Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 11° 1n
Sutra: 11° 11° 1n
21. rujna 2019.
Drugo mišljenje

blog ZDENKO DUKA Nije vrijeme za legitiman referendum

Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Autor:
Objavljeno: 14. lipanj 2019. u 17:44 2019-06-14T17:44:42+02:00

Referendum bi zadugo zapečatio sve nejednakosti i nepravde koje ima sadašnji mirovinski sustav. Mislimo na one koje se tiču povlaštenih mirovina, a osobito najbrojnijih braniteljskih mirovina, ne samo u Hrvatskoj nego i onih bivših pripadnika HVO-a u BiH. Fiksirao bi se odlazak u mirovinu sa 65 godina, smanjila penalizacija i usporilo izjednačavanje žena s muškarcima u odlasku u mirovinu

U Hrvatskoj vladajući političari rade na tome da sve više oslabe relevantne institucije društva tako da one postanu podložne dnevno-političkom politikanstvu, a onda je bolje da ih uopće i nema nego ima, jer su samo smokvin list.

A neke smokvine listove imaju i vlasti u Sjevernoj Koreji ili u Zimbabveu. Posljednji hrvatski primjer za to sramotno obrušavanje su pritisci na Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, za što je najodgovorniji premijer Plenković.

Ali, ne radi se samo o potkopavanju onih institucija kakve su određena vijeća, povjerenstva, pravobraniteljstva ili druge ustanove.Od 2010. godine ustavno je devastirana i obezvrijeđena demokratska institucija referenduma jer od te promjene Ustava RH nije definirana potrebna izlaznost na državni referendum kako bi on bio valjan.

Od tada je to crna rupa u Ustavu, kako je zovu neki prominentni ustavnopravni stručnjaci. Ustav je tada promijenjen zbog pragmatičnog razloga ulaska u EU. Isto tako, u Ustavu RH nikad nije niti bilo kod nas definirano o kojim temama referenduma ne bi smjelo biti, kao što su recimo porezi, međunarodne državne obaveze, ljudska i manjinska prava i slobode ili državni proračun.

Budući da takvih ograničenja nema, onda na saborsko traženje o (ne)ustavnosti pitanja odlučuje Ustavni sud, i onda mu se uvijek može prigovoriti da on odlučuje politički.Jučer su sindikati predali predsjedniku Hrvatskog sabora Gordanu Jandrokoviću 748 tisuća prikupljenih potpisa za organiziranje referenduma kojim traže da se u mirovinu ide sa 65 godina života a ne od 2033. godine sa 67 godina, da se smanji penalizacija ranijeg umirovljenja, produlji rok za izjednačavanje dobi odlaska u mirovinu za žene i muškarce, itd.

Ukupno pet izmjena mirovinskog zakona koje bi trebalo u njega ubaciti, a cjelina ukupnog mirovinskog sustava bi time, smatraju i tvrde sindikati, ostala nenarušena i mogla bi nesmetano funkcionirati. Svi koji su se, na ovaj ili onaj način, bavili nekim zakonima znaju da na nekoliko mjesta ‘izbušen’ sustav ne može dalje funkcionirati kao da tog ‘bušenja’ prethodno nije bilo.

Da, treba imati jaku organizaciju kako bi se prikupilo 748 tisuće potpisa za referendum, ali da se prikupljalo potpise kako bi se generalno povisile plaće za 50 posto, ili da minimalac u Hrvatskoj bude 1000 eura prikupilo bi se možda i 1,5 milijuna potpisa.

Hrvatska nije Švicarska u kojoj je recimo na referendumu 2017. godine odbijen prijedlog o zajamčenom temeljnom dohotku za sve građane. I bez temeljnog dohotka, Švicarci imaju sasvim dovoljno za dostojan život.

A kad bi tako moglo ići, sigurno bi Hrvati željeli raditi kraće, nikako do 67. godine ali usto zarađivati puno više - najmanje tisuću eura mjesečno pa naviše. Ovako, s ovim uvjetima iz Ustava iz 2010. godine, bilo koji državni referendum može biti legalan, ali nijedan nije legitiman.

Naravno da sada sindikalni čelnici odbijaju bilo kakve pregovore s Vladom, kako bi se mirovinski zakon mijenjao i bez organiziranja referenduma koji košta nekoliko milijuna kuna. Referendum će potpuno sigurno proći, kao što bi u ovim uvjetima prošao i referendum baš o bilo čemu.

Nije dakle neko herojstvo pobijediti na referendumu, potrebno je samo prethodno prikupiti dovoljan broj potpisa. Naravno da sindikalni čelnici (barem zasad) ne žele razgovarati, oni hoće trijumfalno pobijediti na referendumu, hoće poraziti Vladu, a to uopće neće biti teško. Ali, kad su odjednom postali tako moćni neka izađu na parlamentarne izbore pa da ih vidimo.

Ribić, Novosel i Sever, svi su oni u javnosti već 30-ak godina, i predobro su svima poznati, ali teško da bi i u ovo turbo populističko vrijeme na zajedničkoj listi prebacili 3-4 posto podrške glasova birača, a to je svakako puno manje od ovih 748 tisuće potpisa. Dobili bi koliko i stranka Milana Bandića. Dakle, bilo bi vrlo poželjno ići na referendum pa da narod slobodno odluči, ali uz definirani potrebni izlazak građana na referendum.

A referendum u kojem će nekoliko ovih sindikalnih prijedloga proći uz potporu kakvih 20-ak posto ukupnog biračkog tijela nam stvarno ne treba. Dok se ne stvore iole normalni uvjeti za normalni državni referendum u ovoj zemlji, jedini legitimni način rješavanja problema o ovim pitanjima je neki dogovor, ma koliko teško ga bilo postići. Za dogovor je kasno, kažu sindikati, a za nužne promjenu Ustava je u Hrvatskoj uvijek kasno a uvijek i prerano jer nitko ne gleda opći interes i potrebu da zemlja bude uređena, nego samo vlastiti kratkoročni politički probitak.

Referendum bi zadugo, a niti ustavnopravni stručnjaci ne mogu se sada složiti za koliko vremena, zapečatio sve nejednakosti i nepravde koje ima sadašnji mirovinski sustav. Mislimo na one koje se tiču povlaštenih mirovina, a osobito najbrojnijih braniteljskih mirovina, ne samo u Hrvatskoj nego i onih bivših pripadnika HVO-a u BiH.

Fiksirao bi se odlazak u mirovinu sa 65 godina, smanjila penalizacija i usporilo izjednačavanje žena s muškarcima u odlasku u mirovinu, ali na radost ministra Tome Medveda sve drugo bi ostalo trajno i vječno, a ministar bi prema onom poznatom članku 133. iz bivše države samo pisao kaznene prijave protiv onih koji nešto protiv toga zucnu.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.