Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 13° 1
Sutra: 13° 13° 1
22. rujna 2019.
Trafika Predraga Lucića

Najvjerniji čovjekov prijatelj (7 slova)

Snimio Nenad REBERŠAK
Snimio Nenad REBERŠAK
Autor:
Objavljeno: 8. ožujak 2011. u 12:45 2011-03-08T12:45:00+01:00

Ljudima poput Andrije Hebranga ne treba ići ni u branje šparoga, a kamoli u stvaranje »stranke časnih i poštenih ljudi«. S tipovima poput Andrije Hebranga zapravo ne treba ići nikamo, jer će vas – upadnete li u bilo kakvu nevolju – prijateljski ostaviti da se sami vadite iz nje

Ima li kraja nesrećama za čovjeka koji je samoga sebe proglasio »sintezom svih nesreća u novijoj hrvatskoj povijesti«? I kakve li mu još psine priprema nemilosrdna sudbina?

Bio je jedan od utemeljitelja svehrvatskog narodnog pokreta, poigravao se masama zaneseno i prostodušno kao što se djeca igraju Pokemonima i Gormitima, Winxicama i Barbikama. Takav zaigran je u svome svijetu mašte čitavo hrvatsko pučanstvo doživljavao kao komad bukova drveta kojemu su on i njegovi stranački drugovi – kao nekakav kolektivni Geppetto – udahnuli život. I onda mu se dogodilo da se taj narod – zamišljen kao poslušna lutka s kojom se čovjek može bezbrižno igrati Domovinskog rata, demokratskih izbora, gospodarske tranzicije i sličnih igrica – pretvorio u nezahvalno čudovište koje iz večeri u večer podiže glas protiv svojega tvorca i koje se toliko obezobrazilo da je i tog dobrog starog majstora Geppetta počelo podrugljivo nazivati Pinocchijem.

Došla mu je ta svjetina pred kuću u inače tihoj Babonićevoj ulici, pa ga dozivala: »Lopove! Lopove!«, pa mu skandirala: »Lažove! Lažove!«, pa mu na nos nabijala: »Pinocchio! Pinocchio!«, pa ga zajebavala: »Andrija, skuhaj nam kavu!«, pa mu prijetila: »Remetinec! Remetinec!«... A njega nije bilo doma i od novinara je doznao što su mu nezvani gosti dovikivali pod prozorom. Smetnuo je s konfuznoga uma da ih je on sam preko novina pozvao da mu izvole kazati što žele i da mu pokažu svoj program. Pa su ga, eto, poslušali i došli.

Kući je stigao tek nakon što su prosvjednici otišli i našem se novinaru izjadao: »Ovo mi je najteže od rata, viču da sam lopov, a cijeli se život borim protiv lopova.« Izgovorio je potom i rečenicu koja može poslužiti kao utjeha svakome koga je u životu potkazao ili iznevjerio netko u čije je prijateljstvo vjerovao. Ta rečenica koja zvuči nevjerojatno i kad je čujete od Andrije Hebranga – i koju će on, znate ga već, demantirati s istom lakoćom s kojom ju je i izgovorio – glasi: »Zanimljivo da nisu išli pred Sanaderovu kuću.«

Reći će možda Andrija Hebrang i to da mu Sanader nikada nije bio prijatelj, da ih je povezivala samo stranačka pripadnost, ljubav prema Hrvatskoj ili borba za državne i narodne interese... Reći će možda prijatelj Andrija kako nije htio da se ta njegova primjedba na prosvjedničko zaobilaženje kuće u Kozarčevoj ulici shvati kao poziv da demonstranti zagalame i pod prozorima Mirjane, Petre i Brune Sanader, dok je njegov bivši stranački kamarad, a njihov suprug i otac u salzburškom zatvoru... Ma što god kazao, ta će njegova rečenica ostati kao trajno upozorenje da s ljudima poput Andrije Hebranga ne treba ići ni u branje šparoga, a kamoli u stvaranje »stranke časnih i poštenih ljudi«. S tipovima poput Andrije Hebranga zapravo ne treba ići nikamo, jer će vas – upadnete li u bilo kakvu nevolju – prijateljski ostaviti da se sami vadite iz nje i još će vam solidarno ustupiti i svoj dio tereta, ne  biste li se lakše izvukli.

Prijateljima poput Andrije Hebranga možete unaprijed oprostiti svaku gestu, samo ako ne želite ni zamisliti što im sve opraštate.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.