Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 9° 1
Sutra: 9° 9° 1
10. prosinca 2019.
Opća praksa

TIHOMIR PONOŠ Škola za STEM

Foto: D. JELINEK
Foto: D. JELINEK
Autor:
Objavljeno: 12. rujan 2019. u 16:18 2019-09-12T16:18:48+02:00

Interesantno je to javno forsiranje STEM područja. Daleko od toga da je ono nevažno, ali predsjedničina izjava itekako vuče na podcjenjivanje humanističkih i društvenih znanosti, a one su ionako u defenzivi (ne samo u Hrvatskoj) jer se sve te povjesničare, arheologe, filozofe, komparatiste, pravnike i njima slične sve češće doživljava kao neku vrst neproduktivnih uhljeba

Počela je nova školska godina. Nije to bilo kakva školska godina, takve nije bilo odavno jer početkom ove školske godine započela je i »Škola za život«, gromko i gromoglasno najavljivana reformirana, nova hrvatska škola koja bi s vremenom trebala hrvatski obrazovni sustav izokrenuti naglavce, učiniti ga modernim, vrhunskim i sjajnim, stvoriti sustav koji će izbacivati sve same izvrsnike (kad je već izvrsnost imenica koja je posljednjih desetak godina postala gotovo pa mitskom riječi obrazovanja i znanosti), a ti će učenici, kada to prestanu biti, ovu zemlju voditi i odvesti u bolju budućnost. I to nije sve. »Škola za život« obrazovat će današnju djecu tako da jednoga dana budu lako zapošljiva, da bez poteškoća pronalaze svoje mjesto na tržištu rada, ako ne u Hrvatskoj, onda u Irskoj ili Njemačkoj.

Reforma nije ni počela, u svom punom u ovoj školskoj godini zamišljenom opsegu (lani je provođena eksperimentalno u ograničenom broju škola), a već se procjenjuju njeni učinci i dosezi. Za HNS i resornu ministricu Blaženku Divjak to bi trebao biti, minimalno, početak jednog velikog uspjeha. Za njih drugačije ne može ni biti. Ne treba zaboraviti da se HNS prije više od dvije godine kao stranka raskolio, a onaj dio koji je zadržao ime HNS i koji je ušao u Vladu Andreja Plenkovića nakon što je Most iz nje izbačen, u nju je ušao tvrdeći da to radi ne bi li spasio obrazovnu reformu jer je ona je nešto najvažnije što treba u ovoj zemlji provesti, ne samo zbog djece, ne samo zbog njihove budućnosti, nego zbog budućnosti ove zemlje.

Za Borisa Jokića, koji je do 2016. godine bio glavni provoditelj i zaštitno lice obrazovne i kurikularne reforme, riječ je o tek skromnom zahvatu u usporedbi s onime što se zamišljalo u vrijeme kada je on bio predvodnik reforme. Ova reforma obuhvaća tek 15 posto onoga što je prije tek nešto više od tri godine bilo zamišljeno, a ako obuhvaća tek 15 posto onda je jasno da ni njen uspjeh ne može biti mnogo veći od tog postotka.

Rasprave su se vodile, ili se još uvijek vode, o tri teme. Prva, sada već pomalo zaboravljena, bili su kurikuli pojedinih predmeta. O njima se ne raspravlja već mjesecima, ne raspravlja se više ni o kurikulu povijesti, ni o kurikulu hrvatskoga jezika i o tome što će djeca čitati, a što neće za lektiru. Otkako su usvojeni, rasprava o njima je zamrla. Druga tema o kojoj se raspravlja je elektronika – ima li u školama dovoljno računala, jesu li škole i učitelji odgovarajuće informatički opremljeni, ima li dovoljno tableta? Treća tema, o njoj se raspravlja, a i još će se raspravljati su plaće zaposlenih u obrazovanju.

Nakon što je riješeno pitanje kurikula, nakon što je kako-tako riješeno pitanje elektronike, na red su došli i ljudi, oni koji bi reformu (cjelovitu ili 15-postotnu) trebali oživotvoriti. Nema reforme bez motiviranih nastavnika, a da bi ih se motiviralo za provedbu reforme nužno im je povećati plaće, već tjednima slušamo iz Ministarstva znanosti i obrazovanja, već tjednima slušamo od ministrice Divjak. Traži se povećanje koeficijenta za zaposlene u obrazovanju, četiripostotno povećanje u ovoj i još dva posto u sljedećoj godini. O tome ćemo slušati i sljedećih dana i tjedana.

U ponedjeljak, na prvi dan škole, doznali smo što još nedostaje obrazovnom sustavu, a o čemu se u proteklim raspravama baš i nije moglo mnogo toga čuti. Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović je obraćajući se učenicima i učenicama sesvetske gimnazije kazala da u školama nedostaju »voditelji koji bi usmjeravali mlade ljude i rekli im ‘u redu, ti jako voliš povijest, ali ako studiraš povijest i arheologiju, možda u ovom trenutku nećeš naći radno mjesto’« i dodatno naputila gimnazijalce kako bi im ti voditelji trebali sugerirati da se bave prirodnim znanostima ili STEM-om.

Zašto netko u zemlji tako bogate povijesti i važnih arheoloških nalazišta ne bi s tom profesijom pronašao posao predsjednica nije objasnila. Međutim, interesantno je to javno forsiranje STEM područja. Daleko od toga da je ono nevažno, niti je bilo, niti će biti, ali predsjedničina izjava itekako vuče na podcjenjivanje humanističkih i društvenih znanosti, a one su ionako u defenzivi (ne samo u Hrvatskoj) jer se sve te povjesničare, arheologe, filozofe, komparatiste, pravnike i njima slične sve češće doživljava kao neku vrst neproduktivnih uhljeba, iako su upravo oni koji primarno tumače i društvo, i sadašnjost i prošlost i koji prema društvu, prošlosti, sadašnjosti, vlasti, politici i moći razvijaju kritičku misao.

Što se, pak, tiče povijesti i arheologije, upravo te studije završio je državni tajnik u Ministarstvu uprave Darko Nekić koji bi, prema medijskim napisima, trebao biti jedan od koordinatora predsjedničke kampanje Kolinde Grabar-Kitarović.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.