Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 10° 1
Sutra: 10° 10° 1
8. prosinca 2019.
Rikošet Nenada Hlače

Špijuniranje visuljka

Foto Roni BRMALJ
Foto Roni BRMALJ
Autor:
Objavljeno: 11. kolovoz 2013. u 14:15 2013-08-11T14:15:00+02:00

Posao koji zaštitari obavljaju na plaži Punta Križa nije nimalo lak. Što učiniti ako nekom turistu dođe milo, pa se stvar od bezazlenog visuljka prometne u ratobornog kopljanika

Nekoć, davnih 70-tih kada je u Hrvatskoj naturizam bio perjanica turističke ponude, milicionari su hvatali čudne tipove po šumarcima koji su virkali iza grmlja i promatrali što se događa na nudističkim plažama. Te voajere milicionari su hvatali da ne bi smetali obnaženim turistima koji se odmaraju i ostavljaju devize prijeko potrebne našoj ekonomiji. Zadovoljstvo gosta bio je imperativ, pa se time bavila i milicija. Hrvatska je u to vrijeme bila malo, slobodno svjetlo na karti Europe gdje je golotinja bila poželjna i dobrodošla, za razliku od Francove Španjolske, pukovničke Grčke i papinske Italije. Komunistima nisu smetali visuljci, mucice i gole cice. 
 

  U međuvremenu sve se preokrenulo. Plažu na Punti Križa kod Rovinja zaposjeli su snažni ljudi u službenim odorama koji čuvaju moral na plaži. Prije četrdeset godina pokupila bi ih milicija i nakon nekoliko bubotaka objasnila im da se to ne smije raditi. Sada ih ne skuplja nitko, jer oni tu i nisu od svoje volje – to im je posao; špijunirati turiste, promatrati visuljke i procjenjivati ponašaju li se gosti u skladu s odredbama katekizma. 

  Sve se to događa u gradu gdje je na vlasti stranka koja sebe voli nazivati liberalnom i koja Milanovićevoj vladi daje ministra turizma. Posao koji zaštitari obavljaju na plaži Punta Križa nije nimalo lak. Što učiniti ako nekom turistu dođe milo, pa se stvar od bezazlenog visuljka prometne u ratobornog kopljanika. Ugrožen je moral, valja intervenirati. Intervencija teče otprilike ovako: »Dobar dan, gospodine, molim vas spustite vaše koplje, ovo je javna plaža i koplju na njoj nema mjesta«, kaže odrješito zaštitar. 

  – Potpuno vas razumijem, rado bih vam učinio po volji, ali koplje se ne da spustiti, odgovara mu gost. 

  – To nije moj problem, koplje je vaše, vi ste ga digli, pa ga vi i spustite, odgovara redar. 

  – Jako mi je žao, ali je s dizanjem koplja nemam ništa, pravda se nesretni gost. Kao što vidite, ja imam svoju, a on svoju glavu. Otkud ja znam što se vrzma po njegovoj glavi, kaže gost i zorno pokazuje sigurnjaku glavatog gospodina, te dodaje – ako želite možete mi vi pomoći spustiti ga. 

  – Evo mogu ja, javlja se jedna gospođa koja je razgovor pratila s neskrivenim zanimanjem. Ja ću vam rado spustiti koplje, a gospodin redar može gledati, kad već ionako gleda, pa da nauči za ubuduće. 

  – Ne dolazi u obzir, ostavite vi gospođo njegovo koplje na miru. Koplje se mora spustiti samo, bez ičije pomoći, poručio je autoritativno zaštitar. 

  – Onda možemo ovdje čekati cijeli dan, sav očajan zavapio je nesretni gost čije se koplje za vrijeme čitavog ovog razgovora nije spustilo ni za milimetar. 

  – Hmm, probajte misliti na nešto ružno, pokušao je savjetom pomoći redar, sad već i sam u neprilici. 

  – Evo, mislit ću na vas, odgovara mu gost koji se praktički predao i potpuno je spreman na suradnju s vlastima. 

  No prokleto koplje i dalje stoji. Sad se već okupljaju i radoznalci. Padaju i prve oklade. No vražji kopljanik stoji stamen i tvrd kano klisurina. 

  – Ne ide, veli već potpuno rastrojeni čovjek. 

  – A što sad ne valja, pita redar vidno iznerviran. 

  – I vi mi se sviđate, pokunjeno priznaje gost. 

  Vinodolski zakon jačega

 
 Izvjesni Igor Uremović zauvijek bi ostao u sretnoj anonimnosti i možda bi i umro a da za njega nitko ne zna da se nije proslavio postupkom dostojnim Džingis Kana i Atile zajedno. Taj gospodin koji za život zarađuje kao direktor komunalnog poduzeća iz Novog Vinodolskog otvorio je novu stranicu razvitka ljudskih prava u Hrvatskoj obustavljajući ovog ljeta opskrbu vodom čitavim ulicama, ukoliko neki harambaša iz zgrade vodu nije platio. Bez vode su, piše u našim novinama, ostajale obitelji s bolesnom djecom i ljudi koji sve obaveze plaćaju uredno, a sve to u vrijeme paklenih ljetnih žega. 
  U davna vremena kada bi neki silnik zatvorio kmetovima vodu, oni bi se požalili kralju, a ovaj bi poslao mušketire koji bi nasilnika doveli u red. Bacili bi bahatog glavonju u mračnu tamnicu dok se ne opameti, a ako je sudac bio loše volje možda bi gada i skratio za glavu. Ali to je bilo u vremenima kada su i kmetovi imali svoja prava. 
  Danas živimo u građanskom društvu i sva je sreća da je naša zemlja uređena pravna država pa su takve metode nestale. Zahvaljujući tom visokom civilizacijskom dosegu, Igor Uremović može poštene ljude ostaviti da skapavaju od žeđi, a da mu se istodobno ama baš ništa ne dogodi, iako bi o tom poslu sigurno nešto mogao reći i državni odvjetnik, s obzirom da je mučenje žeđu akt nasilja bez premca i izravna ugroza ljudskih života i zdravlja. 
  Kako je Uremović osoba od najvišeg povjerenja gradonačelnika Novog Vinolskog Olega Butkovića, to se direktor vodovoda ni o čemu više ne treba brinuti niti strahovati od kakve sankcije. Njegovo je da naplati (valjda nikad nije čuo za ovrhu i sudski postupak), pa makar i na silu, pa makar i od ljudi koji i nisu dužni. Dosad su se u nas takve mjere provodile protiv okupatorskih vojnika, a sada su valjda na red došli i građani. 
  Novi Vinodolski s pravom se hvali kao mjesto gdje je nastao jedan od najstarijih zakona u Europi, no malo mu to vrijedi kada ima ljude kao što je direktor Uremović, koji očito priznaje i poznaje samo »zakon jačega«.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.