Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 12° 1n
Sutra: 12° 12° 1n
17. listopada 2019.
Očekuju se povoljniji uvjeti

PRIJAVE ZAKUPACA OD 22. LIPNJA Tarife zakupa LNG-a ovisit će o trošku novog, manjeg broda

Smanjenjem troškova nastoji se i budućim zakupcima terminala omogućiti manje troškove zakupa / Snimio Silvano JEŽINA
Smanjenjem troškova nastoji se i budućim zakupcima terminala omogućiti manje troškove zakupa / Snimio Silvano JEŽINA
Autor:
Objavljeno: 12. svibanj 2018. u 12:17 2018-05-12T12:17:00+02:00

Naša brodogradilišta ni u ovakvom »dealu« neće imati posla, jer će prenamijenjeni brod stići iz inozemstva. Postavljeni rok za početak rada plutajućeg terminala je kraj 2019. godine, a posla dotad – previše

ZAGREB  Nakon što je tvrtka LNG Hrvatska objavila da otkazuje postupak nabave velikog FSRU broda za uplinjavanje kao plutajućeg terminala na Krku, i kreće u postupak nabave FSRU-a manjih kapaciteta, »u skladu s mogućnostima transportnog sustava Republike Hrvatske«, nameće se pitanje hoće li manji brod biti zapravo skuplje rješenje od većeg.

Kako su našem listu u rujnu prošle godine, naime, pojašnjavali tadašnji čelnik LNG-a Hrvatska Goran Frančić i glavna operativka projekta Andreja Lopac, najjeftinije rješenje je kupnja standardno proizvedenog FSRU-a s kapacitetom uplinjavanja od sedam milijardi kubika plina godišnje, i skladišnog kapaciteta od oko 170 tisuća kubika, bez obzira na to što kroz hrvatski plinovodni sustav može proći samo 2,6 milijardi kubika plina godišnje, koliki je i planirani kapacitet budućeg omišaljskog terminala.

U tri južnokorejska brodogradilišta, odakle je stiglo svih 25 plutajućih terminala u Europi, standardno se grade takvi FSRU-ovi i njihova je cijena najprihvatljivija, dok sve izvan standarda, po specijalnoj narudžbi, košta više.

Smanjenje troškova

Sad je odlučeno, međutim, da se ide u kupnju upravo takvog, manjeg, dakle nestandardnog FSRU-a, no troškovi bi trebali biti manji za oko 90 milijuna eura, jer se neće kupovati novi manji FSRU brod već postojeći LNG tanker, prenamijenjen u FSRU, na kojem će se ukapljeni plin vraćati u plinovito stanje i slati dalje u transpornti sustav. Naša brodogradilišta, nažalost, ni u ovakvom »dealu« neće imati posla, što znači da će i prenamijenjeni cargo doći iz inozemstva.

»Revidirane su tehničke karakteristike i kapaciteti prvotno traženoga FSRU-a na način da se u konačnici smanje prvotno planirani kapitalni troškovi projekta i omogući realizacija projekta pri manjem zakupu kapaciteta«, stoji u novom natječaju LNG-a Hrvatska čiji je rok za dostavu ponuda 8. lipnja.

To znači da smanjenjem troškova žele i budućim zakupcima terminala omogućiti manje troškove zakupa, odnosno privući ih, iako sad ponovno nije poznato kolike će te tarife biti.

Tek kad dođu nove ponude za brod i budu poznati njegovi troškovi, Hrvatska će moći odrediti i nove tarife za zakupce. Oni će se, podsjetimo, LNG-u Hrvatska moći početi javljati od 22. lipnja, dokad bi Hrvatska, na temelju troška novog broda, trebala odrediti tarife zakupa. Hoće li još jedna velika promjena pomutiti interes zakupaca i potencijalnih ulagača u gradnju terminala, pokazat će vrijeme, no upravo je to – stalne promjene pravila, i nestalne tarife – bio razlog slabog dosadašnjeg interesa zakupaca, bez kojih onda nema niti investitora.

Krajem travnja je LNG Hrvatska odgodila drugi krug za dostavu obvezujućih ponuda za zakup kapaciteta na budućem plutajućem LNG terminalu. U prvoj je varijanti krajnji rok za dostavu ponuda trebao trajati do 6. svibnja, a sad će tek započeti 22. lipnja, bez navođenja datuma do kojeg se zakupci mogu javiti. Treći krug, koji je u prvotnom planu trebao završiti do 23. svibnja, sad se niti ne navodi. U prvom krugu se za zakup javila samo INA, zainteresirana za četiri posto od ukupnog kapaciteta terminala.

Posljednja šansa

 Hoće li niže tarife zbog jeftinijeg broda privući veći broj trgovaca plinom, ostaje upitno, a od upućenih se može čuti da je Barbara Dorić, nova šefica LNG-a Hrvatska, »posljednja šansa za terminal«. Ako ni ona ne uspije stvari dovesti na mjesto, kažu naši sugovornici, nitko niti neće. Dorić je, podsjetimo, do kraja dogurala i projekt istraživanja i eksploatacije nafte i plina na Jadranu, no Vlada Zorana Milanovića je u predizborno vrijeme od njega na kraju odustala.

Što se pristiglih ponuda za prodaju velikog FSRU-a tiče, doznajemo, penala neće biti jer je natječaj otkazan, a ne poništen. U predkvalifikacijama je, koliko je poznato, stiglo čak 40-ak ponuda za veliki FSRU, iz korejskih brodogradilišta. Cijena velikog broda je trebala biti oko 210 milijuna eura, a zajedno s ostalim troškovima, plutajući je terminal trebao koštati oko 303 milijuna eura, što bi se sad, s narudžbom FSRU-a kao prenamijenjenog tankera, trebalo spustiti na 213 milijuna

. EU će sa svojom subvencijom od preko 101 milijuna eura pokriti, dakle, gotovo polovicu projekta pa bi i tarife za zakupce trebale biti povoljnije, ako zainteresiranih zakupaca uopće bude. Kako je krajem travnja pisao naš list, kad je Frančić smijenjen, i natječaj za zakupce produljen, od upućenih se moglo čuti kako investitori ne žele ulaziti u projekt u kojem je država vlasnik udjela od 52 posto, ne zanima ih takva kombinacija, kao što niti Europu ne zanima plin s terminala. Investitori su dolazili, ali čvrstog interesa za ulaganje nije nikad bilo, otkrili su naši izvori. Postavljeni rok za početak rada plutajućeg terminala je kraj 2019. godine, a posla dotad – previše.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.