Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 13° 1
Sutra: 13° 13° 1
16. prosinca 2019.
Liburnia Jazz Festival

Maria Joao stiže u Opatiju: 'Nisam zatvorena niti u jedan glazbeni stil'

Maria Joao stiže u Opatiju: 'Nisam zatvorena niti u jedan glazbeni stil'
Maria Joao stiže u Opatiju: 'Nisam zatvorena niti u jedan glazbeni stil'
Autor:
Objavljeno: 23. lipanj 2019. u 10:48 2019-06-23T10:48:58+02:00

Tradicionalni Liburnia Jazz Festival ove će se godine, od 5. do 7. srpnja, održati 19. put u Opatiji. Festival će svojim nastupom 5. srpnja na Ljetnoj pozornici otvoriti pijanisti Matija Dedić i Vasil Hadžimanov u jedinstvenoj duo izvedbi. U subotu, 6. srpnja, s početkom u 11 sati na opatijskoj tržnici nastupit će pjevač Bojan Aleksovski i pijanist David Baumgarten koji će predstaviti Sinatra Project, a u 21.30 slavna pjevačica Maria Joao s bendom OGRE. U nedjelju, 7. srpnja, s početkom u 21 sat na terasi hotela Kvarner završni koncert Festivala održat će bugarski fusion trio PlaYIS.

Zvijezda Festivala jedna je od najznačajnijih predstavnica portugalskog jazza, Maria Joao Monteiro Grancha. Osim stjecanja klasičnog obrazovanja, proučavala je djelo slavnih jazz pjevačica poput Billie Holliday, Elle Fitzgerald i Betty Carter. Tijekom karijere surađivala je s glasovitim glazbenicima, među ostalima s Joeom Zawinulom, Miroslavom Vitousom, Nilsom Henningom Ørsted-Pedersenom, Bobbyjem McFerrinom, Davidom Friedmanom, Charliem Marianom, Ralphom Townerom, Marijom Laginhom i Aki Takase.

Vlasnica crnog pojasa u aikidu i učiteljica plivanja, Maria Joao je poznata po nekonvencionalnom pristupu vokalnoj glazbi i virtuoznim, emotivnim izvedbama. Na nastupima se potpuno predaje glazbi, isijavajući iznimnu energiju. Virtuozna je pjevačica s nevjerojatnom sposobnošću transformacije glasa i smislom za ritam, melodiju i improvizaciju. Otvorena za sve utjecaje, svoj je glazbeni jezik obogaćivala raznim stilovima, te je razvila osebujan način improviziranja i vlastiti rječnik. Njezin je pristup originalan, oslanja se na istraživanje novih glasovnih i glazbenih mogućnosti, a improvizacije, iako su zapravo maštovite i složene, zvuče krajnje jednostavno i prirodno. Rezultat je univerzalna, planetarno razumljiva, kreativna, suvremena umjetnost.

U Opatiji će nastupiti uz članove sastava OGRE: Joaoa Farinhu i Andrea Nascimenta, s kojima ostvaruje jedinstven spoj jazza i elektronike. »To me jako dugo zanima«, rekla je u jednom od naših razgovora. »Slušala sam puno projekata koji mi se sviđaju, kao što su Prodigy, Bjork, Massive Attack i druge. Zaljubila sam se u njih, u njihovu koncepciju. Koncept je važan, a ne pjevanje. Obožavam taj koncept. Pokušali smo nešto učiniti i snimili smo ploču. Prva je ploča bila poput eksplozije koja se događa posvuda. Po prvi put nađu se ljudu koji se uopće ne poznaju. Svaki od njih sa sobom je donio vlastite odlike. Pijanist je bio ovakav, ja sam bila onakva..., ali radili smo ono što sam zaista zavoljela. Na početku smo bili smušeni, ali kad smo snimili prvu ploču bila sam oduševljena. Nismo postavili smjer u kojem ćemo ići, svi su nam smjerovi bili otvoreni.«

Zlatni trokut

U hiperproduciji elektronske glazbe oni su uspjeli pronaći vlastiti zvuk i jedinstven pristup, na tragu vokalnih eksperimenata kojima se Maria Joao i ranije bavila. Jedna od karakteristika njihove glazbe je oponašanje zvukova prirode pomoću elektronike. Primjerice, u jednoj pjesmi uz pomoć elektronike oponašaju glasanje kitova i dupina. Također, na njihovom su repertoaru skladbe Beatlesa, ali i Led Zeppelina. Uvrštavanjem pjesme »Since I’ve Been Loving You« benda Led Zeppelin, Maria Joao je dala do znanja da nije zaboravila blues koji je od samih početaka bio važan u njezinom stvaralaštvu. Uostalom, iako je autorica, ona je uvijek pjevala i skladbe drugih autora raznih žanrova, primjerice Beach Boysa, Edua Loboa, Ralpha Townera, Toma Waitsa, Charlesa Mingusa, Princea, Bjork, Caetana Velosa, Joni Mitchell, Tadda Damerona, Badena Powella, Stinga, Antonia Carlosa Jobima, U2, Steviea Wondera... »Zašto ne?!«, rekla je.

»Glazba je samo glazba. Ako mi se svidi, dodirne me i pokrene, poželim nešto učiniti s njom, na nekoliko je minuta pretvoriti u moju glazbu. Ponekad to nije moguće, ali nekad - zašto ne?! Volim razne glazbene žanrove, različitu glazbu. Nisam zatvorena niti u jedan glazbeni stil. Nadahnjujem se pop glazbom, ali, naravno, i afričkom, brazilskom i portugalskom, što čini moj zlatni trokut. Nadahnjuju me i zvukovi. Ponekad samo zvukovi. Mislim da je to najbolji način. Valja istraživati, a ne sam sebe stjerati u kut pretvarajući se da sve znaš. Valja biti otvoren prema svemu što se događa jer toliko je dobre glazbe koja se izvodi diljem svijeta.«

Pritom nikad nije zanemarila vlastite korijene, portugalsku glazbenu tradiciju. Naime, Maria Joao je rođena 1956. u Lisabonu gdje je pohađala Hot Jazz School i počela nastupati kao jazz i blues pjevačica. Jedna je od najvažnijih veleposlanica kulture svoje zemlje. Primjerice, njezin CD »Cor«, čije je objavljivanje sponzorirao Odbor za istraživanja koji nastoji oživjeti portugalski glazbeni izraz i egzotična zvukovna područja, bio je reprezentativan izložak u portugalskom paviljonu na svjetskoj izložbi Expo ‘98 u Lisabonu. »Ljudi se razvijaju, mijenjaju, slušaju nove vrste glazbe, sve što se događa na svijetu, ali slušaju i svoje srce, duh, želje, zvuk doma«, rekla je Maria Joao. »Prirodno je da je glazba zemlje u kojoj si rođen nadahnuće za tvoje stvaralaštvo. Iz narodne i popularne portugalske glazbe dolazi najsnažnije nadahnuće. Govorimo li o fadu, svi će ga poistovjetiti s portugalskom glazbom. Ali, fado je glazba grada, a ne sela. Manji dio nadahnuća dolazi i od fada, ali on na moju glazbu i na me ne utječe u velikoj mjeri. Inspiraciju u većoj mjeri crpim iz portugalske etničke glazbe. Zvuk domovine za mene dolazi iz Portugala, Afrike i pomalo Brazila. Na osnovi tih iskustava kreiram svoju glazbu.«

Nehotične vragolije

Tijekom četrdeset godina bavljenja muzikom svoju je glazbu razvijala na osnovi tih, alil i mnogih drugih iskustava. Osmislila je osoban stil i jezik, novi glazbeni, ali i lingvistički »esperanto«. Važan utjecaj na njezino stvaralaštvo imala je afrička glazbena tradicija. Naime, njezini su korijeni djelomično u Mozambiku odakle je rodom njezina majka. U potrazi za svojim korijenima putovala je u Afriku, gdje je boravila i kao djevojčica. Osim Mozambika, gdje je surađivala s lokalnim glazbenicima, posjetila je Obalu Bjelokosti, Senegal i Angolu što je ostavilo trag u njezinom poimanju glazbe. Primjerice, pjesmu »Black Bird« Johna Lenona i Paula McCartneya, koju je uvrstila na album »Undercovers«, izvodi na afrički način. »Isprva sam bila samo jazz pjevačica, ali unutarnji mi je glas uvijek govorio da nisam Amerikanka i da trebam pronaći vlastiti izričaj«, rekla je. »To je jednostavno okupiralo moje misli. Volim zvukove nekih afričkih dijalekata i ponekad ih rabim. Također, spajam elemente koji pripadaju mojem zvukovnom svijetu, audio svijetu - ono što čujem na cesti ili prigodom obavljanja raznih poslova, ono što me se dojmi prigodom slušanja ploča.

Spajajući sve to, dogodi se nešto novo. Pjevajući standarde osjetila sam da želim izvoditi svoju glazbu i razviti vlastiti glazbeni jezik. Povezala sam Brazil, Afriku i Portugal i na tim temeljima izgradila svoj iskaz. Nastojim govoriti o svakodnevici. Nadahnjujem se glazbom, djelima slikara ili pisaca, susretima s njima.«

Maria Joao je kao voditeljica sastava snimila dvadeset i pet albuma, a na snimanjima nekih od njih pridružili su joj se ugledni glazbenici kao što su Trilok Gurtu, Wolfgang Muthspiel, Manu Katche, Toninho Horta, Gilberto Gil i Ralph Towner. No za bolje upoznavanje s njezinom osobnošću i karakterom njezine glazbe puno su važniji koncerti. Naime, ovisna je o strastvenoj komunikaciji s kolegama i publikom, nehotičnim vragolijama - glazbi trenutka. »To je neophodno za mene i moju glazbu«, rekla je.

»U glazbi najviše volim upravo spontanost u improvizacijama. U određenom trenutku tijekom izvedbe poželimo nešto mijenjati u skladbi, u nju ubaciti drugu melodiju ili drugi ritam i na taj je način modificirati. Ta je sloboda tako dobra.«

Takav način izvedbe zahtijeva posebne suradnike, otvorene i kreativne glazbenike, a ona uvijek uspijeva pronaći one prave. »Sretna sam jer uvijek surađujem s divnim glazbenicima, a nije lako pronaći odgovarajuće suradnike za izvođenje takve glazbe«, kaže. »Glazbenici bi trebali učiniti sve da glazba zabljesne, a ne obrnuto. Uloga glazbenika nije da se oni pokažu, da oni zasjaju. Doista trebam izvrsne svirače koji su ujedno i skromni, velikodušni ljudi, a to je uistinu rijetka kombinacija. Teško je biti izvrstan muzičar, a ujedno skromna i velikodušna osoba.«

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.