Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 10° 6
Sutra: 10° 10° 6
8. prosinca 2019.
Uvodnik

Komentar BRANKO MIJIĆ Mani, La Mama hrvatskog glumišta

Snimio Ivica TOMIĆ
Snimio Ivica TOMIĆ
Autor:
Objavljeno: 15. studeni 2019. u 19:28 2019-11-15T19:28:04+01:00

Onako kako je živjela, tako je i otišla, na svoj poseban, samo njoj svojstven način. Samo je Mani Gotovac, baš kao prava La Mama hrvatskog glumišta, mogla režirati taj kraj ovako kako je ispao, samo je ona mogla samoj sebi nazdraviti na svoj 80. rođendan Extra Cold Guinnessom i u isto se vrijeme oprostiti od ovog nesavršenog svijeta

Ona nije uvijek dobra, zna biti i zločesta, ali upravo iz tih sukoba i okršaja nastajale su iskrice iz kojih bi se dogodio teatar. Mani je stvorena da voli teatar...

Tako je Mani Gotovac spontano, onako iz publike, nazvala i okarakterizirala Loredana Gašparović dok smo prije pet godina u Ex librisu predstavljali njezinu knjigu »Ma koji život, ma koji teatar«, njezin obračun sa svima, na četiristo stranica, oko teatra koji je stvarala od 1968. do 2013. godine.

Inzistirala je da dođem, rekao sam samo da će ostati zabilježena u Rijeci, jer je postala, ostala i zauvijek će biti Riječanka – teatar je čedo grada, a grad se razlikuje od provincije po tome što ima gradsku vijećnicu i kazališnu pozornicu.

Mani je vratila Rijeci teatar, baš s naglaskom na to njezino »R« koje je poput rafala vokalno izgovarala, to joj nitko ne može oduzeti, to se ne da izbrisati.

Svojim dolaskom u grad uzburkala je žabokrečinu, razbila kazališnu kolotečinu. Svi su znali da je Mani stigla u Rijeku, to se ćutilo na svakom koraku, ne samo po repertoaru, kuloari su brujali, javnost se propinjala na stražnje noge kada je na kazališne daske koje život znače dovela Severinu, najprije kao Karolinu Riječku, a onda i kao Krležinu barunicu Castelli u »Gospodi Glembajevima« koje je režirao još jedan enfant terrible ovdašnjeg teatra, Branko Brezovac.

Teško se odlučiti za naj-predstavu u riječkim intendantskim mandatima Mani Gotovac, osobni izbor pao bi na spektakularno razotkrivanje kazališta koje je uprizorio Tomi Janežič postavljajući Shafferovog »Amadeusa« te teatarsko izmještanje u Portić na Kantridi adaptacije Slobodana Novaka »Mirisi, zlato i tamjan« u režiji Vinka Brešana. Bila je to predstava koja je na najbolji način obilježila Riječke ljetne noći, još nešto bitnog što nam je u baštinu ostavila Mani Gotovac.

- Piše o politici, a piše kulturu, tako me je pohvalila pred drugima i nagradila nečim za nezaborav, počastivši me gledanjem predstave iz intendantske lože. Ne sjećam se što je bilo na repertoaru, jer je najveći doživljaj bio tu večer provesti u njezinom i društvu Igora Mandića.

Teatrolozima ostaje kao zadatak pobrojati i valorizirati teatarski opus i smjestiti Mani Gotovac na zasluženo mjesto u hrvatskom kazališnom životu, u kojem je bila sve, od novinarke i kazališne kritičarke do prve intendantice u povijesti dvaju HNK, onog splitskog i ovog riječkog.

Njezino književno djelo raznorodno je i bogato, od eseja i monografija do romana, najčešće autobiografskih, uključivši i ovaj posljednji »Rastanci« koji upravo plijeni pažnju publike na Interliberu.

S »Rastancima« se Mani Gotovac i rastala od nas, na svoj poseban i osebujan način, tako svojstven svemu što je radila u životu, a u njezinom niti jedan jedini dan, niti jedan sat nije mogao proći bez drame, komedije ili tragedije.

Onako kako je živjela, tako je i otišla, na svoj poseban, samo njoj svojstven način. Samo je Mani Gotovac, baš kao prava La Mama hrvatskog glumišta, mogla režirati taj kraj ovako kako je ispao, samo je ona mogla samoj sebi nazdraviti na svoj 80. rođendan Extra Cold Guinnessom i u isto se vrijeme oprostiti od ovog nesavršenog svijeta.

Tamno je pivo bilo jedino prihvatljivo crnilo za Mani Gotovac. Zato, s kazališnih zgrada valja maknuti te i takve barjake žalovanja, pogotovo u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u Rijeci koje je za sva vremena zadužila.

U znak sjećanja na Mani dovoljno je spustiti svečani zastor riječkog teatra, i to baš onaj Matka Trebotića, za koji je najzaslužnija da je u ovo zdanje stigao, dakako ne bez reakcija onih koji nisu razumjeli njezin mediteranski temperament. Ni ona sama ne bi dozvolila da se zbog ucviljenosti predstava ne odigra.

Show must go on!

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.