Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 21° 4
Sutra: 21° 21° 4
21. listopada 2019.
Komentar

Komentar SINIŠA PAVIĆ Heroine iz čajne kuhinje

Foto: D. JELINEK
Foto: D. JELINEK
Autor:
Objavljeno: 6. listopad 2019. u 11:02 2019-10-06T11:02:26+02:00

Nije ovo zemlja gdje se vidi dalje od nosa i to svoga. Tuđi problemi su samo tuđi problemi, tuđa koža samo tuđa koža, pri čemu se zaboravlja činjenica da nas sve manje-više muče iste stvari

Još uvijek Predsjednica u bitku za još jedan mandat krenula je, kažu, iz podruma. Doduše, podruma Matice hrvatske, ali ipak iz podruma. Nije to neka poruka, smatraju PR-ovci, mogla je izabrati i neko drugo mjesto radnje za objavu kandidature. A opet, zna ona da je bilo priča i s naoko jadnijim mjestom radnje pa su za života opjevane, s kojim god da je predznakom. Kretalo se u nas, recimo, iz baraka, u igri je bilo i jest ledina i vinograda, a bome se najviše pamti jadna nam činjenica da su ponajbolje možda prošli svi koji su se u šatoru pozicionirali.

Neka se mjesta radnje pamte, a neka su tu samo da se zadovoljiti može forma zadaćnica iz hrvatskog jezika, pa da se ima kako odgovoriti na klasične upite o mjestu i vremenu, ako je već ono s likovima i osnovnom mišlju tanko i upitno. Uostalom, ‘čitalačka’ kultura i navika, a onda i razumijevanje pročitanog, u nas je taman takva da nam je dama što prodaje uz cestu mandarine toliko ‘višeslojna’ da ne može nego biti glavna tema i zabava svekolike javnosti, što više, dakako, govori o javnosti nego li o mandarinama.

Samo ima ponekad svijeta koji ruši pravila igre i uči nas nanovo da nije bitno mjesto radnje već je bitno tko je glavni lik i od kakvog je materijala sazdan. Malo ih je, naime i na žalost, k’o što su one - heroine iz čajne kuhinje!

One su dokaza da se štošta može kad je srca i pameti. Pitanje je samo jesmo li to, ovako zauzeti sami sobom, uopće uspjeli primijetiti, i da je srca i da je pameti i da se može štošta pa makar da se iz čajne kuhinje kreće. Sanda Alić, Božica Bogdan i Sandra Kolak. Tako se njih tri zovu, trojka koja je potpuno sama organizirala i na Markov trg privukla nekoliko tisuća medicinskih sestara i tehničara iz cijele zemlje. Sve je tu fascinantno koliko i jednostavno.

Ni mjesec dana im nije trebalo da, nezadovoljne radom strukovnog sindikata i komore, osnuju zatvorenu grupu na Facebooku »Medicinske sestre/tehničari zajedno« i da grupa u čas prikupi preko 13.000 članova! 13.000! Pa su došle na Markov trg, njih na tisuće koji su uspjeli uloviti koji slobodan dan. Došle su i došli su da poruče mnogošto važno, bilo da je i blago humorno kao onaj transparent »Nisam se udala, družim se samo s pacijentima«, bilo da je zabrinjavajuće i uznemiravajuće poput poruke da će nam bolnice postati mrtvačnice ako se ovako nastavi. Traže povećanje osnovice plaće za 25 posto, traže vraćanje dodatka na godine radnog staža, traže zapošljavanje novih medicinski sestara, ali traže prije svega poštovanje.

Sve je tu, zapravo, posve nalik i drugim nekim tvrtkama, poslovima, strukama. Prosjek godina zaposlenih je sve veći. Mladost bježi glavom bez obzira i ne samo mladost. Ono što su do jučer radile njih dvije, tri, koliko već treba ljudstva da se posao učini valjano, danas je palo na kosti jedne ili jednoga. Samo, ovo je posao kojeg ne može raditi svatko, u kojem je odgovornost velika, a čovjekoljublje mora biti na kušnji dok skapavaš od prekovremena rada i ipak radiš jer nema tko drugi brinuti o bolesnima. Jedna sestra sama na odjelu s 40-tak krevata, to je, kažu realnost, a boljeg puta ka slomu ljudi i sustava i nema.

Kad se pita i traži više i bolje, dobiju se mrvice. Dobije se dodatak Kolektivnog ugovora koji, tvrde, nosi povišicu od 45 kuna. Tako im je barem ‘boljitak’ ispregovarao matični sindikat. I zato su krenule u prosvjed. I skupilo ih se na Markovom trgu na tisuće, ne samo zbog obrane svojih prava i uvjeta rada, već i zbog obrane zdravstva kao takvog. Došle su na Markov trg da se ne bi odlazilo. Došle su jer su i u Rumunjskoj shvatili da se medicinsko osoblje, da se ljude, može zadržati kod kuće samo ako im se život učini boljim.

U danu kad je se javnost jako zabavljala mandarinama, malo »strepjela« hoće li Dubravka Šuica postati potpredsjednica Europske komisije svim plovilima usprkos, medicinske sestre i tehničari podučili su nas mnogočemu, pa možda i stoga nisu bili baš prva vijest u Dnevnicima.

Foto: D. JELINEK

Lakše je bilo u svrhu priloga vući za rukav ministre pa ih konfrontirati, recimo onog koji kesu drži i onog koji sanja narod koji više izdvaja za zdravstvo i pri tom sestrinstvu poručuje da para nema. A ima para, uvijek ih ima, samo prioritet su neki drugi. No, bilo je slike i tona u informativnim emisijama ipak dovoljno da se vidi kako je ovo bio prosvjed iz kojeg se dade štošta iščitati, ne o prosvjednicima, već o nama koji prosvjedovali ne bi.

Gdje su, primjerice, bilo pripadnici HVIDR-e dok se vodila briga za medicinsku skrb!?

Zabavljali su se, dakako, svojim unutarnjim problemima i vanjskim neprijateljem, smjenjivali predsjednika i prozivali DORH, možda su u pauzama surfali malo da provjere to s mandarinama, no pred Vladom ih bilo nije. Nije ovo zemlja gdje se vidi dalje od nosa i to svoga. Tuđi problemi su samo tuđi problemi, tuđa koža samo tuđa koža, pri čemu se zaboravlja činjenica da nas sve manje-više muče iste stvari. Pa ako ne danas, bit će sutra i potplaćenost, i sve stariji zaposlenici, i jedan koji radi posao za dvojicu, i odljev kadra tamo gdje je sustav sređeniji.

Heroine iz čajne kuhinje na sve to su nas podsjetile, upozorile i pri tom krenule u borbu za bolje. Kad drugi put dođu Vladi pod prozore, pa bile tad već udruga ili sindikat, jedino će smisleno biti pridružiti im se, pa makar bilo zbog puke činjenice da će nam kad tada, jer život tako hoće, zatrebati i bolnica, i bolnički krevet i medicinska sestra. Sve ostalo je tek pristajanje na puko preživljavanje kojem smo tako skloni.

Na dan kad je nacija grizla nokte sva u strahu hoće li nam Dubravka Šuica poletjet ili ne poletjet do neslućenih visina odnosno plaće, na dan kad je HVIDR-a odlučila da će i dalje brinuti isključivo svoje neke brige, na dan kad je puk forsirao jalovu duhovitost na račun dame što uz cestu prodaje mandarine, na Trgu svetog Marka događalo se bitno, prosvjed protiv podcijenjenosti ne jedne struke pa još itekako bitne, već prosvjed protiv podcijenjenosti dojednog poštenog posla u nas.

Tri heroine iz čajne kuhinje pokazale su od kojeg je značaja mjesto radnje, a od kojeg osnovne karakteristike likova.

»Ako spasite jedan život onda ste heroj. Ako spasite 100 života onda ste samo medicinska sestra«, pisalo je na jednom od transparenata.

Na drugom istina koja kaže: »«Mi smo uz vas kad vam je najteže«. Na trećem, kako je i red kad ste pod prozorom Sabora, »Radite vi za troje za jednu plaću«.

Blagi smiješak nije se spominjao. Tu je smiješak još uvijek iskren i blagotvoran i bez da tako stoji u naputku. Taj je smiješak vrijedan borbe.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.