Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 14° 6
Sutra: 14° 14° 6
21. svibnja 2019.
Međuzemlje

HRVATSKA OBAVJEŠTAJNA SLASTIČARNICA Radi li SOA zaista kao privatna stranačka policija?

Robert Anić/PIXSELL
Robert Anić/PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 30. prosinac 2018. u 16:05 2018-12-30T16:05:01+01:00

Rade li obavještajne službe i inače tako da ispunjavaju svaki nalog koji im dođe s više instance ili, ipak, prije uključe mozak, pročitaju zakone i kažu da nešto ipak nije njihov posao

Smrdi, smrdi, smrdi, užasno smrdi, žalili su se patuljci u jednoj reklami popularnoj prije nekoliko godina. E, baš to, užasno smrdi sve što ima veze sa smjenom Mate Radeljića s dužnosti savjetnika predsjednice Republike za unutarnju politiku i ulozi SOA-e, dakle obavještajne službe, u svemu tome. S obavještajnim službama i inače treba biti oprezan. Veliki njemački kancelar Helmut Schmidt je 2007. godine, četvrt stoljeća nakon što je prestao biti kancelar, u »Die Zeitu« napisao da »obavještajne službe pate od dvije mentalne bolesti. Jedna je uzrokovana time što nikada ne dobivaju javno priznanje za ono što zapravo rade. To je neizbježno jer one rade u tajnosti. To deformira njihovu dušu. Druga je bolest zasnovana na činjenici da imaju tendenciju da vjeruju kako nacionalne interese svoje zemlje razumiju mnogo bolje od vlastitih vlada. Ta druga bolest je razlog zašto im ne vjerujem«.

Ne volim te više

Prema onome što za sada znamo predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović je obavještajnoj službi vjerovala i više nego što se pristoji, čak toliko da ju je, ako je vjerovati njenom prošloga petka razriješenom savjetniku za unutarnju politiku Mati Radeljiću, zamolila da vodi kadrovsku politiku u njenom Uredu. Predsjednica nije (više) bila zadovoljna Radeljićevim radom, odlučila ga je razriješiti, a ne bi li ga razriješila angažirana je SOA i visoki dužnosnici SOA-e bili su ti koji su Radeljiću priopćili da će izgubiti posao, ako je moguće vlastitom ostavkom, ako nije onda smjenom. Sastanak u slastičarnici »Torte i to« nitko ne demantira. Sastali su se Radeljić i šef kabineta ravnatelja SOA-e Davor Franić, on je došao po nalogu ravnatelja SOA-e Daniela Markića, a njega je, navodno, predsjednica Republike zamolila da obavi taj posao. Ukratko, Radeljić je obaviješten da će biti razriješen dužnosti, a rečeno mu je i da »služba u svakom pogledu štiti Predsjednicu od mog (Radeljićevog, op.) mogućeg negativnog djelovanja nakon što odem iz Ureda i da je spreman, ako dobije takav zadatak, i autom se zabiti u mene«. Dakle, dužnosnika Ureda predsjednice koji je imenovan isključivom voljom predsjednice Republike (i svojim pristankom da bude imenovan) o tome da će biti razriješen ne podnese li ostavku obavještava visoki dužnosnik obavještajne službe, iako pozicija Radeljića ovisi samo i isključivo o volji Grabar-Kitrarović i u tom lancu nema mjesta ni za jednu kariku, pa tako ni SOA-u. Dovoljno je da mu predsjednica Republike kaže »ne volim te više« i on posprema svoj radni stol. Angažiranje obavještajnih službi u takvim razrješenjima nije ništa drugo nego instrumentaliziranje obavještajnih službi za obavljanje neugodnog, ako ne i prljavog posla, koji ta služba ne smije raditi, a onaj koji mora očito ne želi.
Osim toga, Radeljiću je odmah rečeno da pazi što priča nakon razrješenja, jer bude li pričao što pričati ne bi trebao, mogao bi osvanuti u statistici prometnih nesreća u Hrvatskoj. Radeljić je zakonom obvezan ne iznositi u javnosti niti jedan tajni podatak u kojega je imao uvid kao predsjedničin savjetnik, ali iz onoga što je on kazao čini se da je njemu rečeno da ne govori o ničemu što se zbivalo, što je vidio i doživio u Uredu predsjednice u nepune četiri godine, a što mogu biti i zakonom nezaštićeni podaci poput dvorskih spletki i intriga. U protivnom, eto njega u crnim kronikama.

Tajna politička policija

Sve to otvara i pitanje načina rada SOA-e i njenih zaposlenika. Zašto oni pristaju sudjelovati, ako je sve rečeno točno, u vođenju kadrovske politike predsjednice Republike iako to uopće nije njihov posao i iako u tome uopće ne smiju sudjelovati? Rade li oni i inače tako da ispunjavaju svaki nalog koji im dođe s više instance ili, ipak, prije nego što poslušaju uključe mozak, pročitaju zakone i kažu da nešto ipak nije njihov posao? Jesu li oni obavještajna služba ili tajna politička policija? O Radeljiću se govori i kao o remetilačkom faktoru u odnosu Pantovčaka i Banskih dvora, toliko remetilačkom da je snivao o udaru kojim bi bila srušena Plenkovićeva vlada i fantazirao o tome da bude visoki dužnosnik, recimo potpredsjednik, u nekoj budućoj Vladi. Ako je Radeljić to samo snivao, onda je morao odavno biti eliminiran s Pantovčaka, pa čak i u tom slučaju bez sudjelovanja SOA-e. Jednostavno je predsjednica Republike trebala potpisati razrješnicu i reći mu »Mate, zbogom«.
Ono što se počelo zbivati ubrzo nakon razrješenja Radeljića prošlog petka jednako je zanimljivo kao i ono što se u vezi s Radeljićem zbivalo do petka. Vlada i vladajući silno su uprli ne bi li pokazali da nije riječ ni o čemu čudnome, da je to što se šef kabineta ravnatelja SOA-e sastaje s predsjedničinim savjetnikom u slastičarnici ne bi li ga obavijestio da više nije savjetnik i da pazi kako prelazi cestu nešto sasvim normalno. Na Radeljićev istup reagirala je SOA, kazala nam da radi po Ustavu i zakonu, ali o sastanku u slastičarnici i njegovom sadržaju nije bilo ni riječi. Reagirao je i Ured predsjednice, obavijestio nas da »najoštrije odbacuje« tvrdnje da je na ikoga ikada vršen pritisak, izravan ili neizravan, da podnese ostavku te da je u praksi dovoljan samo jedan potpis za smjenu ili postavljanje dužnosnika u Uredu. O slastičarnici ni riječi, izravnog demantija da se taj sastanak dogodio i o čemu se na njemu razgovaralo i tko je koga zadužio da razgovara s Radeljićem nema.

Remetilački faktor

Nakon što su svoje odradili SOA i Ured predsjednice, oglasili su se vladajući koji su eliminacijom Radeljića, remetilačkog faktora u odnosima Pantovčaka i Banskih dvora, zadovoljni. Kako bi kazao pokojni predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Vlatko Marković »nema niki problema«. Sve je super i sve je za pet. Predsjednica je na temelju svojih ovlasti razriješila Radeljića, a hrvatska obavještajna slastičarnica je prešućena. Za predsjednika Vlade Andreja Plenkovića od muhe se radi slona. No, ta muha mogla bi biti prenosnik opasnih zaraznih bolesti od kojih bi slon mogao stradati, jer na muhi, kakvo je sada stanje fakata, piše »koristim obavještajne službe u privatne svrhe«. Ni predsjednik Sabora Gordan Jandroković nije ostao bez teksta, ali ni on nije ništa progovorio o slastičarnici i tamo vođenom razgovoru. Njega brinu različiti medijski manipulatori i širitelji mržnje koji rade strašan pritisak na predsjednicu i ucjenjuju je da će makne li jednog savjetnika ostati bez potpore birača. Nije teško iz Jandrokovićeve izjave zaključiti da je riječ o desnim medijima, sam ih je opisao kao glavne zagovaratelje distanciranja predsjednice od Vlade i HDZ-a i oni bi, a to nije rekao ali je jasno, mogli predsjednici oteti nekoliko postotaka na predsjedničkim izborima krajem godine. Ni riječi o slastičarnici. Ni ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković u slastičarnici koja prethodi razrješenju, nije uočio ništa sporno, predsjednica imenuje, predsjednica razrješava svoje savjetnike. Miro Kovač, predsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku, kojega se ne može uvrstiti u klub Plenkovićevih saveznika, koji je prije pet godina bio jedna od ključnih osoba u kampanji Kolinde Grabar-Kitarović i koji poodavno nije u srdačnim odnosima s njom, plenkovićevskim je jezikom zaključio da stvari treba »dedramatizirati«.

Ne treba sumnjati da će vladajući, dakle HDZ (ostale vladajuće nitko ništa ne pita), i ubuduće poraditi na »dedramatizaciji«, već na nagoviještenoj sjednici Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Ne treba sumnjati ni u to da se iza razrješenja Radeljića valja golema afera u usporedbi s kojom su afere hotmail i sms tek tihe aferaške jeke.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka