Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 1
Sutra: 23° 23° 1
17. srpnja 2019.
Traži li HDZ novog lidera za izbore?

Sanaderovi grijesi na Kosoričinim leđima

Foto Davor KOVAČEVIĆ
Foto Davor KOVAČEVIĆ
Autor:
Objavljeno: 13. ožujak 2011. u 8:30 2011-03-13T08:30:00+01:00

Okrene li krupni kapital definitivno premijerki leđa, od saveznika joj ostaje samo Kaptol koji jedini podržava prvobitni plan o izborima nakon referenduma o ulasku u EU 

Ivan Pernar možda je sanjao dječački san da će jednog dana predvoditi mase na barikadama, ali ni u primisli nije očekivao da će gruda koju je bacio pokrenuti i najmoćniju hrvatsku lavinu pred kojom se svi sklanjaju – Ivicu Todorića. Javna manifestacija nezadovoljstva prvog hrvatskog bogatuna znatno je opasnija za aktualnu HDZ-ovu vlast od svih zvižduka i povika, jaja i boja, transparenata i parola koji se ovih dana kotrljaju ulicama. 

Tko zna koliko je političkih pastora upotrijebljeno za gašenje već potpaljene lomače i što je sve svojim nekadašnjim pajdašima iz HUP-a morao obećati ministar gospodarstva Đuro Popijač da bi spasio šeficu. 

I zato je Jadranka Kosor u posljednji čas spriječila da joj se na glavu ne sruči javno gromoglasno »Odlazi!« domaćeg kapitalističkog trusta predvođenog gazdom »Agrokora« kojim bi njezina noćna mora, prijevremeni izbori, postali bolnom i neizdrživom javom. Jer, poslije samoinicijativne intervencije guvernera HNB-a Željka Rohatinskog, zoona politikona par excellence, kojemu vjeruje najšira javnost, ali ga nakon oslobađanja 6,3 milijarde kuna za preživljavanje gospodarstva veličaju i naši magnati, koji u bauljanju vladajućih mogu najviše izgubiti, naprasno otkazani sastanak u »Westinu« bio bi prvi korak prema biralištima. Tko zna koliko je političkih pastora upotrijebljeno za gašenje već potpaljene lomače i što je sve svojim nekadašnjim pajdašima iz HUP-a morao obećati ministar gospodarstva Đuro Popijač da bi spasio šeficu. 

Narodni guslari

Ne može ni dan-danas Jadranka Kosor povjerovati što joj se sve događa ovih dana, svjedoče to nemušte reakcije premijerke i njezinih zatečenih promotora koji je svakim danom sve više ukapaju i vode na put bez povratka, u političku eutanaziju. Upela se naša oslobođena usmena epska tradicija ispjevati rugalice i pošalice na račun premijerke, poručiti joj ponešto duhovitosti, ali i isporučiti niz pogrda i lascivnosti valjda inspirirana karnevalskim ugođajem koji unatoč kalendaru još uvijek ne prestaje. 

Ne čudi čuđenje Jadranke Kosor što se ulica sve usuđuje. Valja priznati, nije ona prototip HDZ-ovog predatora koji se iz komunističkog plašta presvukao u katolički, uspjenjeno nacionalistički, zadovoljavajući svoju pohotu za zapadnom demokracijom na nedjeljnim misama i stranačkim skupovima zadovoljno mljackajući zauzvrat stečenim plijenom u privatizacijskoj pljački vlastitog naroda. Nema tog kriminalnog putra na glavi Jadranke Kosor, daleko je ona ispod prosjeka prosječnog anonimnog hadezeovca kada je koristoljublje po srijedi, tek joj taj nesretni stan svako toliko nabiju na nos, što je ravno nuli kada se zbroji dvadesetogodišnji kutleraj hrvatskih ratnih i poratnih profitera. 

Zna se da je glavni nečastivi onaj koji čami u salcburškoj ćeliji i čije se ime gotovo više i ne spominje

Kako se onda Jadranka Kosor prometnula u glavnog krivca ojađenog naroda koji traži da odstupi i ode, milom, na izborima, ili silom ulice, zašto masa upravo njoj potpaljuje lomaču pusta iliti krnje, našeg krivca za sveukupne nedaće? Jer, zna se da je glavni nečastivi onaj koji čami u salcburškoj ćeliji i čije se ime gotovo više i ne spominje. Naprosto Kosor i njezini bližnji smetnuli su s uma da su na vlast došli ne izbornom voljom građana već ukazom i političkim testamentom tog istog Ive Sanadera prije nego li je izgovorio svoje povijesno: »Doviđenja, i hvala vam na suradnji!«. 

Takvim monarhističkim prijenosom vlasti Jadranka Kosor je pristala dobiti žezlo moći, ali i potpisala preuzeti na sebe svo nakaradno naslijeđe i rogove u vreći koje joj je prethodnik velikodušno ostavio u baštinu. Tu dotu kriminala, korupcije, bahatosti i nakaradnosti danas plaća Jadranka Kosor, jer je pristala postati aklamacijskom kraljicom vlastite stranke umjesto da odmah nakon prvih nepopularnih, ali odlučnih poteza, kada je njezina zvijezda sjala visoko, raspiše izbore. 

   

Pokrenuta lavina

Ovako je zauvijek ostala oktroirana Sanaderova zapisničarka i nikad osim par kozmetičkih poteza nije dobila priliku raščistiti s njegovim kadrovima koji su joj danas uteg oko vrata. I vjerojatno će joj zauvijek ostati nepoznanicom bi li napravila više i bolje, bili nam bila milija i draža da je imala priliku sastaviti svoj reprezentativni tim, a ne kuburiti s naslijeđenim kadaverima. 

Ovako Jadranka Kosor mora strijepiti neće li je zajedno sa Sanaderovim reliquiae reliquiarum ulica pomesti poput trulih naranči u ropotarnicu povijesti. Nakon Todorićevog nezadovoljnog trbuhozborenja na račun njezine vlasti manevarski joj je prostor sužen i više nema pravo na pogrešan korak. Lavina je pokrenuta, tutnjava je sve bučnija i bliža, baš kao i presuda Haškog suda generalu Gotovini najavljena za kraj ovog ili početak sljedećeg mjeseca. Eksperti koji prate praksu ICTY-a smatraju vrlo izvjesnim da će ona biti osuđujuća što će biti povod da mnogobrojne braniteljske udruge još žešće ponove svoje prosvjede koji su uzdrmali vlast u slučaju Purda. 

Ne posustanu li do tada facebook prosvjednici, aktiviraju li se masovnije seljaci i traktori na blokiranju prometnica, ustanu li ribari, studenti i sjete li se sindikati koliki je broj nezaposlenih, sinergija svekolikog nezadovoljstva mogla bi naprasno zaskočiti aktualnu vlast i prije nego li dobije toliko potrebne bodove za kakve-takve nade u opstanak uspije li u lipnju održati predizborno obećanja i zaključiti pregovore s EU.   

Danas je Jadranka Kosor u nevolji, jer okrene li joj krupni kapital definitivno leđa, od saveznika joj ostaje još samo Kaptol 

Dobije li Gotovina dugogodišnju robiju, Jadranka Kosor platit će još jedan neugodan račun koji joj je zajedno s foteljom u amanet ostavio Ivo Sanader. Jer, narod pamti tko je to heroju a ne zločincu došao glave, tko je to kao mantru ponavljao »locirati, identificirati, transferirati« i baš sve to s naglaskom na uhititi proveo u djelo. Dok bude slušala objavljivanje presude iz Haaga Jadranka Kosor prekasno će se zapitati zašto se prije nije riješila blizine Vladimira Šeksa pod čije će prozore nakon njezinih stići kolona onih kojima je svojedobno osigurala braniteljske penzije. 

HDZ je uvijek bio stranka koja se dičila svojom monolitnošću i svaki je otpadnik nemilosrdno bivao kažnjen, jer bi bilo kakvo toleriranje frakcija odnijelo glavni kapital koji je taj pokret još za Tuđmana stekao: sigurnih dvadeset posto glasova kao početna pozicija za parlamentarne izbore. Danas je Jadranka Kosor u nevolji, jer okrene li joj krupni kapital definitivno leđa, od saveznika joj ostaje još samo Kaptol koji jedini podržava prvobitni plan da se izbori održe tek nakon referenduma o ulasku u EU. Nakon svega lošega što joj se događa u posljednje vrijeme, teško je povjerovati da u relativno kratkom roku premijerka može skupiti toliko pozitivnih poena kojima bi kupila toliko vremena. 

Ono o čemu Jadranka Kosor mora razmišljati, budući da vrlo dobro zna kako funkcionira HDZ-ova mašinerija, rađanje je sumnje u stranačkim redovima zbog iskazanih slabosti u njezino neupitno liderstvo. Doduše, o tome sada nitko glasno ne govori, ali više je od jedne glave koja će se uskoro upitati je li Jadranka Kosor najizgledniji HDZ-ov favorit za izbore ili prije njih treba provesti unutarstranačko pripetavanje. 

 Karamarkove ambicije

Ime i političke ambicije Tomislava Karamarka često su se spominjali u javnosti, a aktualni ministar unutarnjih poslova vjerojatno je jedini političar iz aktualne vlasti koji se može pohvaliti da je, preuzevši policiju, načeo Sanaderovu koruptivnu hobotnicu i počeo odmotavati zamršeno klupko u kojem još dugo neće biti raspetljane mnoge niti. Karamarko je vrlo obziran i prema prosvjednicima, nije se dao kompromitirati u pokušaju HDZ-ovih perjanica da prosvjede prokažu kao plaćeničku SDP-ovu ujudurmu, a u trenucima krize mnogi se birači iz straha znaju opredijeliti za čvrstu ruku kao jedini garant mirnije sutrašnjice. 

Hrvatska nije Francuska, niti su naši prosvjedi uzrokovani i motivirani kao svojedobni francuski, nije ni Karamarko, ne samo po visini, Sarkozy, da bi se vukle paralele.

Hrvatska nije Francuska, niti su naši prosvjedi uzrokovani i motivirani kao svojedobni francuski, nije ni Karamarko, ne samo po visini, Sarkozy, da bi se vukle paralele. No kada se bilo gdje ulica krene valjati, mora se negdje i zaustaviti, a to u pravilu na koncu odrade pendreci. Karamarko je javno deklarirao svoj svjetonazor najavljujući istragu poslijeratnih »komunističkih zločina« što mu osigurava naklonost Crkve, pa svoj izvanstranački bračni status može legalizirati bez indulgencija za Sanaderove grijehe koji su pali na Kosoričina leđa. 

Kao i svaki pouzdani vojnik partije, Karamarko bi jedva dočekao poziv iz HDZ-a da se stavi na čelo onih koji bi marširali za »spas Hrvatske« a u stvari upinjali iz petnih žila da spriječe povratak omrznutih im »komunjara« na vlast. 
Stoga Jadranka Kosor ovih dana uistinu ne može spokojno spavati. Kako bi, kad ni unutarnji ni vanjski neprijatelj ne miruje.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka