Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 14° 4n
Sutra: 14° 14° 4n
12. studenoga 2019.
Zlu ne trebalo

kolumna DENIS ROMAC Europa više ne bi trebala odgađati Brexit

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 7. rujan 2019. u 19:13 2019-09-07T19:13:25+02:00

Britanska politička elita u cijelom je procesu pokazala povijesnu neodgovornost i nedoraslost. Na britanskoj strani i dalje znaju samo što ne žele – ostanak u EU – ali ne i što žele, odnosno kakav Brexit žele. Ne žele Brexit bez sporazuma, ali nisu se uspjeli dogovoriti oko željene verzije Brexita, baš kao ni oko pitanja kakve odnose nakon odlaska žele imati s ujedinjenom Europom

Od trenutka kada je Velika Britanija koncem ožujka 2017. godine podnijela zahtjev za aktivacijom Članka 50. Lisabonskog ugovora, koji regulira izlazak iz Unije, Europa je bila rastrgana između dva interesa.

S jedne je strane bilo važno upravo na primjeru Brexita pokazati ostalim članicama da se napuštanje Unije ne isplati. Dezintegracijske sile unutar EU-a su jačale, o čemu, uostalom, zorno svjedoči i Brexit. Još prije Brexita govorilo se o Grexitu, a onda, nakon Brexita, i o Frexitu, Italexitu, Nexitu, Swexitu, pa čak i o Germexitu, unatoč činjenici da je Njemačka posljednje desetljeće iskoristila kako bi se potvrdila kao vodeća politička i gospodarska sila ujedinjene Europe.

Bio je to dramatičan trenutak za Europu. Samo nekoliko mjeseci uoči pobjede Donalda Trumpa, koji nije skrivao neprijateljski stav prema ujedinjenoj Europi, priželjkujući njezin raspad, Brexit je označio simboličan početak procesa razgradnje. Nakon višedesetljetne integracije, Brexitom je, strahovali smo, započeo proces dezintegracije Europe, koja se počela smanjivati. Odlaskom Britanije Europa je izgubila drugu gospodarsku silu i jednu od najvažnijih članica, čiji je golemi politički, gospodarski i kulturni doprinos ujedinjenoj Europi nemoguće objasniti u nekoliko rečenica.

Naravno da je bilo puno onih na europskoj strani koji su smatrali da je u takvoj situaciji bilo opravdano na britanskom primjeru pokazati da je Brexit bio velika pogreška, kako bi se obeshrabrili oni koji su u Europi razmišljali o istom putu.

Na drugoj je strani stajao interes Europe za partnerskim odnosima s Britanijom nakon napuštanja EU-a. Britanija odlazi iz EU-a, ali ne napušta Europu, znala je govoriti bivša premijerka Theresa May, pozivajući na stvaranje novog partnerstva između Britanije i EU-a. To je nesumnjivo bio i europski interes. Britanija ostaje europska vojna i nuklearna sila, važna za sigurnost Europe.

Unatoč snažnom porivu za kažnjavanjem Britanije, na koncu je prevladao pragmatizam, što je bilo dobro. Iako su mnogi vjerovali da bi pregovore o razdruživanju trebalo iskoristiti za pokazivanje mišića i kažnjavanje britanske strane, to se nije dogodilo. Europa je u pregovorima pokazala konstruktivnost i beskrajno strpljenje, pokušavajući udovoljiti britanskim zahtjevima i osigurati kontrolirani, sporazumni razlaz, štiteći istodobno europske interese, što nije bilo jednostavno. Famozni backstop, mehanizam za očuvanje meke granice na irskom otoku, zapravo je bio britanska ideja, iako je kasnije postao glavni kamen spoticanja na britanskoj strani.

Ključan problem je u britanskoj politici lažnih obećanja. Brexit je definitivno bio velika pogreška i priču o Brexitu bilo je nemoguće preko noći pretvoriti u priču o uspjehu, što je Britancima obećavala Theresa May, kao i sada Boris Johnson. Brexit počiva na vjerovanju da će Britanija, nakon oslobađanja iz europskih »okova«, sklapanjem bilateralnih sporazuma diljem svijeta povratiti nekadašnju grandioznost, što je, naravno, velika iluzija. Ili, brutalnije kazano, laž. Britanija će iz Brexita nedvojbeno izaći kao velika ekonomska gubitnica. MMF procjenjuje da bi u slučaju Brexita bez sporazuma britanski BDP pao osam posto.

Britanska politička elita u cijelom je procesu pokazala povijesnu neodgovornost i nedoraslost. Na britanskoj strani i dalje znaju samo što ne žele – ostanak u EU – ali ne i što žele, odnosno kakav Brexit žele. Ne žele Brexit bez sporazuma, ali nisu se uspjeli dogovoriti oko željene verzije Brexita, baš kao ni oko pitanja kakve odnose nakon odlaska žele imati s ujedinjenom Europom. Brexit se zato pretvorio u agoniju. S premijerom Johnsonom situacija se dodatno pogoršala. Njegova pregovaračka taktika svela se na samoubilačku ucjenu. Odlazimo 31. listopada, s dogovorom ili bez njega, poručivao je, očekujući da će se europska strana prepasti očekivanog kaosa i popustiti. On će, kaže, radije skončati »mrtav u jarku« nego što će od EU-a zatražiti novu odgodu Brexita.

Britance je pritom obmanjivao da s Bruxellesom vodi ozbiljne pregovore, iako to nije istina. Nikakve nove prijedloge Johnsonovi pregovarači nisu ponudili u zamjenu za sporni backstop.
Sada ga je parlamentarna većina prisilila da mora zatražiti još jednu odgodu Brexita, s pretpostavkom da će EU svakom zahtjevu udovoljiti.

Međutim, Europa bi ovaj put trebala okončati ovu agoniju i odbiti novu odgodu Brexita. Članice EU-a već su dvaput blagonaklono udovoljavale britanskim zahtjevima i odgađale Brexit, iako britanska politika dodatno vrijeme nije iskoristila za ujedinjavanje oko željene varijante Brexita. Brexit je već dugo neželjen uteg kojim Britanija Europu odvraća od bavljenja pravim problemima i izazovima. Zahtjev za odgodom Brexita mora biti jasno obrazložen i opravdan, a ovaj put, ako uopće stigne, on to sigurno nije.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.