Možda ste vi doktorirali na ljubavnim navikama afričke voćne muhe – posprdno se jučer okomio na doktoricu znanosti Mirelu Holy saborski zastupnik hercegovačke dijaspore Željko Glasnović.

Ispad se zbio ispred Sabora, gdje je skupina aktivistica demonstrirala tražeći ratifikaciju međunarodne Istanbulske konvencije koja države obavezuje na niz mjera za zaštitu žena od diskriminacije i zlostavljanja.

Konvenciju, čije je prihvaćenje Plenković najavio za treće tromjesečje ove godine, kiseli se među saborskim papirima, a što će konačno biti s njim, ne zna se.

U Europskom parlamentu HDZ-ovi su zastupnici u rujnu vrlo šizofreno iznijeli stav vladajuće stranke o Istanbulskoj konvenciji koja je tada postala dokument EU-a sa 489 glasova za, 114 protiv i 69 suzdržanih.

Dubravka Šuica i Željana Zovko bile su za, Ivana Maletić suzdržana, a Ivan Tolić protiv. Dosta jasna indicija da HDZ zajedničkog stava nema i da svaka struja vuče na svoju stranu. A kad će ga imati, to bi trebao reći premijer Plenković, pa mu je to pitanje i poslano s jučerašnjeg prosvjeda.

– A gdje ste bili vi, navodni zaštitnici ljudskih prava, kad su hrvatski politički zatvorenici bili davljeni, seksualno zlostavljeni i prisilno hranjeni, kad je Marko Veselica trunuo u zatvoru – nastavio se Glasnović dezorijentirano derati na Mirelu Holy, koja mu je odgovorila da tada, eto, još nije bila ni rođena.

Okej, ultradesni Glasnović možda nije bitan, ali u HDZ-u očigledno postoji veliki problem sa shvaćanjem ženskih prava. S jedne strane, vlast se  kune u nultu toleranciju prema nasilju, najavljuje uz to populacijske politike kojima će se ženama olakšati da se odluče na više djece i svima gura pod nos svoje dobre namjere s Ministarstvom demografije.

A s druge strane, kalkuliraju s Istanbulskom konvencijom do te mjere da ženske udruge sumnjaju da od toga na koncu neće biti ništa.  

A kakav je, recimo, status hrvatskih žena na tržištu rada, jasno je kad se pregleda Facebook stranica »Radno i ravnopravno« , otvorena u sklopu akcije protiv diskriminacije na temelju ženskog spola koja se financira novcem Europske unije.

Svoja ponižavajuća iskustva s posla dosad je organizatorima poslalo 1.600 žena iz cijele Hrvatske, trebalo bi ih spakirati Vladi da Banski dvori vide što će učiniti da se ta kuga spriječi.

Redovita pitanja na natječajima za posao su: Jeste li u braku? Imate li partnera? Koliko dugo? Namjeravate li se udati? Planirate li djecu? Mislite li imati još djece?

Neki poslodavci ne traže od žena koje se natječu za posao potvrdu od ginekologa da nisu trudne. Jednu je direktor na testiranju pitao jesu li joj važnija djeca ili karijera. Druga je morala reći je li se zbog posla spremna odreći svojih hobija.

Degradacija žena ide dotle da im se prijeti otkazom ako traže dva dana bolovanja zbog bolesne bebe. Neki im predlažu da pobace jer posao ne smije trpjeti. Da bi trebale ostati doma i odgajati djecu »jer su žene«.

Mnoge s trudnoćom dobivaju otkaz, ugovori im se prekidaju, a po povratku s porodiljnog ih degradiraju. Badava Ustav koji ženama garantira punu ravnopravnost, papir je jedno, život u Hrvatskoj nešto sasvim drugo. Zato da čujemo premijera: Istanbulska konvencija, da ili ne. I kad? Da mi žene znamo što nam se piše.