija predsjednika HDZ-a, koji je stranku i preuzeo vrativši se iz Bruxellesa, njegova je karijera od samog početka vezana za diplomaciju i međunarodne odnose.

Da Andrej Plenković ozbiljno razmišlja i kalkulira s mogućnošću da postane jedan od četvero ključnih ljudi za funkcioniranje EU-a, svjedoči gromoglasna šutnja hrvatskog premijera koji takvu mogućnost niti jednom jedinom riječju nije otklonio!

I tu se krije poraz Andreja Plenkovića, jer premijer kojemu je dobrobit vlastite države prioritet i koji se sljedeće godine ozbiljno misli upustiti u borbu za još jedan mandat, jasno i glasno bi rekao kako njegov posao kod kuće još nije gotov, i da ne ide nikuda! I da su mu za preobrazbu Hrvatske u modernu europsku državu potrebne još četiri godine na vlasti.

Ovako je licemjerno od Andreja Plenkovića da se hvali svojim i ugledom svojih suradnika kojima su sva europska vrata otvorena, dok u vlastitoj kući ne može riješiti niti prostu jednadžbu političke odgovornosti svojih ministara.

Tako bi se ministar uprave i politički tajnik HDZ-a Lovro Kuščević mogao svojim sve dubljim aferama prometnuti u Prometeja koji je Plenkoviću upalio baklju njegovih europskih ambicija.

Jer, nije samo premijer umoran u branjenju neobranjivog, svojih ministara koji mu, jedan po jedan, zabijaju noževe u leđa pa njegova snaga kopni. Nema više force ni u odanih Plenkovićevih pobočnika, poput Branka Bačića koji bi još jednom trebao po saborskim hodnicima sakupljati dovoljan broj ruku koje bi spriječile ministrov opoziv.

I to u trenutku kada se glavni koalicijski partner, HNS, odlučio iz petnih žila potruditi da premijeru zagorča život zahtijevajući od njega ultimativno da smijeni Kuščevića!

Plenković više nije u prilici tajnici narediti da napiše rješenje o smjeni HNS-ovih ministara, kao što je svojedobno učinio s Mostovim. Neko novo preslagivanje s Bandićevim žetončićima nije sigurna i pouzdana opcija, a među zastupnicima teško da više ima onih spremnih trgovati svojim mandatima, pa sve miriše na izvanredne izbore.

Nisu to jedine glavobolje Andreja Plenkovića, njegov odgođeni obračun s Milijanom Brkićem i unutarstranačkom oporbom koja jača, dodatno otežavaju njegov položaj, baš kao i njegovo autokratsko gaženje Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa.

Kolinda Grabar-Kitarović nije odgovorila na njegov poziv da istakne svoju kandidaturu, a dobije li Škoro više glasova od nje, bit će to nakon europarlamentarnih izbora još jedan šamar Plenkovićevoj politici.

Zato se Bruxelles čini kao idealan izgovor za bijeg od kostura koji ispadaju iz ormara. A i slađe je biti gospodar na europskom dvoru nego li papučar u vlastitom domu.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.