Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 25° 1
Sutra: 25° 25° 1
20. srpnja 2019.
Praizvedba

Uz operu "Romeo i Julija" u HNK-u Ivana pl. Zajca: Rekvijem za tragične ljubavnike

Foto: Sergej Drechsler
Foto: Sergej Drechsler
Autor:
Objavljeno: 14. siječanj 2019. u 10:50 2019-01-14T10:50:23+01:00

U naslovnim ulogama briljirali su slovenski tenor Aljaž Farasin i riječka sopranistica Anamarija Knego - koji su u svoje uloge utkali mnogo emocija, utjelovivši nevine žrtve mržnje njihovih obitelji, koju je njihova neizmjerna ljubav ipak uspjela nadjačati

Prvi put u povijesti riječke Opere, u HNK-u Ivana pl. Zajca izvedena je opera »Romeo i Julija« francuskog kompozitora Charlesa Gounoda, nastala u koprodukciji s talijanskim Teatro Alighieri i Fondazione Ravenna Manifestazioni. Nakon Verdijevih opera »Otello«, »Macbeth« i »Falstaff«, redatelj i dramaturg Marin Blažević Gounodovim »Romeom i Julijom« zaokružuje opernu tetralogiju prema Shakespeareovim djelima. Onaj koji je pogledao prethodne Blaževićeve inscenacije, sada u »Romeu i Juliji« može prepoznati obilježja njegove kazališne poetike i estetike, uočiti neke poveznice i način na koji razvija tretman zbora ili oblikovanje svjetla.

Kružna dramaturgija

Marina Blaževića, ovoga puta u suradnji s dramaturginjom Ladom Čale Feldman, i dalje u prvom redu zanima drama u operi - pa i u tragediji o nesretnim veronskim ljubavnicima naglašava dramske elemente, glumačko-izražajne mogućnosti opernih pjevača i dramske situacije, nalazeći u »Romeu i Juliji« i određene natruhe komike. U istraživanju oblikovanja svjetla u opernim predstavama korak dalje ide i scenograf i dizajner svjetla Alan Vukelić, koji je osmislio scenografsko-svjetlosnu rešetkastu konstrukciju koja s brojnim reflektorima i promjenama svjetla kreira atmosferu pojedinih prizora, emotivna stanja likova i dramske sukobe - stvarajući svojevrsnu svjetlosnu dramaturgiju.

U takvoj minimalističkoj scenografskoj koncepciji vizualno nema Verone, ali je ona prisutna u tekstu koji se projicira i naznačuje radnju komada. Sukladno dramaturgiji predstave, koja kreće retrospektivno - od prizora smrti Romea i Julije, kostimografkinja Sandra Dekanić vodila se idejom »rekvijema za mlade ljubavnike iz Verone«, pa stilizaciju renesansnih kostima temelji na kontrastu crnoga i bijeloga. Nakon prizora u grobnici, kreće Shakespeareom i libretom Julesa Barbiera i Michela Carréa zadana zabava pod maskama u palači Capuletijevih, no u riječkoj predstavi to je 'danse macabre' - mrtvački ples u kojemu u pomalo grotesknoj koreografiji Mile Čuljak plešu u crno odjeveni pjevači i zboristi koji u predstavi utjelovljuju građane te zavađene obitelji Capuleti i Montecchi.

Sukladna kružnoj dramaturgiji Marina Blaževića i Lade Čale Feldman - koja kreće od zadnjega prizora i u njemu i završava - je i koreografija u kojoj se Julijin otac i Julijina dadilja ritmički okreću poput kakvih derviša. U takvoj pročišćenoj režijsko-vizualnoj koncepciji do punog izražaja dolaze izvođači, a pored melodiozno oblikovanih solističkih dionica u predstavi su naglašeni i Gounodovi efektni zborski prizori. Charles Gounod (1818. - 1893.) predstavnik je francuske romantične opere, čije su karakteristike izražene i u »Romeu i Juliji«. Orkestrom riječke Opere ravnao je talijanski dirigent Paolo Olmi, koji u programskoj knjižici predstave ističe da je ljepota libreta »Romea i Julije« u 'recitar cantando' - glumiti i pjevati, dok mu je izazov orkestrom ne nadjačati pjevače, posebice kad je riječ o Gounodu. To mu je i uspjelo u finom vođenju orkestra Opere HNK-a Ivana pl. Zajca, koji je pridonio ekspresivnosti izvedbe.

Ljubav i mržnja

U naslovnim ulogama Romea i Julije briljirali su slovenski tenor Aljaž Farasin i riječka sopranistica Anamarija Knego - koji su u svoje uloge utkali mnogo emocija, utjelovivši nevine žrtve mržnje njihovih obitelji, koju je njihova neizmjerna ljubav ipak uspjela nadjačati - premda na tragičan način: Montecchi i Capuleti izmiruju se nad truplima svoje djece, a sve maske - i doslovno i preneseno - padaju. U zadnjem prizoru svjetlosna rešetka podiže se iznad pozornice, a oslobođeni Romeo i Julija - odjeveni u bijelo - koračaju u vječnost... Pored sjajnih dueta Anamarije Knego i Aljaža Farasina, izdvojimo i poznatu Julijinu ariju »Je veux vivre« te Mercuzijevu baladu o Kraljici Mab.

Iz premijerne podjele istaknimo i dojmljivog Darija Bercicha u ulozi Julijina oca, zatim Eugeniya Stanimirova u ulozi franjevca Brata Lorenza, nizozemskog gosta Michaela Wilmeringa koji tumači Romeova prijatelja Mercuzija te Ivanu Srbljan u ulozi Romeova »crno-bijelog« paža Stefana. Simpatije publike osvojila je Sofija Cingula kao Julijina dadilja Gertruda, a komičnu ulogu Brata Giovannija ostvario je Saša Matovina.

Tebalda je pjevao Marko Fortunato, Veronskog kneza - Luka Ortar, Parisa - Beomseok Choi, Capuletijeva slugu Gregorija - Ivan Šimatović, a u ulozi Romeova bratića Benvoglija nastupio je Sergej Kiselev. Poveznica s »Falstaffom« je pojavljivanje redatelja Marina Blaževića na sceni, koji u ovoj predstavi Romeovu pažu pridržava mač. Svakako treba pohvaliti i odličan zbor Opere, koji i ovoga puta ima važnu dramaturšku ulogu, a s kojim je radila zborovoditeljica Nicoletta Olivieri. Premijerna publika ispratila je izvođače i autorsku ekipu dugotrajnim pljeskom i ovacijama.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka