Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 12° 4n
Sutra: 12° 12° 4n
15. prosinca 2019.
120. obljetnica rođenja

Društvo pisaca odalo počast Andriću: Rekao je sve o svijetu, a bio je i ostao samotnik

Foto Nenad REBERŠAK
Foto Nenad REBERŠAK
Autor:
Objavljeno: 14. prosinac 2012. u 21:28 2012-12-14T21:28:25+01:00

Nije se ispovijedao, nije se žalio kad mu je bilo teško, bio je po strani svakog događaja, bio je osamljen i kad su drugi stajali kraj njega, nije koristio svoj položaj, htio je samo da ga se pusti da slobodno priča – kazivao je Matvejević u svome izlaganju

ZAGREB  U životu Ive Andrića najveća nepoznanica je Ivo Andrić – rekao je Predrag Matvejević na skupu u povodu 120. obljetnice rođenja nobelovca kojemu je Hrvatsko društvo pisaca odalo priznanje maratonom izlaganja o najrazličitijim aspektima njegova lika i djela.

– Nije se ispovijedao, nije se žalio kad mu je bilo teško, bio je po strani svakog događaja, bio je osamljen i kad su drugi stajali kraj njega, nije koristio svoj položaj, htio je samo da ga se pusti da slobodno priča – kazivao je Matvejević u svome izlaganju »Ivo Andrić – historijski roman ili roman historije«. Po njemu, povijest je u historijskim romanima, koji su u srži romantični, tek puka dekoracija; dok je u romanu historije, kao kod Andrića i Marguerite Yourcenar, povijest sama plazma djela.

U nizu od dvadesetak književno-teorijskih predavanja koji su u vili Arko  pokušali razotkriti onaj tajanstveni veo koji zakriva duhovna stanja i duboke razloge Andrićevih postupaka i odluka, osobito je zanimljivo bilo čuti detalje o političkim aspektima njegova djelovanja. Tu je temu za fokus svoga izlaganja odabrao Ivo Banac, iscrpno navodeći izvore koji su Andrića držali običnim oportunistom, nesklonim izlaganju i revolucijama i utvrđujući kako je on bio potreban politici, a ne obratno.

Andrić je imao (naoko) apsurdan stav o nasilju. S jedne ga se strane gnušao, a s druge prihvaćao kao nešto neizbježno, imanentno ljudskoj prirodi.

– Sebi svojstvenom mudračkom rezignacijom govorio je kako gnjev i mržnja, koji se u gotovo pravilnim intervalima pojavljuju u čudovišnim razmjerima, preobražavaju život. Mržnja daje snagu, a gnjev izaziva pokret, i to je ono što baštine potomci; snagu i pokret – istaknuo je Banac. 

»Od Bosne treba bježati kao od kuće koja se ruši« – napisao je Andrić koji je tu zemlju doživljavao kao zemlju mržnje. I taj je odnos jučer osvijetljen iz više uglova. Marko Grčić je govorio o Bosni u Andrićevu doktoratu, Tomislav Brlek se ponešto gubio u pokušajima da odredi, kako stoji u naslovu njegova izlaganja »Čiji je Ivo Andrić«, Marina Protrka je govorila o Bosni kao o bolesti, kakvom ju je »dijagnosticirao« Andrić.

Teoretičari i pisci bavili su se, također, užim literarnim vrijednostima Andrićeve proze. Krešimir Nemec iščitao je »Prokletu avliju« kao model izokrenutog svijeta, alegoriju izokrenutog društva, kao svijet koji je istovremeno i pozornica i tamnica. Matvejević je, pak, zaneseno govorio o Andriću kao o »velikom ekonomistu« i protivniku rasipništva riječi.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.