Najlakše se praviti lud, zabiti glavu u pijesak i čekati da problem prođe. Ali taj recept ovog puta neće pomoći šefu SDP-a Davoru Bernardiću da se u sam osvit kampanje za predsjedničke izbore na kojima SDP želi igrati na pobjedu, samo tako izvuče iz situacije u kojoj je proglašen krivim za to što je povrijedio načelo obnašanja dužnosti kada je od poslovne škole Cotrugli dobio stipendiju u iznosu od 263.000 kuna. Korupcijom izjedeni HDZ ovog je puta pogodio metu.

I to ne samo na slučaju Bernardića, nego i Zorana Milanovića, kojem su poručili da na sunce izvadi račune o radu svoje konzultantske tvrtke, ako želi natrag na javnu dužnost. Milanović je svojedobno lakonski rekao da je u toj firmi, valjda kao i svi »normalni ljudi«, sam sebi isplaćivao minimalac, očigledno se izvrdavajući od plaćanja pune porezne obaveze državi. U nekoj normalnoj državi, takva bi izjava odmah diskvalificirala osobu koja se natječe za dužnost predsjednika.

No, s obzirom da se s Milanovićem moramo složiti da Hrvatska doista nije normalna država, to je prošlo ispod radara, kao što se mediji i obično ne hvataju na slične teme koje se tiču SDP-ovaca, sve dok postoji taj i takav HDZ-a kao simbol opće korupcije i stranka koja doista jedina u modernoj Europi ima presudu za korupciju i kriminal. No, iako za HDZ-ovce više nego za ikoga vijedi ona »gledaj tko govori«, ovog su puta u pravu.

Milanović će prije ili kasnije u kampanji trebati položiti račune za svoje privatno poslovanje jer je to minimum pristojnosti za kandidaturu za šefa države, a Bernardić je, primajući stipendiju Cotruglija da bi bio njihov »ambasador znanja«, u vrijednosti od četvrtine milijuna kuna, i sam stekao epitet od kojeg je svim silama svo ovo vrijeme kao mlad čovjek i političar novog kova, silno htio pobjeći, a to je onaj da su »svi političari isti«. HDZ možda ovim napadom nije ni od čega obranio sebe, ali jednu stvar je potvrdio: svi su oni isti. Ili barem slični.

U SDP-u sad se brane tezom da Povjerenstvo za sukob interesa nije utvrdilo da je Bernardić prekršio zakon nego samo »povrijedio načelo obnašanja dužnosti«, no tragičnije od njegova prijestupa, samo je njegovo obrazloženje da »nije znao da je stjecanje znanja grijeh«. Kao da je bio na tečaju makramea u mjesnoj zajednici, a ne u skupoj poslovnoj školi. Što je najgore, priča se da ima još takvih baš u SDP-u i baš u toj školi, što sada mediji tek istražuju, a zanimljiva je ta »ne-svijest« SDP-ovaca o tome da je primanje poklona u visini od 260.000 kuna ipak mrvu više od onih 500 kuna koje dužnosnik smije primiti.

Dapače, Bernardićeva »ne-svijest« pokazala se odmah na početku ovog slučaja: čim je postao predsjednik SDP-a, početkom 2017. godine, on se sam na Facebooku pohvalio diplomom Poslovne škole Cotrugli i zvanjem Executive MBA’s, a onda dobio - anonimnu prijavu Povjerenstvu za suzbijanje sukoba interesa.

Znajući odnose snaga u SDP-u u tom trenutku, ne bi bilo čudno da mu je anonimku podnio baš neki od onih iz stranke koji ga danas brane, jer otkako su se »milanovićevci« primirili, a Zoran i Davor postali jedinstveni pobjednički tim, sada je sve, kako bi rekao Monty Python, kompletno drugačije. I tako su sad od HDZ-a prozvana - obojica, u tandemu.

Ako ćemo žmiriti na jedno oko i začepiti nos dok HDZ bilo koga na svijetu poziva za sukob interesa ili korupciju, opet, mora se priznati da su ovoga puta pogodili metu. Iako Bernardić te novce neće i ne mora vratiti, iako nema nikakve kazne koju mu Povjerenstvo može izreći, osim same ove konstatacije, iako sigurno neće dati ostavku na mjesto šefa SDP-a, najmanje što Davor Bernardić može učiniti jest da se javno ispriča građanima i članovima svoje stranke, koja nakon ovog slučaja sigurno na predsjedničkim, a kasnije i na parlamentarnim izborima, neće proći bolje nego je mogla, među ostalim upravo zahvaljujući i činjenici da se šef partije prvi put ozbiljno kompromitirao.