Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 15° 3
Sutra: 15° 15° 3
28. ožujka 2020.
Noćne more

Masakri s "canneskim pečatom": Naracije otpora i anarhizma

Masakri s "canneskim pečatom": Naracije otpora i anarhizma
Masakri s "canneskim pečatom": Naracije otpora i anarhizma
Autor:
Objavljeno: 14. srpanj 2019. u 15:12 2019-07-14T15:12:34+02:00

Ovogodišnjem Cannesu dogodio se cunami političkih i inih masakra. U Quentina Tarantina (»Once Upon a Time...In America«) masakr je postavljen u diskurs holivudske mitologije (šifra: Sharon Tate), promatran kao kolektivna noćna mora. Kako to obično biva u recentnog Tarantina, autor prekraja i revidira službenu povijest na posve osobni način. Jer, kao što je u »Nemilosrdnim gadovima« ubio Hitlera u požaru nitratnih traka, tako u najnovijem komadu podastire osobnu viziju masakra u vili Romana Polanskog na mitskom Cielo Drieveu, transformiranu u carstvo djetinjastih utopija. To je Tarantinov alternativni univerzum u kojem autor mijenja Povijest kako bi nam otvorio vrata u bajkoviti svijet naših snova, u tom beskrajnom »bilo jednom...«. I tako su Sharon i Roman živijeli dugo i sretno. Kao da tragediji ne želi pogledati izravno u lice, svodeći epilog na krvavi karneval.

Korejski fantomi

Samo par koraka dalje od Cielo Drivea operira plaćeni ubojica Martin (Miles Teller), taj šutljivi protagonist estetizirane TV serije autorskog šminkera Nicolasa Windinga Refna (šifra: »Too Old to Die Young«). U krvavoj seriji atipično dugih i sporih kadrova, u kojoj svaka epizoda traje atipičnih sat i pol, izuzev posljednje desete u trajanju od 20 minuta (u Cannesu je prikazana ona četvrta i peta). Poput Tarantinova kaskadera, tako i Refnov šutljivi ubojica preuzima ulogu pravednika koji pokušava očistiti svijet od narko šljama, ljigavih gej porn redatelja, pedofila i ostalog društvenog taloga. Ali na kraju će i sam postati žrtva, transformiran u mučenika koji prolazi svoju »Pasiju«, dok njegov ambivalentni meksički zlostavljač nalik Dolce & Gabbana modelu, biva penetriran drškom od biča kojim ga je netom išibao do smrti, kad bič prelazi u ruke zlostavljačeve žene, svjesne da ga je žrtva seksualno privlačila.
Ali tu kanskim masakrima nije kraj. U »Jelenjoj koži« sumanutog Quentina Dupieuxa koju će uskoro vidjeti i motovunska publika, osvetnik Jean Dujardin odjeven u vintage jaknu s resama realnosti, kreće u krvavi masakr s natruhama slashera na ulicama uspavanog gradića u francuskim Alpama, koristeći mačetu napravljenu od naoštrenog krila ventilatora. U »The Dead Don’t Die« Jima Jarmuscha, mačetu zamjenjuje samurajski mač kojim virtuozno barata pogrebnica Tilda Swinton u još jednoj varijaciji na zombi masakr (zombiji su se uz masakre, zajedno ili odvojeno, prometnuli u ultimativni kanski »chic«). A u »Parazitu« autorskog mizantropa Bong Joon-hoa, masakr će se dogoditi u vrtu vile novog bogataša, direktora globalne IT tvrtke, na proslavi rođendana njegova sina, dok se njegovi akteri rađaju i umiru sa scenarijem. Jer, naziv Bongova komada može aludirati na neki sci-fi horor. Ali on to nije, iako se poput »Domaćina« bavi monstrumima, transformiranim u fantome korejskog društva.
Ipak, najimpresivniji masakr dogodio se u filmu »Bacurau« u režiji brazilskog tandema Kleber Mendonca Filho & Juliano Dornelles, već samim tim što se masakr promatra u diskursu javnog neposluha, kao naracija otpora i anarhije, koja združuje Johna Carpentera s Glauberom Rochom (autori u jednoj sceni koriste legendarni Carpenterov »Night«). Poput genijalnog Ladja Lyja (šifra: »Miserables«), tako i Filho & Dornelles koriste motiv sveprisutnog drona. No dok će taj isti dron u rukama Lyjeva malog junaka postati generator finalnog masakra u kojem sudjeluju pripadnici baby black blocka kamuflirani crnim maramama, nakon što je njime dokumentirano ranjavanje jednog dječaka u bliskom susretu s policijom, već sam »Bacurau« u nazivu krije motiv nevidljivosti (riječ je o ptici koja ima sjajnu sposobnost kamuflaže, ali i gradića kojeg nema na Google mapama). Tu je i sveprisutni dron, dizajniran poput NLO-a, koji navode pripadnici američke paramilitarne skupine predvođene Udom Kierom.

Cangaeirosi i hi-tech

Njihovoj hi-tech operaciji inkarniranoj u kretenskim dronovima, jukstaponirano je vintage oružje koje priziva mitologiju cangaceirosa, legendarnih bandita iz 19. stoljeća, koji su se u miljeu brazilskog sertaoa borili na strani potlačenog i pauperiziranog naroda protiv njegovih eksploatatora. Prisjećamo ih se iz mitskih brazilskih westerna poput Barretova »O Cangaceiro« i Rochina »Antonio das Mortes«, nastavka autorova seminalnog komada »Bog i đavo u zemlji sunca«. Danas je ta ista Moć sublimirana u diktaturi brazilskog predsjednika Bolsonara, čiji pijun postaje korumpirani lokalni moćnik Tony Junior nalik svim našim kuščevićima, koji će na kraju završiti u gaćama na magarcu, odveden u nepoznato, gdje će mu narod presuditi. Tamo gdje je u Filhovu »Aquariusu« u sjeni bio impeachment brazilske lijeve predsjednice Djilme Rousseff pod dubioznim optužbama za malverzacije, sada je to Bolsonarova tiranija kao pervertirani spoj fašizma i neoliberalizma.   
No koliko god je mitologija cangaceirosa sublimirana u usamljenom Lungi koji će na glavnom trgu izložiti odrubljene glave Trumpovih plaćenika koji su ubijali iz zabave uz pomoć psihotropnih droga (Filho obožava arhive i stare fotografije Brazila, ovdje sublimirane u etnografskom muzeju čije zidove krasi staro oružje koje će poslužiti mještanima u osveti), toliko je ključnu ulogu u masakru odigrala i krvava odjeća liječnice Sonie Brage. Jer, tamo gdje u Refnovu »Too Old to Die Young«, njegova heroina izlazi iz groba u kojem je bila živa zakopana, u »Bacurau« Udo Kier ulazi pod prijetnjom u grob u kojem će biti živ zakopan.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.