Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 6° 1n
Sutra: 6° 6° 1n
23. siječnja 2020.
'Ladovina Ladislava Tomičića

»Olujne dane« dostojanstveno su obilježili samo hrvatski Srbi

Da je s ovog prostora otišlo 200 tisuća ptica, netko bi ih spomenuo, zapitao se zbog čega su i kako otišle - Milorad Pupovac / Foto: Jure Miskovic / CROPIX
Da je s ovog prostora otišlo 200 tisuća ptica, netko bi ih spomenuo, zapitao se zbog čega su i kako otišle - Milorad Pupovac / Foto: Jure Miskovic / CROPIX
Autor:
Objavljeno: 10. kolovoz 2014. u 8:33 2014-08-10T08:33:00+02:00

Pred dvadesetak drvenih križeva markiranih oznakama NN (nepoznat netko) politički predstavnici hrvatskih Srba te članovi obitelji poginulih civila prisjetili su se svih, hrvatskih i srpskih žrtava posljednjeg rata. Govorili su o ratu kao o zlu i nesreći kako hrvatskog, tako i srpskog naroda. Osudili su sve zločine

Nema potrebe u uvodu opisivati sve što se na glavnom kninskom trgu, podno spomenika Oluja '95., događalo minulog utorka. Sve ste to već vidjeli, čuli i pročitali. Nema potrebe govoriti niti o večernjem derneku koji se istog dana održao u Čavoglavama. Takvi i slični derneci, s različtim nacionalnim predznacima, događaju se u svim zemljama nastalima na razvalinama Jugoslavije. Nacionalizam se još uvijek nosi, ne samo na Balkanu, nego i šire. Na kraju priče ostaje nam samo da se složimo u jednom: 19. obljetnica Oluje u Kninu i Čavoglavama nije obilježena dostojanstveno. One koji dostojanstvenim smatraju zviždanje i uvrede državnom vrhu, odnosno nacionalistički dernek u Čavoglavama, nemamo potrebu razuvjeravati. Oni će se ionako baciti na komentiranje već nakon što pročitaju naslov ovog teksta. Ipak, u »dane Oluje« dogodila se i jedna dostojanstvena komemoracija, o kojoj mediji nisu tako iscrpno izvještavali kao o kninsko-čavoglavskim zbivanjima. Govorimo o komemoraciji u Dvoru, gdje se na mjesnom pravoslavnom groblju okupila rodbina i prijatelji civilnih žrtava Oluje. Pred dvadesetak drvenih križeva markiranih oznakama NN (nepoznat netko) politički predstavnici hrvatskih Srba te članovi obitelji poginulih civila prisjetili su se svih, hrvatskih i srpskih žrtava posljednjeg rata. Govorili su o ratu kao o zlu i nesreći kako hrvatskog, tako i srpskog naroda. Osudili su sve zločine, kako god se njihovi počinitelji zvali i kojoj god naciji pripadali. Na koncu je Milorad Pupovac rekao i ovo: »Da je s ovog prostora otišlo 200 tisuća ptica, netko bi ih spomenuo, zapitao se zbog čega su i kako otišle.« Hrvatskih Srba, protjeranih ili izbjeglih – kako god ih želite nazvati – u dane obljetnice Oluje malo tko se sjetio. 

 Protekao je, rekosmo, taj skromni zbor u Dvoru vrlo dostojanstveno i nitko se njime nije našao uvrijeđen. Komemoraciju su osiguravala četiri policajca. Bili smo tamo, vidjeli i čuli sve ovo o čemu pišemo. Bili smo i u Kninu, na proslavi gdje, evo, tradicija postaje politikanstvo, vrijeđanje, zviždanje. U gradu gdje je zaposlenje ravno dobitku na lutriji. Među ljudima koji jedva spajaju kraj s krajem. Nisu nas iznenadili zvižduci, niti nas je iznenadilo što se nitko nije sjetio, odnosno usudio spomenuti onih »200 tisuća ptica«. U Hrvatskoj se smatra da je dobro i poželjno što su odletjele svome jatu. Cijena je to koju su hrvatski Srbi morali platiti za pogrešan politički izbor s početka devedesetih. I oni grobovi s NN oznakama u Dvoru dio su (is)tog troška. Tako se, većinski, računa u ovoj zemlji pa se podrazumijeva da na obljetničke dane o tome ne treba govoriti, odnosno da se tu zapravo i nema što za reći. U redu, ako je tako – neka bude. Nemamo iluzija da će hrvatsko društvo u dogledno vrijeme dosegnuti zrelost kakva je potrebna da se i o tome na obljetnicama s govornica progovori, a da takav govor ne bude popraćen kolektivnom psovkom i kletvom. I kad se na koncu sve zbroji i oduzme, što je hrvatskom društvu ostalo? Što će nam, recimo, s posljednje proslave Oluje ostati u sjećanju? Ostat će u sjećanju uvrede, psovke i dojam da je peti dan kolovoza postao datum za političko natjecanje u niskim udarcima. Ima kod nobelovca Ive Andrića jedan zapis, koji se potpisanom autoru minulog kninskog utorka učinio bliskim i važnim. Naslovljen je: »Iznad pobjeda.« 

  – Bog drži ruku na tjemenu pobijeđenih, a pobjednik je sâm i njegova radost plamti i gasne. Sve što je nade, utjehe i ljepote na svijetu otkriva se očima pobijeđenih; pobjednici su slijepi, drhte i gore, i nemaju ništa do svoje divlje plamene radosti iza koje ostaje pepeo. Jer šta su drugo današnje pobjede nego sutrašnji porazi? U očima čovjeka samca nema dobivenih ni izgubljenih bitaka, nego u svim ratovima jednako: dobivenim kao i izgubljenim, jedno poraženo čovječanstvo, pisao je Andrić. Da nije napisan u Andrićevo vrijeme, mogao je taj zapis biti napisan jučer, nakon obljetnice u Dvoru i proslave u Kninu. Mogao je, kad bi ga imao i smio tko u Hrvatskoj napisati. Još samo jedan detalj s proslave u Kninu ćemo pokušati približiti čitateljima. Govor biskupa Ivasa, u »Crkvi gospe velikog hrvatskog krsnog zavjeta«. Govorio je biskup o crvenoj zmiji, koja je tlačila i gazila Hrvate. Govorio je to u Crkvi smještenoj u tvorničkoj hali, koja je u »godinama crvene zmije« svakog dana primala tri tisuće radnika. Na kraju mise Milan Bandić je biskupu uručio novac za crkvena zvona, a poslije su Tomislav Karamarko i Kolinda Grabar Kitarović davali izjave.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.