Medijska pompa i ministarska invazija na Liku impresionirala je sve osim onih zbog kojih je smišljena. Birači nisu nasjeli olako datim obećanjima o stotinama milijuna kuna koje im prosci nose u miraz, niti su povjerovali da to što ih televizije prikazuju u pet dana više nego u pet prošlih godina znači da njihovi životi i njihova budućnost nekoga uistinu zanimaju.

I ostali su kod kuće, poručujući da gromoglasno najavljivana bitka za Liku nije njihov rat, niti ih zanima to što su se unutarstranačke elite zakrvile i raskolile zbog podjele moći. Drastično slabiji odaziv na birališta u odnosu na redovne izbore 2017. godine najbolje svjedoči da ovo nisu bili povijesni izbori ni za koga osim za Andreja Plenkovića i Darka Milinovića koji njima nisu postigli ništa do li zbunili birače u tradicionalnoj utvrdi HDZ-a.

Pokazivanje mišića na koncu nikome se nije isplatilo, a milijun i pol kuna za jedne posve nepotrebne izbore moglo se sigurno u Ličko-senjskoj županiji znatno korisnije utrošiti. Birači s obje strane Velebita jedini su gubitnici ovih nepotrebnih izbora, a da su toga svjesni, pokazali su svojom apstinencijom.

Uostalom, nakon prvih rezultata jasno je da su HDZ i Nezavisna lista Darka Milinovića zajedno dobili gotovo isti broj glasova kao prije dvije godine kada su bili jedan HDZ. Ništa se tu nije promijenilo, ista je to ideologija, ista retorika, isto ciljano biračko tijelo koje je bilo prisiljeno raspolutiti se dokazujući svoju vjernost Središnjici u Zagrebu ili pokazujući lokalpatriotizam.

Andreju Plenkoviću nisu ovi izbori trebali da bi preuzeo kontrolu nad županijom u kojoj HDZ oduvijek dominira, niti mu je cilj spasiti taj kraj od lošeg upravljanja dosadašnjeg vodstva. Uvjerljiva pobjeda HDZ-a dodatno će učvrstiti Plenkovićevu unutarstranačku poziciju kao vođe i poslati poruku svim onim nezadovoljnicima unutar HDZ-a kako će završiti pokušaju li bilo kakvu pobunu protiv njega.

Ako se nakon dva desetljeća neprikosnovene vladavine Likom ovako lako mogao riješiti Darka Milinovića, onda je svima nezadovoljnim njegovim vođenjem stranke jasno da su im šanse još i manje. Poruka je to i onima unutar HDZ-a koji su vjerovali kako konce na terenu vuče marginalizirani zamjenik predsjednika stranke Milijan Brkić te se čeka samo netko spreman krenuti u rušenje Plenkovića kojeg će »baza« na Brkićev mig podržati.

Ipak, Pirova je to Plenkovićeva pobjeda. Izbacivanjem Milinovića, člana Predsjedništva HDZ-a, iz stranke te ovim izborima, želi li se pokazati vjerodostojnim, ne bi smio stati na pola puta i morao bi ga detronizirati i kao župana. Još jedno rušenje proračuna i još jedni izbori nakon jučerašnjeg slabog odaziva, mač su s dvije oštrice.

Status quo i kohabitacija s Milinovićem do redovnih izbora otvorila bi pitanje Plenkovićevih motiva za ove izbore, a odluči li se istrajati, ne može biti siguran da će jedan na jedan Marijan Kustić polučiti isti rezultat za župana kao sada HDZ protiv Milinovića.

Do tada, najzanimljiviji dio ovih izbora glazbeno je otkriće kako »briselski HDZ« punim plućima pjeva »Pregazit ću kapelu, Ličku goru zelenu, poljubit ću curu garavu...«