Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
11. studenoga 2019.
Sirija i kurdsko pitanje

kolumna DRAGO KRALJEVIĆ Rat u Siriji mijenja postojeći globalni poredak

foto: REUTERS
foto: REUTERS
Autor:
Objavljeno: 29. listopad 2019. u 11:18 2019-10-29T11:18:46+01:00

Sada EU tvrdi da je turska intervencija na sjeveru Sirije povreda teritorijalnog integriteta suverene države i povreda međunarodnog prava. Kako to da se tog načela nije sjetila mnogo ranije? Posebice kada su pojedine njezine članice bile izravno involvirane u vojne intervencije na Irak, Libiju i građanski rat u Siriji?

Rat u Siriji još od samih početaka prepoznajemo kao građanski rat u koji su izravno upletene velike sile i koji ujedno predstavlja sukob između muslimanskih šiita i sunita. Posljednjih tjedana ovaj sukob postupno ulazi u fazu neočekivanih promjena koje navješćuju bitne pomake i na razini globalnih odnosa. U prvome redu riječ je o povlačenju američkih snaga iz Sirije, čime su Amerikanci izdali svoje dojučerašnje dugogodišnje saveznike – Kurde. Donald Trump je s tim u vezi nedavno izjavio; "Nakon tri godine, došlo je vrijeme da se povučemo iz ovih smiješnih i beskrajnih ratova i vratimo naše vojnike kući". Amerikanci su Kurde, nekad saveznike u borbi protiv ISIS-a, bez ikakvih problema napustili, jer nisu htjeli sukob sa Turskom, članicom NATO-a, na čijem se teritoriju nalaze američke vojne baze sa nuklearnim naoružanjem usmjerenim prema Rusiji i Iranu. Rat protiv ISIS-a, Amerikance nije koštao niti jedne ljudske žrtve, ali su zato Kurdi – ratujući za američke interese, imali više od 11.000 poginulih. Da se kratko prisjetimo. Nakon što je propala tzv. "Slobodna sirijska vojska", SAD su počele financirati sirijske kurdske milicije koje su vremenom postale "Sirijske demokratske snage". Nakon povlačenja američke vojske, sirijski Kurdi našli su se u velikoj opasnosti za svoj opstanak. Izabrali su manje zlo; pristali su na sporazum s Assadovim snagama s ciljem pružanja otpora turskoj invaziji na teritorij suverene sirijske države. Sve to dodatno komplicira položaj Kurda na tim prostorima.

Kada je o njima riječ, nije zgorega prisjetiti se, da su Kurdi jedan od najstarijih naroda na tim prostorima. Danas broje oko 30 milijuna pripadnika, a još uvijek nemaju svoju državu. Često se u javnim priopćenjima koristi riječ Kurdistan (zemlja Kurda) koja se rasprostire na području koje obuhvaća dio današnje Turske, Iraka i Sirije. Nakon završetka 1. svjetskog rata, Kurdi su se nadali da će konačno moći ostvariti pravo svoju suverenu i neovisnu državu. Na žalost na konferenciji u Lozani (1923.), kada se raspravljalo o budućnosti ovih prostora nakon raspada Otomanskog carstva, najprije su namirile svoje apetite zapadne imperije koje su uspostavile svoje protektorate, ali nisu dopustile da Kurdi dobiju svoju državu. Gdje su danas države članice EU, koje već desetljećima gromoglasno ističu važnost principa samoodređenja i prava naroda na svoju državu? Premda mnoge suverene države Unije imaju daleko manji broj stanovnika od kurdskog naroda, nisu spremne braniti isti princip kada se odnosi na druge. Nakon završetka 1. svjetskog rata, Kurdi su u Republici Turskoj postali turski državljani, uključeni zajedno s ostalim etničkim skupinama u tursku naciju. Ostali žive u Iraku, Siriji, Afganistanu...

Većina Kurda (oko 70%) su muslimani suniti, 15% su aleviti, dok u Iranu i Iraku žive i šiitski Kurdi. Prostor koji sada ostavljaju američke snage i njihovi saveznici u pokušaju rušenju Asada, postupno popunjava Rusija koja nastoji arbitrirati između Sirije, Turske, Kurda i Irana. Putin može sa svima njima voditi uspješne razgovore i pregovore iz nekoliko razloga. Premda je Turska članica NATO-a, ona je u međuvremenu uspostavila prijateljske odnose sa Rusijom, od koje osigurava većinu svojih energetskih potreba, a dugoročno računa da će uz pomoć Rusije postati važan koridor za prijenos plina u EU. U međuvremenu, suprotno stavovima SAD-a, Turska je otkupila od Rusije antiraketne sustave S-400. Nekada je Turska 50-ih godina, bila izabrana od strane Zapada da bude protivnik SSSR-u. Danas, Erdogan koristi džihadiste protiv Kurda, suprostavlja se NATO-u i SAD-u, ucjenjuje Europu s izbjeglicama i želi postati ozbiljan lider u regiji. Pritom ne smijemo zaboraviti da je ponašanje Turske prema Siriji donedavno bilo sukladno direktivama SAD –a i EU, koje su svim sredstvima podržavale svrgavanje legalno izabrane sirijske vlade.

Sada EU tvrdi da je turska intervencija na sjeveru Sirije povreda teritorijalnog integriteta suverene države i povreda međunarodnog prava. Kako to da se tog načela nije sjetila mnogo ranije? Posebice kada su pojedine njezine članice bile izravno involvirane u vojne intervencije na Irak, Libiju i građanski rat u Siriji? Upravo iz tih razloga reakcija EU na vojnu akciju Turske na sirijskom teritoriju, mlaka je i nevjerodostojna. Mora se priznati da je turski predsjednik do sada uspio dobro odigrati svoju ulogu regionalnog lidera, stvorivši stanovitu 'ravnotežu' između SAD-a i Rusije. Irački stručnjak za sigurnost, nedavno je otkrio da Washington sada pokušava prebaciti 3.000 pripadnika terorističke grupe ISIS iz Sirije u Irak. Isto potvrđuje i Hafez Al-Basharah izjavivši na vijestima, da SAD, koje su posljednjih godina stvorile i podržavale teroriste ISIS-a, planiraju za njih osigurati sigurno područje na prostoru Iraka.

Turska danas raspolaže s jednom od najmoćnijih armija u sklopu NATO saveza. Pritom ostvaruje potpuni suverenitet nad Bosporom i Dardanelima, što Rusiji omogućuje pristup Sredozemlju iz svojih crnomorskih luka. Hoće li Putin uspjeti uvjeriti Tursku da napusti NATO savez? Možda je takva opcija sada postala moguća, nakon što su SAD zaprijetile sancijama Turskoj? Ili zato što je Erdogan prije nekoliko dana uspio sklopiti, kako je izjavio, "povijesni sporazum" s Putinom u vezi oslobađanja prostora u "slobodnoj zoni" na sjeveru Sirije. Tim Sporazumom ostvareni su konkretni ciljevi koji počivaju na ovim načelima. Nastaviti "borbu protiv terorizma", "poštovati teritorijalni integritet i suverenitet države Sirije" te omogućiti "povratak izbjeglica". Štoviše, prema ovom Sporazumu, naglasio je turski predsjednik;" Na sirijskom teritoriju nećemo dopustiti stvaranje bilo kakvog separatističkog pokreta".

S obzirom da implementacija takve vrste Sporazuma nije moguća bez suglasnosti Sirije, to znači da će sada Assad na sugestiju Putina, morati unijeti stanovite promjene u svoj Ustav. Putin je oko toga bio jasan; "Teroristi ne smiju iskoristiti tursku operaciju na sjeveru Sirije, a Sirija se mora osloboditi od ilegalne strane prisutnosti". Takav tijek događaja na Srednjem Istoku, neminovno otvara više pitanja na globalnoj razini. U koliko se SAD, kao što sada pokazuje primjer Sirije, odrekao svoje uloge vođe Zapada, ubrzo će se postaviti pitanje čemu postojeći NATO? Kako EU prati te krupne događaje na S. Istoku?

Nakon što se Trump olako - preko noći, odrekao ne samo Kurda, postavlja se pitanje može li se na isti ili sličan način ponijeti i prema EU? U razgovoru koji je tajno snimljen u New Yorku sa sirijskim "aktivistima", John Kerry (bivši državni tajnik SAD-a) priznao je da se ISIS svojedobno koristio za vršenje pritiska na Siriju. Prije nekoliko godina, gotovo iste riječi u odnosu na ISIS izgovorila je i tadašnja državna tajnica H. Clinton u jednom TV-intervjuu. Zahvaljujući sudskoj odluci o skidanju oznake tajnosti sa mnogobrojnih e-mailova iz osobne korespondencije Hillary Clinton - bivše državne tajnice SAD-a, javnost je mogla steći neposredan uvid u pojedine događaje koji su prethodili vojnoj intervenciji Francuske i V. Britanije (članice EU) u Libiji s ciljem rušenja legalno izabrane vlasti u toj suverenoj državi. Primjerice, francuska Vlada je, navodi se u pomenutom dopisu, organizirala pobunjenike, osigurala im ogromna financijska sredstva, preuzela njihovu obuku, uključujući i neke postrojbe bliske "Al-Kaidi"... s ciljem ostvarivanja dominantnog utjecaja nad eksploatacijom naftnih resursa u toj zemlji. Je li to bila vanjska politika EU? Turska sada pokušava uvjeriti svijet da je njezina operacija bila uperena isključivo protiv terorizma i rješavanja izbjegličke krize, a ne u funkciji teritorijalnog ekspanzionizma. U raspravama u Demokratskoj stranci SAD-a, Joe Biden je izjavio da je povlačenje američkih vojnika iz sjeverne Sirije "najsramotniji čin koji je predsjednik SAD-a učinio u modernoj povijesti na vanjskopolitičkom planu". Joe Biden je svojedobno bio utjecajan zagovornik invazije na Irak 2003. godine. Kasnije je, kao potpredsjednik SAD-a, podržao nasilno rušenje libijske vlade. Obije su zemlje danas u totalnom rasulu i kaosu. A što, primjerice, danas rade pojedine tvrtke iz EU u Siriji?

Kako prenosi "The Guardian", francuski div "Lafarge" (proizvodnja cementa) nedavno je optužen za sudjelovanje u zločinima protiv čovječnosti i financiranje terorizma, zbog navodne isplate milijuna $ džihadistima, uključujući ISIS. Pritom je optuženo 8 bivših rukovodilaca, među kojima i izvršni direktor. Sirijski rat, nakon povlačenja Amerikanaca i ISIS-a, još nije završen. Primjerice, koliko će potrajati turska prisutnost u Siriji? Hoće li se ponoviti slučaj Cipra, ili će to pitanje biti na zadovoljavajući način riješeno Sporazumom između Erdogana i Putina? "Arab News", prenosi, da se na sjeveru Sirije priprema "etnička zamjena". Umjesto sirijskih Kurda i drugih manjina, Turska kani "sigurnu zonu" naseliti sunitskim sirijskim izbjeglicama (cca. 2 milijuna). Time bi odmah krenuo i veliki plan obnove izgradnje gradova na tom području u iznosu od cca 27 mlrd $, što bi se izvrsno uklopilo u aktualnu krizu turskog gospodarstva. Hoće li "sigurna zona" biti povod za nove sukobe? Tu je i vruća tema o izbjeglicama u odnosima između Turske i EU. Erdogan traži od Unije podršku za uspostavljanje "sigurne zone" na sjeveru suverene države Sirije. Taj čin po sadašnjim stavovima EU znači agresiju na teritorij jedne suverene države.

No kako će se EU ponijeti sada kada je potpisan Sporazum između Rusije i Turske? EU se ponovno našla u situaciji koja se stalno ponavlja u međunarodnim odnosima. U prošlosti su pojedine njezine članice sudjelovale u vojnim operacijama s ciljem rušenja suverenih vlada, potom je Unija podržavala Trumpovu politiku uvođenja sankcija Rusiji, prema Venezueli.... Pružala je podršku stranim vojnim postrojbama i tzv. "demokratskoj oporbi" u Siriji itd. A sada, osuđuje vojnu intervenciju Turske na sirijski teritorij? Erdogan, veoma dobro poznaje takvu "principijelnost" i "odlučnost" europske vanjske politike. Upravo iz tih "pragmatičnih" razloga, traži od Unije punu podršku za svoje planove u Siriji. U koliko do nje neće doći, "morati ćemo ponovo otvoriti vrata za više od 3 mil. izbjeglica prema Europi", naglasio je turski predsjednik Erdogan.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.