NoviList http://www.novilist.hr/ Novosti Nenad Matić napustio HSS i najavio masovan odlazak članova http://novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Nenad-Matic-napustio-HSS-i-najavio-masovan-odlazak-clanova Nenad Matić, suspendirani predsjednik zagrebačkog HSS-a i potpredsjednik zagrebačke Gradske skupštine u nedjelju je izvijestio da je nakon 22 godine članstva, izašao iz Hrvatske seljačke stranke (HSS), zajedno s velikim brojem predsjednika organizacija HSS-a zagrebačkih gradskih četvrti, dadavši kako su spremni vratiti se kada HSS bude svjetonazorski i ljudski funkcionirao onako kako su je zamišljali braća Radić.»Hrvatska seljačka stranka je način življenja. Uvijek se hvalimo našim sloganom 'Vjera u Boga i seljačka sloga', hvalimo se braćom Radić i poviješću HSS-a, ali činjenica je da u 2017. godini HSS nije ona ista stranka u koju smo se mi iz grada Zagreba učlanili, koju smo 20 godina stvarali«, rekao je Matić na konferenciji za novinare u predvorju Središnjice HSS-a u Zvonimirovoj ulici, okružen većinom predsjednika zagrebačkih gradskih četvrti koji su također izašli iz HSS-a.Istaknuo je da zagrebačka gradska organizacija HSS-a ima 2000 članova, a s njim su na konferenciju došli predstavnici najjačih gradskih četvrti, od Sesveta, Gornje i Donje Dubrave, Brezovice, Novog Zagreba – Istok, Trnja, predsjednik Peščenice, predsjednik Asocijacije branitelja.Matić je potvrdio da su s njim iz HSS-a danas istupili predsjednici većine gradskih četvrti. Kaže da će oko 1000 članova zagrebačkog HSS-a izaći iz stranke i formirati novu političku grupaciju koja će u moderna vremena provoditi nauk braće Radić.Navodi da je po podacima iz zagrebačke organizacije iz HSS-a u protekla tri mjeseca izašlo oko 100 do 200 članova, a da se oko 500 ne osjeća aktivnim članovima HSS-a jer u ovom sustavu Kreše Beljaka ne žele raditi.Matić je ocijenio da je današnji HSS - u kojem se po »nedemokratskim postupcima suspendiraju kandidati za predsjednika, raspuštaju općinske, gradske i županijske organizacije, te laže u javnom prostoru« – više nije HSS u koji su se oni učlanili i dugogodišnji su članovi.»I na žalost, s današnjim danom ćemo prestati biti članovi jedne povijesne, dobre, poštene stranke koja u ovom trenutku ima nepošteno, nekorektno vodstvo i mi ne možemo biti u tom sustavu jer kada ste član stranke trebate poštovati kredibilitet predsjednika stranke, a Krešo Beljak nema kredibilitet, na izbornoj skupštini nije legitimno izabran«, ustvrdio je Matić.Dodao je da ono nije njihovo 'zbogom HSS-u već samo doviđenja'. »Kada će HSS funkcionirati svjetonazorski i ljudski onako kako smo si ga mi zamišljali, onako kako su ga braća Radić osnivali, mi smo se spremni vratiti u HSS i spremni smo doprinijeti rezultatu HSS-a«, poručio je Matić.Najavio je da će bivši zagrebački HSS-ovci napraviti grupaciju 1000 ili više članova koja će, rekao je, vrijediti najmanje oko pet do šest tisuća glasova i odlučit će tko će biti budući gradonačelnik Zagreba.Dogovorit će se, kaže, u kojoj formi će biti politički aktivni, odnosno hoće li osnovati političku stranku, ili će djelovati u formi nezavisne grupacije. Vjeruje da će im se nakon njihovog izlaska i »njihove alternative« pridružiti i neki ljudi iz ostalih dijelova Hrvatske.Matić također tvrdi da se »iza zavjese rade dogovori Beljak – Bernardić oko koalicije s SDP-om, najviše za Zagrebačku županiju i grad Samobor gdje trebaju sačuvati pozicije župana Stjepana Kožića i Kreše Beljaka«. Rekao je da će tu onda i grad Zagreb i neke druge županije biti kolaterala, naglasivši da njima u Zagrebu koalicija s SDP-om svjetonazorski ne odgovara.Matić je rekao da će on i Vladimir Holjak i dalje ostati zastupnici u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, odraditi svoj mandat do kraja i da će on podržavati dobre prijedloge gradonačelnika Milana Bandića. Hoće li HSS i dalje ostati u Klubu gradskih zastupnika Liste grupe birača nositelja Milana Bandića i HSS-a, to će odlučiti Beljak, dodao je.Na upit ima li potporu EU zastupnice Marijane Petir suspendirane u stranci, i nekih drugih istaknutih HSS-ovaca, rekao je da će Petir ostati u HSS-u i čekati da se završi postupak koji se protiv nje vodi u stranci, ali da on već sada može reći da će biti isključena iz HSS-a.Također je rekao da je u Koprivničko-križevačkoj županiji »cijeli jedan korpus izašao sa županom Darkom Korenom i napravit će stranku Mrežu nezavisih lista«. Rekao je da bivši zagrebački HSS-ovci neće biti s njima u istoj političkoj grupaciji, ali da svi zajedno imaju istu poruku – »kada se makne Krešo Beljak spremni smo se vratiti u HSS«.Matić se osvrnuo i na nedavna događanja u Hrvatskom saboru, odnosno kako je rekao »na zadnju scenu koja njima svjetonazorski nije po HSS-u«. Rekao je da kada čovjek ne poštuju instituciju Hrvatskog sabora kao što to radi zastupnik Ivan Pernar, onda sigurno predsjednik HSS-a ne smije to braniti i iza toga stajati nego to treba jasno osuditi. Svjedočenje sestre mladića koji je kao ročnik JNA stradao kod Vukovara: 'Nismo ga stigli spasiti' http://novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Svjedocenje-sestre-mladica-koji-je-kao-rocnik-JNA-stradao-kod-Vukovara-Nismo-ga-stigli-spasiti Darku Krajačiću iz Domaja pored Koprivnice manjkalo je mjesec dana do 19. rođendana kada je 18. siječnja 1991. otišao u Belu Crkvu u Srbiji odslužiti redovni vojni rok u JNA. Devet mjeseci kasnije, 19. listopada, najvjerojatnije u Bogdanovcima, poginuo je u uniformi vojske koja ga je mobilizirala. Počiva na groblju u Reki, nekoliko stotina metara od kuće u kojoj je odrastao. Da je preživio, u nedjelju, 19. veljače, navršio bi 45 godina.Kada od Križevaca vozite prema istoku, na brežuljkastim prilazima Koprivnici s lijeve strane, malo je selo Domaji. Tu, izdvojena na lijepom brežuljku, obiteljska je kuća i poljoprivredno dobro obitelji Krajačić. Darkova sestra, koja i danas s obitelji živi u roditeljskom domu, pristala je za naš list ispričati što se dogodilo, ali, nenavikla na novinare i kamere, nije se željela fotografirati. Potresni je slučaj htio da je posjetimo baš na dan kada je njezin Darko prije 25 godina krenuo u vojsku.»Živjeli smo ovdje od malena, mama, tata, Darko i ja. Mama je bila iz Zagorja, tata odavde. Darko je 1972. rođen u Koprivnici, osnovnu školu završio je tu blizu, u Sokolovcu. Nije htio dalje, želio je s tatom raditi na zemlji. 'Budemo kupili traktora', govorio je. Uvijek smo lijepo živjeli, privrženi jedni drugima, Darko i ja bili smo poslušna i skromna djeca, svi smo se bili spremni zajedno o dricati. S nepunih osamnaest, 1989., Darko je počeo raditi u Podravci. Kada je krenuo u vojsku, obećali su mu da se uvijek može vratiti«, ispričala je Darkova sestra za naš list.Vozačka obuka U vojsci je želio biti vozač. Vozački je položio još kod kuće, prije 18. rođendana, pa su ga poslali u Belu Crkvu na vozačku obuku. »Nije ostao dugo. Sjećam se, nazvao me, bila je nekakva pobuna u Beogradu, i rekao, 'Seka, ja idem u prekomandu u Kraljevo.' Strašno sam plakala: 'Sad ideš još dalje nego što si bio.' Zvao me kad god je mogao, za vikende obavezno. Bili smo jako, jako vezani. Bio je četiri i pol godine mlađi od mene, uvijek sam brinula o njemu«.U kolovozu 1991., Darko je dva puta iz Slovenije prevozio vojna vozila u Srbiju. Prvi put obitelj nije to ni znala, drugi put se javio. »Mama i tata otišli su i vidjeli ga. I ujna je bila s njima. Sreli su ga u krugu vojarne, nisu smjeli izlaziti«.14. rujna 1991, nazvao je posljednji put. »Bio mi je rođendan, čestitao mi je. Malo smo razgovarali. Bila je subota. Taj vikend nikad neću zaboraviti: Zbor narodne garde blokirao je dio vojarni u Zagrebu, pamtim kako smo na televiziji vidjeli da ministar Vekić podiže hrvatsku zastavu. I tada su sve telefonske linije prekinute. Više ga nismo mogli dobiti. Slala sam pisma, nije odgovarao. Mamin brat, koji je živio u Mariboru, uspio je dobiti vojarnu u Kraljevu. Pitao je za Darka. Rekli su mu da ga ne može dobiti, da je na zadatku kod Šida«.Plač i jecanje U srijedu, 23. listopada 1991., pred kuću Krajačićevih došao je poštar. Blaženka je bila kod kuće, otac na poslu u obližnjoj šumariji, majka je otišla susjedima pomoći brati kukuruze. »Taj tjedan uzela sam godišnji, jer smo odlučili da probamo nešto, vidimo kakva je situacija, do njega ne možeš, vidimo da je to sve skupa nikud-nikam. Baš tih dana digli smo i njegovu hrvatsku putovnicu, htjeli smo po njega«, pripovijeda Blaženka.Dok pripovijeda, drhti, govor se pretvara u plač i jecanje. »Tu sam bila, neš' sa radila, i čujem, ide pošta. Znam čovjeka, moja generacija. On dođe na dvor, i on meni niti ne govori. On veli meni, Blaženka, odi potpiši. I više ništa! Ja sam se okrenula, ja sam nagla glavu na zid, ja sam rekla – 'Zdenko, Darko je poginuo!' Zdenko više ništa, niti slova! To, to, je bilo... Ja sad, šta sad da radim? Kak' da idem po mamu?? Kak' da mami, mislim... To je bila katastrofa... Ja sam se pokupila, ja sam sve ostavila otvoreno, ja sam otišla tu dolje do susjede. Odem tu dolje, kumovi smo si, odem do kuma, on je došo dan prije iz Pakraca, on je bio u policiji. Ja velim, 'Bolta, idi po mamu'. 'Ja ne!', kaže. Nitko nema snage, nitko nema snage nikome u lice ništa reć'!« U svom tom šoku, nesposobni da skupe hrabrost da majci kažu što se dogodilo, poslali su dijete iz susjedstva da je dovede kući. »A dijete ko dijete, dijete nije razmišljalo, normalno. Dijete nije bilo niti svjesno u biti, nitko nije imo snage joj ić' reć, a dijete ko dijete, dijete nije bilo ni svjesno totalno šta se dogodilo. Doš'o je i reko joj: 'Kuma, Darko je poginuo.'«Stigla su dva telegrama, jedan s Vojno-medicinske akademije u Beogradu, drugi iz vojarne u Kraljevu. »Pisalo je da je Darkovo vozilo naletjelo na minu. Dali su i brojeve telefona na koje treba nazvati zbog dogovora o preuzimanju tijela. Kud ćemo, šta ćemo, u Srbiju se nije moglo, sve prekinuto...«. Kojekako su pokušavali nazvati te telefone. Iz Hrvatske nisu uspijevali. Napokon je nazvala mamina sestra koja je živjela u Austriji, pa je dogovoreno da će JNA tijelo dostaviti na karaulu kod vojvođansko-mađarskog graničnog prijelaza Horgoš.Bez sućuti »Nijedno privatno pogrebno poduzeće nije se usudilo ići. Poslovođa u mojoj firmi izašao mi je ususret, znao je nekoga u koprivničkom komunalcu, pa su organizirali prijevoz. Preko Mađarske smo išli ujak i ja, roditelji ništa nisu bili u stanju, u totalnom su šoku bili. Filali su ih stalno s tim inekcijama, kad bi inekcija popustila, to je gotovo bilo... Kad smo došli na karaulu, ne mogu reći, bili su korektni, smjestili su nas u neku prostoriju, čovjek mi je dao Darkove stvari u ruke... Što da vam kažem, uspomene su mi jako bolne i teške...« Blaženkina se priča gubi u jecanju.Dok su Darkovi roditelji bili još živi, obitelj Krajačić doznala je da se nešto slično dogodilo i u obližnjem selu. Pokušali su se upoznati s tom obitelji, ali ljudi su odbili svaki razgovor. Navodno, sin im je također poginuo u JNA, ali njegovo tijelo nikad nije pronađeno, vodi se kao nestao. Fond za humanitarno pravo, nevladina organizacija za ljudska prava iz Beograda, čija je predsjednica Nataša Kandić nedavno u Zagrebu prvi put otvorila ovu bolnu temu, posjeduje podatke za još najmanje dvije obitelji iz Hrvatske čiji su sinovi poginuli u JNA – jedna od njih živi čak u gradu s prve crte bojišta, koji je JNA teško granatirala. Blaženka Kos kaže kako su mladići pozive za odlazak u JNA dobivali još duboko u 1991: njihov blizak poznanik u kolovozu 1991. dobio je poziv da se u rujnu javi u vojsku, ali je brže-bolje pobjegao u Švicarsku. Na Darkov je sprovod došao mladić iz okolice Varaždina, koji je s njim služio u Kraljevu. On je u vojsku bio otišao ranije, pa mu je vojni rok završio u kolovozu 1991., ali nisu ga pustili kući. Tek u rujnu rekli su iz vojske mogu oni koji su upisali fakultet, pa je nekako nabavio potvrdu, i u rujnu 1991. otišao kući. Mladić iz okolice Koprivnice s Darkom je bio u Beloj Crkvi, a vojni rok nastavio u Bosni. Završio mu je u siječnju 1992., a kući se uspio vratiti tek krajem ožujka 1992. »Ali, bar je spasio živu glavu«, kaže Blaženka. Darkov blizak prijatelj, s kojim je išao u školu, iz vojske u Titovom Velesu pobjegao je tek u studenome 1991... »Moja mama uvijek se pitala: zašto nitko nikad ne spominje te dečke koji su tako izginuli? To ju je jako boljelo«. »Da, ljudi se boje govoriti. Ali zašto?! Zašto ne progovore što se dogodilo njihovoj djeci? Ja se ne bojim reći! Ja sam ponosna na moga brata. Nisam ponosna na to što je poginuo, ali ponosna sam na to kakav je čovjek bio, i nikad me, ni pred kim, nije bilo sram reći da je Darko moj brat. Nije me se sramota nigdje pojaviti. Djeci pričam u ujaku. Znaju što mu se dogodilo. Na krijem to. Koliko puta im znam reći – ujak vam je bio takav i takav čovjek, budite i vi poput njega, budite obitelj kakva smo bili i mi«.Pokop nije obitelji donio mir. »Tata je radio u Hrvatskim šumama. Na pogreb nije došao nitko uime kolektiva, niti mu je itko izrazio sućut, samo nekoliko kolega koji su s nama bili privatno dobri. Poslije pokopa, otišla sam prvo na vojni odsjek u Koprivnici, a oni su se na mene tako otresli, da oni s jugovojskom nemaju više ništa... Tako su se otresli, to me tako zaboljelo... A onda su krenule kojekakve priče: da zašto je pokopan tu, da ga je trebalo pokopati gdje je poginuo, pa sam čak čula da pričaju da mu treba nadgrobni spomenik dignuti u zrak... Šikaniranja, bezobrazluka, drskog, bezobraznog ponašanja, svega je bilo... A mama se nikad nije mogla pomiriti s tim, da je tako otišao... I jako ju je boljelo što su je šikanirali – kud si ga izgubio, pa te još netko omalovažava... To su jako, jako teške stvari. A ni brat ni ja nikada nismo imali ništa ni protiv koga, niti su nas roditelj odgajali u bilo kakvoj mržnji. Možda smo zato tako i prošli! Nikad se u našoj kući mržnja nije raspirivala.Nije mogao pobjeći Pa Darka su svi znali! Svi su ga znali kao vrijednog, dobrog, radišnog, skromnog dečka. Tako i ja svoju djecu odgajam. Nogomet je igrao. Danas su neugodne situacije prestale, davno je sve bilo, ali u početku, bilo je strašno, strašno teško«, govori Blaženka.Darko iz vojske nije pokušavao pobjeći. »Nije se usudio. Možda bi bilo drukčije da je mogao iz vojarne, ali nije. Svi kažu da je u Srbiji bilo puno teže pobjeći nego u drugim republikama. Jednom su dečku iz Varaždina, koji je bio s njim u vojarni, došli brat i sestra, nagovarali su Darka i još jednog njegovog prijatelja da pobjegnu s njima, ali nisu se usudili. Kasnije su nam ljudi predbacivali da zašto nije pobjegao kad je vozio kamione iz Slovenije. Pa kamo da bježi?! Ispred njega kamioni, iza njega kamioni... Pa nije sam išao! Kad me posljednji put nazvao, u rujnu, zvučao je sasvim mirno. Vjerojatno nije znao što se događa. A mi mu ništa nismo govorili, jer su nas ovdje upozoravali da pazimo što govorimo. Kad smo vidjeli da se situacija naglo pogoršava, htjeli smo po njega, ali – nismo stigli...«.Darko Krajačić poginuo je prije četvrt stoljeća. Njegovi roditelji, izmučeni tugom, otišli su na pragu starosti, otac u ranim šezdesetima, majka nije doživjela sedamdeset. Sestra, hrabra i samosvjesna, zatomila je tugu, ali nikada je nije i neće pobijediti. »Ali mislim, dok se sad sve to skupa pogleda: 'A zašto? Zašto?'«, uvijek se pita. A dvostruka se trauma nastavlja. »Proteklog lipnja, moje dijete bilo je s osmim razredima u Vukovaru. Posjetili su mjesto na kojemu su ispisana imena poginulih. Nastavnica, koju ništa ne krivim, nehotice, ne misleći, dijete je upitala je li i Darkovo ime na tom popisu. Dijete se raspakalo. Nije imalo snage reći da nije«. Slovenci u čast Melaniji Trump počeli proizvoditi papuče - "Bijela kuća" http://novilist.hr/Zivot-i-stil/Zanimljivosti/Slovenci-u-cast-Melaniji-Trump-poceli-proizvoditi-papuce-Bijela-kuca Slovenska tvornica papuča Kopitarna iz Sevnice iznenadila je kupce prestižnom linijom papuča koju je nazvala »Bijela kuća«, s aluzijom na najslavniju bivšu sugrađanku Melaniju Trump kojoj su poslali ekskluzivni model, tvrde slovenski mediji.Ime kolekcije elegantnih papuča u krem i ljubičastoj inačici koju je kreirala dizajnerica Maja Štamol nije odabrano slučajno. Jedan je primjerak pustenih papuča sa šljokicama i ukrasima od pravog krzna poslan u New York Melaniji Trump uz želju proizvođača da ih prva dama SAD-a koristi u Bijeloj kući, navodi ljubljanski tjednik »Mladina«.Kolekcija je izrađena u ograničenom broju. Za kupce još nije u redovnoj prodaji, ali se može naručiti kod proizvođača.Odabirom imena kolekcije unaprijed je izbjegnut mogući prigovor Trumpovih odvjetnika u Sloveniji koji su upozorili da su imena i prezimena povezana s obitelji Trump zaštićena i da ih se ne smije koristiti u profitabilne svrhe bez izričitog odobrenja.Sevničani su ponosni na bivšu sugrađanku i očekuju da će zbog nje biti popularniji. Gradonačelnik Srečko Ocvirk, iako pozvan, nije otputovao na jednu od brojnih popratnih svečanosti uz inauguraciju Donalda Trumpa jer mu ministarstvo gospodarstva nije odobrilo putne troškove. Platak hit i danju i noću: Pogledajte kako popularno riječko skijalište "živi" po mraku http://novilist.hr/Vijesti/Rijeka/Platak-hit-i-danju-i-nocu-Pogledajte-kako-popularno-rijecko-skijaliste-zivi-po-mraku Nakon što je protekli vikend oborio sve dosadašnje rekorde po broju posjetitelja u jednom danu, njih blizu pet tisuća, i broju prodanih skijaških karata (1.300), u petak navečer Platak su ponovno okupirali skijaši, oni koji uživaju u noćnom skijanju, pod svjetlima reflektora. Naime, prvi put ove zimske sezone stvoreni su uvjeti za noćno skijanje, koje je, kao i prethodnih godina organizirano na stazi Radeševo1. U samo sat vremena prodano je 120 skijaških karata za noćno skijanje, a skijaši su bili iz Rijeke i okolice. Temperatura zraka od minus sedam stupnjeva Celzijevih, mirno i bez vjetra, iako hladno vrijeme, i, što je najvažnije, dovoljne količine snijega, bili su mamac za sve koji vole skijati noću.– Došao sam sa suprugom iz Skrada. Imamo i mi snijega, ali nemamo noćno skijanje. Prvi put smo na Platku na noćnom skijanju, a vikend ćemo provesti u Rijeci. Nakon noćnog skijanja, u subotu ćemo na maškare. Inače, na Platku se vide promjene nabolje, vide se ulaganja, jedino bi trebalo još malo popraviti staze. Također, mislim da su skijaške karte malo preskupe, jer susjedne države za iste novce nude bolje uvjete. Ali, sve u svemu, mislim da je OK, kazao je Zlatko Malnar iz Skrada. /* */ Pogledaj foto galeriju (8)1 /* */ 2 /* */ 3 /* */ 4 /* */ 5 /* */ 6 /* */ 7 /* */ 8 /* */ Zatvori galerijuOtvori u multimediji12345678Noćno skijanje na Platku / Snimio Roni BrmaljRiječanin Luka Variola često dolazi na Platak koji po njemu ima puno toga za ponuditi, a posebno je atraktivan zbog blizine Rijeke.– Platak je značajno obnovljen, novosti se vide na svakom koraku, ali mislim da je prije parkinga trebalo riješiti problem vode, što bi omogućilo nova ulaganja. Ipak, ostalo je sve super, istaknuo je Variola.Grobničanin Nenad Kapš stigao je na bordanje, a na Platak dolazi posljednjih pet godina, uglavnom zimi.– Na Platku je odlično, ima puno sadržaja, staze su super, parking uređen, ma sve je u redu. Dolazim i na skijanje i na bordanje. Blizu je, za manje od pola sata sam na Platku. Ovo mi je drugi put ove sezone na Platku i samo neka je snijega dolazit ću često, kazao je Kapš.Puno noviteta Iz Opatije je na noćno skijanje došao Luka Ćurković, koji, kako je kazao, na Platak dolazi često, posebice zimi.– Na Platku je sve super, staze su odlične, srećom trenutno ima puno snijega, domovi su uređeni, može se i prošetati, ma sve je super. Mislim da ću još pokoji put doći ove zime, istaknuo je Ćurković.Nakon skijanja u Francuskoj, Toni Moderčin iz Kraljevice došao je isprobati i skijaške staze na Platku.– Bio sam u Francuskoj, ali nama skijašima nikada dosta skijanja. Ovo mi je prvi puta ove zimske sezone da sam na Platku i sviđa mi se. Vidim da je puno toga novoga i to je odlično. Samo da bude snijega, bit će super sezona, kazao je Moderčin.Od ovog su vikenda na Platku »u pogonu« svi zimski sadržaji, jer su, prema riječima direktora Goranskog sportskog centra Alena Udovića, prvi puta ovogodišnje zimske sezone stvoreni uvjeti da se otvore sve staze.– Dovoljne količine snijega, povoljna temperatura zraka i odlično zimsko vrijeme omogućili su da Platak prvi puta ove zimske sezone svojim posjetiteljima ponudi sve zimske sadržaje. Trenutno je između 60 i 65 centimetara snijega, negdje i više. Otvorene su staze Radeševo 1, Radeševo 2, Zavoj 19, Turistička staza, Tešnje, Pribeniš, Pokretne trake Radeševo, Baby lift te traka na Pribenišu koja radi samo za sanjkaše. Za sanjkaše je također slobodna za korištenje pokretna traka Radeševo te sanjkanje uz nju. Sanjke se mogu iznajmiti u info kućići na parkingu. Otvoreni su ugostiteljski objekti Veliki dom Platak i Mali dom, X Bar i caffe bar Centar. Ostalu skijašku opremu posjetitelji mogu iznajmiti u najmu opreme Daneve na parkiralištu te najam opreme Diver u Velikom domu. Cesta je provozna uz obavezno korištenje zimske opreme, kaže Udović.Voda najveći problem Direktor firme Platak d.o.o. Antonio Malatestinić, koja uz tri vlasnika proteklih malo više od godinu dana vodi u potpunosti preuređeni Veliki dom Platak, ističe da je Platak konačno počeo izgledati kao skijaški centar, uz napomenu kako bi na atraktivnosti i značaju dobio još i više kada bi se riješio problem vode.– U Platak je dosta uloženo, puno se radi, ali ostaje najveći problem – voda. To bi trebalo riješiti i onda će Platak postati još privlačniji posjetiteljima, a vjerojatno i potencijalnim investitorima. Inače, mi smo u Velikom domu izuzetno zadovoljni početkom ovogodišnje zimske sezone. Imamo 25 soba s ukupnim kapacitetom od osamdesetak ležaja, otvoreni smo svakodnevno od 8 do 22 sata, nudimo domaću hranu. U prošloj smo godini uredili prostor za brzu liniju, što se pokazalo odličnim za vrijeme velike navale skijaša, kada svi žele u kratkom roku dobiti svoj obrok, kaže Malatestinić.Slično razmišlja i Nedžad Brkić iz Promocije j.d.o.o., čija je obitelj prije nekoliko mjeseci preuzela vođenje Malog doma, koji je nedavno otvorio svoja vrata posjetiteljima.Kao i prethodnih, i ove će godine noćno skijanje biti organizirano na reflektorima osvjetljenoj stazi Radeševo1, utorkom i petkom od 19 do 22 sata, s tim da se skijaške karte mogu kupovati već od 18 sati. Cijena noćnog skijanja je 80 kuna za odrasle, a za djecu od 6 do 18 godina 50 kuna, dok djeca do šest godina, stariji od 65 godina i invalidi plaćaju skijašku kartu samo deset kuna. Sve informacije o vremenskoj situaciji na Platku, visini snijega te cjeniku usluga zainteresirani mogu dobiti na internet stranicama www.platak.info i www.platak.hr.– Dobro je krenulo, posebice za vrijeme blagdana, a prava navala skijaša i sanjkaša bila je prošli vikend, kada je Platak posjetilo više tisuća posjetitelja. Imali smo po 50 posjetitelja u pola sata, bila je prava »pozitivna ludnica«. Nažalost, proteklih dana zbog bure je skijalište bilo zatvoreno, ali, ovoga vikenda se vrijeme proljepšalo pa očekujemo opet puno ljudi. Inače smo zadovoljni, posla ima, ljudi nas zovu, a još će bolje biti kada uredimo gornji kat, odnosno sobe, međutim, za to će ipak proći neko vrijeme jer je riječ o velikoj investiciji, koju ćemo rješavati u suradnji s Općinom Čavle, kaže Brkić.Sedam staza Platak je skijalište po svačijem ukusu – vole ga i na njemu treniraju profesionalci, pohode ga rekreativci, vole ga i borderi, obitelji s malom djecom i oni koji ne skijaju, koji dolaze uživati u snijegu i snježnim radostima. Prvi je ski-lift na Platak stigao u ljeto 1966. godine, a drugi već godinu dana kasnije. Sa svojim se najvišim vrhom Radeševo (1.363 metra nad morem), Platak nalazi u planinskom društvu Snježnika i Risnjaka. Na pola je sata vožnje od Rijeke i na desetak kilometara zračne linije od mora. Iz tog je razloga i klima specifična – miješaju se planinska i mediteranska, pa nije neuobičajeno da je Platak prekriven snijegom kad je u Primorju temperatura dobrano iznad nule, ili da su mu vrhovi snijegom prekriveni i u travnju. I kad nije pod snijegom, Platak je tradicionalno i popularno odredište brojnih planinara i šetača, kao i sportaša.Nakon značajnijih ulaganja Primorsko-goranske županije, Županijske uprave za ceste PGŽ-a, Goranskog sportskog centra i Općine Čavle, u protekle dvije godine Platak je postao atraktivan i tijekom ljetnih mjeseci, jer nudi brojne sportske sadržaje, a posebno je veliki interes za roštiljima. Na Platku se skija na sedam skijaških staza. Radeševo1 je najdulja i najpoznatija. Ima dvosjedežnicu i rasvjetu za noćno skijanje. Ogranak staze Radeševo1 je staza Zavoj 19. Skijašima je dobro poznata i staza Pribeniš1 koja prolazi pored Velikog doma Platak ili pak Turistička staza, koja će svima dočarati užitak skijanja kroz šumu. Uređena staza Radeševo2 predstavlja novi i moderan dizajn staza uz punu širinu. Nakon dugog niza godina, u sezoni 2015./2016. otvorena je staza Tešnje. Za najmlađe uređeno je i sanjkalište Pribeniš. Kolona puknutih oktanaca: Osmo izdanje živopisne utrke od Viškova do opatijske Slatine http://novilist.hr/Vijesti/Rijeka/Kolona-puknutih-oktanaca-Osmo-izdanje-zivopisne-utrke-od-Viskova-do-opatijske-Slatine VIŠKOVO Tridesetak šarenih vozila sa stotinjak članova posada iz Hrvatske, Slovenije i Italije okupilo se na parkiralištu Milihovo u Viškovu, na startu Rallyja maškaranih oktanaca Halubje – Liburnija. Poznati kao ljubitelji i redoviti sudionici kulturnih manifestacija, karnevala i maškara, sportski zanesenjaci riječkog autokluba Ri autosport osmu godinu zaredom organizirali su ovu međunarodnu karnevalsku, turističku i sportsku manifestaciju što spaja dva grada i dvije općine: Viškovo, Kastav, Matulje i Opatiju.»I tata bi sine« Posjetitelji su i ovog puta mogli uživati u nemotarijama puknutih maškaranih posada. Jedan veliki »vau« na samom startu zaslužila je hrvatsko-slovenska ekipa za čišćenje ceste. Posada iz Ilirske Bistrice i Rupe cijeli je rally odvozila u traktoru ralici, pod maskom s jasnim i znakovitim nazivom »Granica bez meje«. Firmom Krstić va Opatiju uputila se ekipa »'Ko to tamo peva«. /* */ Pogledaj foto galeriju (10)1 /* */ 2 /* */ 3 /* */ 4 /* */ 5 /* */ 6 /* */ 7 /* */ 8 /* */ 9 /* */ 10 /* */ Zatvori galerijuOtvori u multimediji12345678910Maškarani rally: Kolona puknutih oktanaca / Snimio Roni BrmaljU velikom bijelom starom kombiju natiskala se cijela galerija poznatih likova iz ovog kultnog filma, uz već legendarnu poruku: »I tata bi, sine«. Rutu od Viškova do Opatije odvozili su i pokemoni, ghostbustersi, catmobile, grupa TNT, jedan talliban express, čak i jedan kiki bomboni cinquecento te veliki crni batmobil s posadom sastavljenom od Batmana, Batwoman i Enigme. Ekipa Vriskaaaj najavljivala je Atomik harmonik maškarano ludilo, što će biti održano, a kad nego baš »30. veljače va dome pul Rubeš na 6 jutro«. Živi bili pa vidjeli!Ispit spretnosti Nakon polaska iz Viškova, kolona maskiranih i šarenih prometala na dva, četiri i više kotača prvu štaciju imala je na središnjem kastavskom trgu Matka Laginje. Atraktivni oktanci preko Frlanije potom su stigli do škole u centru Matulja. Ondje su odradili ispit spretnosti pa se uputili prema konačnom odredištu i cilju na opatijskoj Slatini, gdje je održano završno proglašenje s brojnim nagradama za sportske rezultate i maškarane dojmove. Sve u svemu, još jedan punuti oktanski dan na kotačima obogatio je pusne programe na Kvarneru. Pokrovitelji manifestacije su Primorsko-goranska županija, općine Viškovo i Matulji te gradovi Kastav i Opatija, dok supokroviteljstvo pripada njihovim turističkim zajednicama. Osiguravatelj je riječko Croatia osiguranje, mjeritelji vremena Adriatic timing, a partneri Autocentar Marinići i Rivijera Opatija. Medijski partneri su Novi list, Poduckun.net, Automania.hr, Automanija.com i Riautosport.hr. Vedran Ružić: Dok sviram, nastojim vidjeti boje, a dok slikam nastojim čuti ton http://novilist.hr/Scena/Glazba/Vedran-Ruzic-Dok-sviram-nastojim-vidjeti-boje-a-dok-slikam-nastojim-cuti-ton Slušajući glazbu na novom albumu riječkog kontrabasista i skladatelja Vedrana Ružića nameće se zaključak da se radi o iskusnom glazbeniku koji iza sebe ima kilometre jazz-turneja, desetke albuma i mnoštvo suradnji u kojima je stekao veliko iskustvo i mudrost. Naime njegove su izvedbe zrele, maštovite, logične i opuštene, odišu mirnoćom koja nije svojstvena mladim glazbenicima. Taj se zaključak nameće slušamo li album bez obraćanja pažnje na pozadinu, poriv koji je pokrenuo zamisao o konceptu albuma, a on upućuje na nadgradnju, promišljanje umjetnosti kao višeslojnog stvaralaštva, između ostalog i zato što je Ružić i slikar, a i taj segment njegova stvaralaštva snažno se prožima s glazbom i filmom. Nadahnuće – putovanje Marka Pola – nije poslužilo samo za stvaranje nove glazbe nego i filma, što čini zanimljiv, uzbudljiv i nov pogled na djelovanje u području jazza, ali i filma.Zato s nestrpljenjem očekujemo promociju albuma i filma koja će se održati 27. siječnja s početkom u 22 sata u prostoru Kina Studentskog centra u Zagrebu. Ovim nesvakidašnjim koncertom s projekcijom filma, što će se održati uz pomoć Konfucijeva instituta Sveučilišta u Zagrebu, obilježit će se Noć muzeja i kineska nova godina, s obzirom da je 27. siječnja kinesko silvestrovo. Uz Ružića, na koncertu će nastupiti glazbenici s kojima je snimio album: gitarist Pavle Miljenović i bubnjar Adriano Bernobić te saksofonist Mario Bočić kao gost u nekoliko izvedbi. Uz njih snimio je pet autorskih skladbi, jednu nadahnutu glazbom iz prelaza 13. na 14. stoljeće te jazz obradu mongolske tradicionalne.Konceptualno/koncertualno Zašto ste odabrali upravo te glazbenike za snimanje albuma?– Pavla sam upoznao još davnih dana prilikom studija na konzervatoriju u Klagenfurtu. On stvara odličnu atmosferu u glazbi unoseći zanimljive harmonske boje. U mnogo sam navrata svirao s Adrianom, s kojim sam imao divnih glazbenih momenata te sam bio presretan kad je pristao na suradnju u projektu. Kako su neke od skladbi raspisivane za dva glasa s kombinacijom istarske ljestvice i istočnjačkih kvarti, htio sam da saksofon preuzme jednu od tih dionica. Inače obožavam zvuk saksofona u jazzu pa sam tako pozvao Marija da bude gost u tri skladbe.Zašto vam je važan taj osjećaj mirnoće koji je prisutan u vašoj glazbi?– Iz dva razloga, od kojih je prvi taj da sam od malih nogu slikar, dok je drugi što sam odmah na početku za ovaj album odlučio napraviti jazz art film koji u sebi nosi potragu za duhovnim smirenjem.Kako su nastale skladbe?– Nastajale su postepeno kako se odvijalo i samo putovanje Marka Pola. Prvo sam tragao za pravom skladbom koja bi započela uvertiru albuma, dok sam zadnju raspisao u dinamičnijem zvuku za samu kulminaciju priče. U ateljeu sam stvarao skladbe na zvučan i slikarski način tako da sam tonove ljestvice u glazbi zamijenio tonovima boja.Na koje sve načine kombinirate glazbu i slikarstvo?– Jedan od najčešćih dnevnih oblika primjene jedne i druge umjetnosti je u ateljeu. Dok sviram nastojim vidjeti boje, te suprotno, dok slikam nastojim čuti glazbeni ton. Sam omot albuma je slika koja se zove »E-mol« i to je upravo taj glazbeni akord kako ga doživljavam vizualno. Želja mi je također povezivati jednu i drugu apstraktnu umjetnost na pozornici te sam to i izveo na nekoliko koncerata. Zanimljivo je koliko se i sama publika iznenadi da je to moguće raditi jer često postoje odvojeno slikar i glazbenik dok u rijetko jedna osoba izvodi i jedno i drugo na pozornici. Sretan sam što mogu kombinirati te dvije umjetnosti i spajati ih na svoj način u kojem sam postavljam svoja pravila.Zašto za svoj rad kažete da je konceptualan i koncertualan?– Projekt »Spiritual Market« u začetku ima koncept prikaza Polovog putovanja. Meni je uz sam koncept želja bila povezati umjetnosti kao što su glazba, film i slikarstvo. Koncertualna umjetnost je izraz kojim opisujem svoj rad jer sve te umjetnosti stvaraju sinergijski spoj direktno na pozornici za vrijeme koncerta. To ujedno nazivam i razgovorom umjetnosti gdje svaka pojedina umjetnost može funkcionirati zasebno i skupno dajući dovoljno mjesta jedna drugoj. Tako će se za vrijeme koncerta iznad nas projicirati film preko velikog slikarskog platna, a možda i ja u završnoj sceni oslikam jazz apstrakciju.Navigare necesse est Kako ste osmislili vlastitu glazbenu priču o Marku Polu?– Jedno jutro došao sam u atelje i u glavi mi se pojavio njegov lik i djelo. Kako po prirodi volim putovanja krenuo sam čitati njegovo djelo i zamišljao predočenje upravo te avanture u jazz glazbu i art film. Budući da danas sve i svašta nazivaju imenom te avanturističke osobe odlučio sam album nazvati »Spiritual Market«. Tako smo glazbeno opisali put kroz Perziju, pustinju Gobi, Mongoliju i Kinu.Što vas je nadahnulo na pisanje skladbe »Navigare«?– Izreka »Navigare necesse est, vivere non est necesse« ili »ploviti je potrebno, živjeti nije«. U filmu smo to prikazali u ulozi mene kao emigranta koji trči kroz maglu.Zašto ste odabrali baš djelo »Ave Regina Celorum«?– Autor skladbe je Marchettus Paduanus, a praizvedba je bila u kapeli Scrovegni, značajnoj po freskama slikara Giotta. Autor kasnije boravi u Veneciji kao suvremenik Marka Pola. Kako je moj umjetnički cilj povezivati umjetnosti, ovo sam djelo odlučio malo izmjeniti na jazz način. Da nije bilo upravo te osobe koja je boravila s Polom u zarobljeništvu u Genovi, ne bi se ni znalo za njegovo veličanstveno putovanje. Po njegovim pričama napisao je djelo »Il Millione« kasnije preimenovano u »Putovanja Marka Pola«. Knjiga je nadahnula mnoge avanturiste na daleka putovanja, a mene da napišem skladbu njemu u čast.Kako vas nadahnjuje mongolska glazba i zašto ste odabrali baš skladbu »Horgon torgon deel«– Mongolska glazba me smiruje kao i njihovo alikvotno pjevanje. Za dio opisa puta odabrao sam tradicionalnu mongolsku folklornu pjesmu koja u prijevodu opisuje brokatnu svilenu haljinu.Kako ste sjedinili istarsku i kinesku glazbenu tradiciju, primjerice u skladbi »Tanac z triljun«?– Skladba koju nazivam i »stara Singer mašina«, po starim šivaćim mašinama koje su koristile naše bake, simbol je kojim opisujem stapanje Zapada i svile Istoka. Djelo zvuči istarsko-kinesko otkud i naziv »Tanac z triljun« što bi u prijevodu označavalo ples sa ribom triljom koju uzimam kao simbol Jadranskog mora odnosno Marka Pola. Čakavski dijalekt ponekad zvuči kao kineski pa otud i dio nadahnuća.Jazz obitelj Kako ste odabrali snimatelje filma?– Ira Tomić i John Kardum su prije svega moja jazz obitelj. Za njihov se rad već čulo u Austriji i Hrvatskoj. Iza sebe imaju niz spotova koje su radili za razne glazbenike. Prvi put sam ih angažirao za svoj prijašnji album »Night speaking« kad su mi za istoimenu stvar napravili odličan spot, hvaljen sa svih strana i nominiran za najbolji spot na Split spot festivalu. Taj se spot kao i ostali njihovi radovi može u čestim navratima vidjeti na TV-u. Svi će se složiti da glazbenici danas sve rjeđe rade spotove za instrumentalnu glazbu pa sam se i zato odlučio upravo s tom ekipom meni najboljih snimatelja i redatelja napraviti spoj jazz glazbe i filma. Kad smo krenuli, postavili smo si pitanje: »Je li ovo prvi jazz art film u Hrvatskoj?« Odgovor nije bitan, samo je poticajan.Jesu li i oni ispoljavali strast prigodom snimanja?– Evo što su John i Ira rekli: »Nekoliko je umjetnosti spojenih u cjelinu: glazba, film, slikarstvo i fotografija. Ne bi bilo fer ovo nazvati videospotom jer tih 37 minuta može funkcionirati samostalno, bez glazbe, kao što bi i glazba mogla bez filma, ali naravno, pokušavamo zaokružiti priču o Marku Polu s mnogim aktualnim pogledima. Film nije dokumentaristički, jer se u njemu nejasno isprepliću sadašnjost i prošlost, kao i stvarne i izmišljene ličnosti u vremenski distorziranim ulogama. Radili smo ga po »jazz principu«, s improvizacijama, spontano. Nekad bismo se zakačili za neki motiv i otišli snimati, dok ponekad nismo znali što ćemo snimati. Bilo je zanimljivo spajati motive i raditi priču u hodu, a na kraju svaka scena – kao i svaka nota – ima svoje mjesto.Iako je film zamišljen kao putovanje, on ne prati povijesno putovanje, nego unutarnje i vanjske prepreke u našem glavnom liku, koji je istovremeno Marko Polo, ali i Vedran Ružić i John Kardum, i putnik i izbjeglica. U filmu se pojavljuju likovi poput Kublaj-kana, asasina, derviša, mnoštva Kineskinja itd. Shvatili smo da se u krugu od stotinjak kilometara od Rijeke – snimali smo u Istri, okolici Rijeke, na Krku, u Gorskom Kotaru, Ninu i Stonu – može snimiti pravo putovanje od sjevernog pola do ekvatora, kroz mora, pustinje i prašume. Krajolici su zanimljivi i izvrsno dočaravaju atmosferu putovanja. Jedna od najdojmljivijih scena pretvaranje je pustinje u jezero, koje se stvarno dogodilo u zaleđu Rijeke u doslovno tri dana. Iako često, pa tako i u ovom filmu, softverski dorađujemo, ova scena je apsolutno stvarna i dojmljiva.« Stjepan Hauser još kratko odmara u rodnom gradu: 'Životna želja? Suradnja sa Stingom' http://novilist.hr/Scena/Glazba/Stjepan-Hauser-jos-kratko-odmara-u-rodnom-gradu-Zivotna-zelja-Suradnja-sa-Stingom Na prekjučerašnji dan 2011. godine izašao je prvi glazbeni spot mladih hrvatskih čelista u kojem su svijetu predstavili obradu mega hita »Smooth Criminal« Michaela Jacksona. Virtuoznost, energičnost i šarm Stjepana Hausera i Luke Šulića doprinijeli su njihovom vrtoglavo brzom uspjehu na svjetskoj sceni odmah po objavljivanju spomenute numere. Već šest godina njihova popularnost u svijetu kontinuirano raste, pa je za očekivati da će njihov najnoviji album »Score« na kojem se nalaze obrade nekih od najpopularnijih filmskih hitova biti pun pogodak i nova doza zadovoljstva za sve njihove fanove. Do početka nove turneje po cijelom svijetu, Stjepan Hauser se kao i obično odmara u svom rodnom gradu.Savršena akustika Prošlo je tek tjedan dana od kada je objavljen spot za singl »Game Of Thrones«. Kako uopće birate pjesme i skladbe koje biste željeli obraditi za čelo?– Jako smo zadovoljni prijemom novog singla. To je veliki uspjeh i nagrada koji stižu za trud koji smo uložili u sve to. A kako biramo pjesme… Jednostavno nam padne na pamet kada čujemo neku stvar ili se sjetimo jer nam je draga, pa se dogovorimo da probamo kako bi to zvučalo kad bi se odsviralo na čelu ili si odmah kažemo »e, vidiš, to bi se dalo dobro odsvirati…« Uglavnom, čelo je melodiozan instrument i dosta toga se da lijepo odsvirati na njemu, što se vidi i iz našeg repertoara.Kada krećete s predstavljanjem novog albuma?– Evo već sutra idemo u Milano gdje će u ožujku započeti naša nova turneja i promocija novog albuma, a nakon toga ostajemo dugo na putu po cijelom svijetu. Između ostalog, na ljeto ćemo svirati i u Puli u Areni, i moram naglasiti da će to za sada biti jedini naš koncert u Hrvatskoj ove godine. Odabrali smo Pulu i zato što je to moje rodne mjesto, ali i zato što se totalno razlikuje od drugih mjesta na kojima smo svirali. Ovo je ipak jedinstven ambijent, sviraš u građevini iz rimskog doba, u lijepom ambijentu, pod vedrim nebom, odmah tebi iza leđa je more… Gdje toga ima? A i akustika u Areni je stvarno savršena. Još kada se tome pridoda i Simfonijski orkestar koji će svirati s nama, mislim da će to zaista biti jedan poseban događaj.Tiha patnja Jeste li možda dobivali pozive za neka gostovanja ili predavanja na glazbenim konzervatorijima ili akademijama?– Moram priznati da jesmo. Stalno nam stižu i takvi, da kažem ozbiljniji pozivi, ali za sada jednostavno nemamo vremena. Nikada nisam razmišljao o nekakvoj pedagoškoj karijeri i ne znam kako bih se snašao sa djecom, ali pred studentima… možda da. Jednog dana. Nikad se ne zna.Postoji li netko s kim priželjkujete suradnju?– Naravno. Meni osobno bi se ispunila životna želja kada bismo ostvarili suradnju sa Stingom. On mi je jako zanimljiv kao glazbenik. Eto. Kada bismo svirali u nekoj njegovoj pjesmi, meni bi to bilo nešto neopisivo. Komadina zaprijetio: 'Milanović ima rok do kraja veljače da se sam povuče iz Sabora' http://novilist.hr/Vijesti/Rijeka/Komadina-zaprijetio-Milanovic-ima-rok-do-kraja-veljace-da-se-sam-povuce-iz-Sabora Doajen SDP-a Zlatko Komadina zadovoljan: Davor Bernardić izabran je za šefa stranke, njihova struja je napokon pobijedila i Komadina je po četvrti put izabran za potpredsjednika stranke. Zanimalo nas je i što misli o unutarstranačkim oponentima, koji kritiziraju kroz novine i čekaju da se Bernardić i njegov tim okliznu, po mogućnosti već na lokalnim izborima, a sami ne žele pružiti ruku i pomoći. Zato smo razgovarali o stranci, Vladi i lokalnim izborima.U kojem stanju je sad SDP?– Formalno gledajući, u jedinom mogućem: u ispravnom stanju. Sadržajno – u određenom traženju, a organizacijski i kadrovski, u preispitivanju. Naime, ja sam svjedok jednog vremena, puno sam vidio i znam da je jedna stvar medijsko očekivanje od SDP-a, druga stvar je očekivanje građana, a treća su očekivanje samih članova. Idealno je kad se to poklapa, no sada je dojam da su sva tri očekivanja u raskoraku. Ima još puno posla.Mediji su vam nešto krivi?– Ne, mediji rade svoj posao. A u uređenim zemljama politika nije jedna i najvažnija tema u javnosti. Mi smo ovdje malo preopterećeni politikom.Hoćete reći da mediji »gaze« novog predsjednika Bernardića?- Baš sam jutros malo iščitao napise o SDP-u zadnjih dana, piše se kritički: da Bero nije dovoljno oštar, da ne napada, da lako HDZ-i HNS-u s nama. Meni se čini da svi misle da je SDP jednako jedan čovjek. A došlo je vrijeme za gradnju novih odnosa i novog modela. Pa to je ta promjena koja se tražila u SDP-u i za koju su članovi glasali birajući Beru! U politici treba govoriti kad imaš što reći, nije bit u naslikavanju. Istina, moraš imati što reći kada treba.Ovo nije junački Pa možda to samo govori da novinari i mediji imaju velika očekivanja od Bernardića? Nije li vam to kompliment?– Logično da imaju. Ali poanta jest u promjeni stila i promjeni politike. Neke kolegice i kolege u stranci to ne razumiju, pa putem medija anonimno kritiziraju. Nažalost, gledaju sebe, a ne cjelinu. Sjetite se kako smo radili mi koji nismo bili istomišljenici Zorana Milanovića: uvijek imenom i prezimenom, uvijek jasno i javno izrečen stav. Ovi plasmani protiv Bere nisu baš junački.Vi opravdavate Bernardićevu ideju da uporno želi razgovarati i s Andrejom Plenkovićem i Božom Petrovom? Zašto?– Gledate li ikad vesterne? Tu vam je tako: prvo pucaš. U Hrvatskoj se odmah puca, to baš nije normalno. Onda ga upucaš, pa nemaš više s kim razgovarati... Bernardić to predlaže u dobroj vjeri, jer se o nacionalno važnim temama treba postići konsenzus.Vi u to vjerujete?– Pa Plenković je na tome dobio izbore, nije li? Na bazi pristojnosti. Zašto ne pokušati razgovarati? A ako ne ide, u redu, onda pucamo.Biste li malo detektirali koji su ti?– Jasno je da neki žele da se Bero kandidira u Zagrebu, sa željom da izgubi da bi ga onda mogli rušiti. A sami se ne žele ni za što na lokalnim izborima kandidirati. Ja sam im na stranačkim tijelima već rekao: niste vi, dragi moji, svete krave pa da ste pošteđeni vlastitih ispita pred biračima.Govorite o zastupnicima koje je Milanović ugurao u Sabor, a sad ne žele na izbore u Splitu, Puli itd? O Ranku Ostojiću, Peđi Grbinu...?– Evo ja ću na primjer opet biti kandidat za župana! Meni je to nepojmljivo: da netko uopće može biti zastupnik, a da se nikad prije toga nije dokazao u svojoj općini ili županiji, bilo u javnom i političkom životu, bilo u struci.Atest pred biračima Čitam tu i neke iz Rijeke...– Ne postoje dva SDP-a, lokalni i nacionalni. Sve je to ista stranka. Svatko mora biti prvo atestiran pred lokalnim biračima. Kad dobiješ ISO certifikat u svom mjestu, tad odi u Sabor. Ako ne možeš predstavljati svoje mjesto, kud ćeš dalje?!Smatrate da je sadašnja struktura zastupnika, koju je stvorio Milanović, problem?– Jednostavno je: ako žele pomoći SDP-u, onda moraju pomoći i Davoru Bernardiću, kao i drugim kolegicama i kolegama. On je legalno i legitimno izabran predsjednik i ne bi ga trebali odbijati ako ponudi takve izazove. Ali Bero je pošten čovjek, igra iskreno, a nasuprot sebe ima dio onih koji drže figu u džepu.Pa ne može ih natjerati na lokalne izbore, ako oni neće.– Nikako, naravno. No, ja govorim o odgovornosti, o tome da svatko mora dati maksimum sebe za stranku, program i građane. Po meni, tko odbije i nije spreman ići sebe verificirati u vlastitoj sredini, pitanje je i kakav legitimitet ima na nacionalnoj sceni. Neka pokažu 3M - moral, mozak i muda.Mislite da se čeka potop na lokalnim izborima i da se onda 1. lipnja kreće u rušenje Bernardića?Možete li dati ocjenu rada Plenkovićeve Vlade dosad, te predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović.– Plenkovićeva Vlada je dobro krenula, isto tako i Kolinda Grabar Kitarović. I to je sve. Diplomacija je jedno, a dnevna politika prepuna izazova.Kako će ishendlati Inu i HEP, po vama?– Otvorio si je pretešku temu. Matematika mu ne ide u prilog: s jednom četvrtinom HEP-a jednostavno ne možeš kupiti pola Ine. Nije dovoljno i neće uspjeti. Mislim da je tim spinom htio sanirati posljedice negativnog rezultata arbitraže, pa se zapetljao. Sad kusa kašu koju si je sam skuhao na prijedlog ministrice Martine Dalić. A ni Most im ne pomaže. Dapače, napušta ih. No, to nije prvi i najveći problem – prvi problem je ministar obrazovanja Pavo Barišić. On treba dati ostavku ili biti razriješen. – Tko god je odbio ići na lokalne izbore i dati doprinos SDP-u, taj je sam sebi oduzeo pravo kritike. Tako da Bernardića nitko neće srušiti. Neki će možda htjeti, ali neće uspjeti. Uostalom, predsjednik stranke i ne može biti odgovoran za lokalne rezultate. Pogledajte Opatiju! Zar bismo ja kao županijski predsjednik ili Bernardić kao nacionalni trebali biti krivi što ljudi ne mogu međusobno razgovarati. Ja sam čak i član u Opatiji, i što mogu?! Na vrijeme sam sa svima razgovarao, a svatko po svom. Naravno da to može biti štetno za rezultat u Opatiji. No, odgovoran je onaj tko to po sili dužnosti jest - Gradski odbor.Mediji pišu da će tu pobunu u nacionalnom SDP-u voditi Ranko Ostojić i ljudi koje on okuplja.– Pročitao sam to, da. Postoji razlika među ljudima. Neki od nas programski smo bili za demokratizaciju i decentralizaciju SDP, s tim programom smo išli pred članove, oni su to prepoznati i taj je program pobijedio. To je isti program, onaj koji sam kao kandidat za predsjednika ponudio kolegicama i kolegama na unutarstranačkim izborima u proljeće prošle godine. Dakle, treba imati program, a ne željeti osvetu jer ih članstvo nije prihvatilo. Takvi ne mogu uspjeti. Mogu pokušati opstruirati, ali ne mogu prevladati. Bernardić je legitimni predsjednik i to će i ostati jer je članstvo tako htjelo. I njihov zadatak, kao članova stranke, jest da budu lojalni stranci.Vi smatrate da se Bernardić ne bi trebao kandidirati za gradonačelnika Zagreba. A on kao da to ipak želi. Što sad? Što ako izgubi?– Bernardić je dijete Zagreba, sebe vidi kao da mora u to, kao da je to njegov dug prema zagrebačkom SDP-u i građanima. Ja ga vidim kao predsjednika stranke, koji ne bi trebao ići jer mu je sad zadatak bolji SDP i bolja Hrvatska. Bernardićev je posao sada biti alternativa HDZ-u na nacionalnoj razini, ne lokalnoj. Ja mislim da je to dugoročan cilj. Ali naravno, ako hoće, on u to može ići. Ako tako odluči, tada svi to trebaju poštivati i pomoći da pobjedi.Kako natjerati HNS da povuče Anku Mrak Taritaš i podrži Bernardića?– Inače što se tiče Zagreba, jedno pojašnjenje za slučaj da to ipak ne bude Bero: procedura je takva da treba sazvati Gradski odbor, dati prijedloge imena i ako većina izglasa nekog kandidata, hajde da vidim da on to odbije, ma kako se zvao. To je broj jedan. A broj dva, ako Bernardić bude kandidat, tada mu Anka Mrak Taritaš treba biti zamjenica. Kao u svake izbore, idemo ozbiljno u tu bitku, a onda se moramo kao strateški partneri ponašati ozbiljno. Činjenica je da je HNS uvijek bio dobar partner i da nikad nisu izdali lijevo-liberalnu ideju.Kopanje groba Pa to je velik rizik za Bernardića.– Ponavljam: predsjednik stranke ne može biti odgovoran za ukupni rezultat lokalnih izbora. Svatko može biti odgovoran na lokalnim izborima samo za vlastiti rezultat. Tako i ja u PGŽ. A do parlamentarnih izbora će biti još pune tri godine.Vi uvijek štedite Most, mazite ih, a i oni vole vas. Otkud to?– Most je unio dašak demokracije u vladi u kojoj je bio Karamarko. Istina, oni vode pomalo dječju politiku. Govore naivno. Na primjer, Orepić: čovjek je iskreno rekao sve što misli o Ustavnom sudu iako je to podrivanje ustavnog poretka. Moraju još puno učiti, no realno - pomogli su da Karamarko ode.I s takvima biste surađivali?– Stasali su na kritici grešaka velikih stranaka, i SDP-a i HDZ-a. S takvima onda morate razgovarati. Možda su dijelom u pravu. Uostalom, ja mu ga uvijek dođem kao neki »most« u SDP-u. Često govorim što i drugi vide, ali šute.Vi kujete neku ideju o tome da s Mostom rušite Plenkovića i HDZ?– Ma ne, uvijek vlast treba birati izborima, nikad preslagivanjima. Ali ako se složimo s njima – evo novih izbora! Znate, Most je još dosta blizak realnom životu u Hrvatskoj, oni su tek nedavno otkrili politiku i još imaju svježa sjećanja. A zastupnici velikih stranaka, oni vam često ne žive u realnoj Hrvatskoj, s Markova trga vidi se samo do Ilice i katredrale, a i možda ni toliko. Utoliko ja razumijem Mostovce, a izgleda i oni mene.Meni se čini da će Bernardić stalno imati točke nestabilnosti, da mu u Predsjedništvu baš i nisu svi po volji na kraju krajeva. Kako vi ocjenjujete sadašnje Predsjedništvo, u kojem su i Biljana Borzan, Fred Matić i još neki »zokijevci«?– Kao umijeće mogućega. Na bazi ponuđenog, konvencija je rekla svoje, prošli su neki nacionalno vidljivi ljudi. Oni s televizije, rekao bih. Ako ljudi budu korektni, bit će to jako Predsjedništvo. Ako žele nekome kopati grob, neće uspjeti.Ta unutarnja oporba tvrdi da se Bernardić ni po čemu ne razlikuje od Milanovića: već je smijenio međunarodnu tajnicu Karolinu Leaković, a vjerojatno će i glasnogovornicu Danicu Juričić, a baš su one osnovale i sindikat u stranci. Plus, tvrde da njegova gerila po Fejsu hučkački napada i njih i druge koji su ranije bili uz Milanovića. Zar je počeo revanšizam?– Potpuno krivo. Možda bi se i ti ljudi mogli upitati o svojim potezima. Logično je da šef stranke bira svoj krug ljudi od povjerenja, to je jednostavno tako. A međunarodna tajnica bila je njegova protukandidatkinja koja se, slučajno, sjetila da baš sada osnuje sindikat u SDP-u. Pa SDP se po prirodi stvari bori za prava onih koji žive od svog rada. Osnovali su sindikat, čini mi se, kao zaštitu svojih osobnih funkcija u stranci. Kolega Erik Fabijanić je dobro rekao: što ako se profesionalizira i mjesto predsjednika Glavnog odbora, zar će se tada plaća primati i ako izgubiš političku funkciju?! A i zanimljivo da u sindikatu nije nitko s terena, nitko od tajnika lokalnih, nego baš njih šest na Ibleru.A kako ćete spriječiti huškanje po Fejsu?– Te se osobe bave sobom, a ne SDP-om. Pa one su tu da predstavljaju SDP. Uostalom, ja sam to doživio, bio sam kandidat za predsjednika,a neki od djelatnika nisu se baš profesionalno i korektno odnosili prema meni kao kandidatu.Ali po Fejsu se vrijeđa. Kako to spriječiti? Stalno se stvara dojam da je u SDP-u rat i krv.– Krivi dojam. U tome se mi razlikujemo od HDZ-a. Tamo nitko ne smije pisnuti, a kod nas svatko govori što želi. SDP - to vam je tisuću cvjetova.Poštujem volju, ali... Kad ćemo vidjeti novi program SDP-a, kako je obećano?– Za to treba vremena. Uostalom, ne treba zaboraviti na Plan 21.Dojam je da je vama u PGŽ i Rijeci jako lako pobijeđivati: ne samo da ovdje dominira lijeva opcija među biračima, nego HDZ nema ni kandidata. A ni drugi, ni Most ni HNS ni PGS... Lako tako.– Ovaj kraj je drukčiji. To je povijesno tako, dijelom i zbog poštivanja antifašizma. Imao sam ja raznih protukandidata dosad za župana, ali evo, pobjeđivao sam, čak i kad sam bio »rashodovan« 2013. godine. Na tome sam građanima posebno zahvalan, to nije bio lak period. Da ne osjećam podršku, ja se više ne bih kandidirao. Znam se pogledati u ogledalo. I kad više ne bude tako, sam ću otići. U dogovoru s kolegicama i kolegama.Pa meni se čini da se neki kandidiraju čak i kad tu podršku više i ne osjećaju, ali nema 3M da se rode novi kandidati unutar SDP-a. Govorim o Rijeci i Obersnelu.– Ja sam tu legalist. Kao i u Opatiji, Splitu, tako i u Rijeci - kako odluči Gradski odbor, tako će biti. Kolega Obersnel je najavio novu kandidaturu, Gradski odbor će odlučiti. Jedini je kandidat, zar ne? Nemam tu što sporiti.Ali Rijeka stagnira!– Ovisi kako se gleda. U odnosu na ostatak Hrvatske, mi u PGŽ i Rijeci smo još uvijek uzor. Nisam član riječke organizacije. Živim gore na Učki. Upućujem vas na kolegu Obersnela, s njim popričajte o tome.Jeste se čuli s Milanovićem otkako se povukao.– Nisam.Bi li Milanović trebao napokon otići iz Sabora, kad već ne dolazi na radno mjesto?– Ja poštujem njegovu volju kao bivšeg premijera i predsjednika stranke da se povuče iz javnog života, a njegovo nebivanje u Saboru nespojivo je s njegovim ostankom u Saboru.Bernardić je razgovarao s njim, i opet ništa.– Stranka će iz poštovanja pričekati da se sam povuče do kraja veljače, tj. stavi mandat u mirovanje, kako je u tom razgovoru rekao.Inače?– Inače bi u suprotnom nakon toga trebala reagirati stranka.Pa, kako?!– Vidjet ćemo.Opa! Pa toga se ni sam Milanović ne bi sjetio!– Ako netko šteti stranci, a dobro znate što građani misle o njegovu nepojavljivanju, tada nema druge.Jedno pitanje o rejtingu: za vrijeme Milanovića on se kretao na oko 30 posto skoro stalno, sad je maksimalno 25 posto s novim predsjednikom, i u padu je stalno. Što s tim? Mislite da će biti bolji ako isključite Milanovića?– Milanovićeva era bila je po mnogo čemu dobra. To je činjenica. Imao je energiju i strast, ali HDZ je uspio pobijediti samo jednom, 2011., i to kad je HDZ bio na koljenima. A izgubio je izbore dvaput kad su izgledali dobiveni, 2015. i prošle godine. HDZ je 2015. bio nikad lošiji. To izgubiti, za to moraš biti posebno talentiran! Nažalost, prošle godine presudili su baš njegovi osobni gafovi. To su činjenice. Sad gradimo jedan novi SDP, u kojem jedan čovjek, i jedan gaf, ne mogu biti temelj politike. SDP je program, ideja, ne jedan čovjek. I cilj je osvojiti vlast na nacionalnoj razini. A rejting će rasti, vidjet ćete. Ne samo da će javnost bolje upoznati Bernardića, koji je vrijedan i pošten, nego će i HDZ griješiti. Evo već griješe, s Inom i HEP-om. Sammir provocira Riječane: 'Najdraži trofej u karijeri osvojit ću na kraju ove sezone' http://novilist.hr/Sport/Nogomet/Sammir-provocira-Rijecane-Najdrazi-trofej-u-karijeri-osvojit-cu-na-kraju-ove-sezone ZAGREB Subotnji odlazak ekspedicije iz Maksimirske 128 na dvotjedne pripreme u Turskoj definitivno je potvrdio da »Dinamo« ima puno povjerenja u svog trenera Ivajla Peteva. Naime, na popisu putnika nije se našlo ime Juniora Fernandesa, kojem je na taj način vrlo plastično objašnjeno da slobodno može potražiti novu sredinu.– Otkad sam došao u klub, on nije pokazao puno. To je bilo gotovo ništa, a mene ne zanimaju prošle zasluge. U nogometu nema prošlosti, bitno je samo danas i sutra – objasnio je Petev uoči odlaska u Tursku.Ćudljivi Čilenac brazilskih korijena koji je, kako tvrdi maksimiski šef struke, pokazao »gotovo ništa« ima ugovor do ljeta 2018. godine, sa zajamčenom gažom od 900 tisuća eura po sezoni. Povrh toga, »Dinamo« je početkom 2014. godine za njegov transfer platio 2,5 milijuna eura »Bayeru« iz Leverkusena. Uzmu li se u obzir sve okolnosti, teško je vjerovati da će ovaj zimski prijelazni rok iznjedriti neku ponudu za Fernandesa.Od svog dolaska Maksimirsku 128 Petev je vodio šesnaest utakmica na klupi »Dinama«". Fernandesa je čak jedanaest puta stavljao u udarnu postavu, a jednom ga je koristio kao zamjenu. Na Kup utakmicama s »Bjelovarom« i »Interom« Čileanac nije bio u sastavu jer je Petev htio pružiti priliku igračima iz drugog plana.Jedina utakmica koju je Fernandes od prve do zadnje minute prosjedio bila je ona s »Lokomotivom«, a u tih trinaest nastupa zabio je dva gola. Preciznije, »Dinamu« je donio minimalnu pobjedu na gostovanju kod »Slaven Belupa« (1:0) i realizirao je jedanaesterac za remi s »Istrom 1961« u Zagrebu (1:1).Čim se saznalo da Petev »provjetrava« svlačionicu, pojavila se teorija da je tome kumovao Sammirov povratak iz Kine. Preciznije, isplivala je teza da je bugarski stručnjak između dva osebujna karaktera izabrao onog koji ima status najtrofejnijeg igrača u povijesti »Dinama«. Iako Peteva, kako je sam rekao, »ne zanimaju prošle zasluge«.A možda su pri grozničavom slaganju kalkulacija za nadoknađivanje šest bodova manjka u odnosu na trenutnog lidera MAXtv Prve lige prevagnule i Sammirove samouvjerene izjave u zadnjih nekoliko dana. Dok je u Kini pakirao kofere i spremao se za povratak u Zagreb, on je kroz hrvatski medijski prostor prokomentirao dvoboj za naslov prvaka zaključkom da »Rijeka« sada ima šanse za uspjeh kao pile kod mesara.– Dragi su mi svi trofeji koje sam osvojio u »Dinamovom« dresu, ali onaj najdraži tek ću osvojiti na kraju ove sezone. Siguran sam da možemo prestići »Rijeku« s kojom igramo još dvije međusobne utakmice. Znam da se od mene očekuje puno i dat ću sve od sebe da na kraju svi zajedno slavimo naslov prvaka – poručio je najtrofejniji igrač »Dinama« u povijesti.Nije pretjerano reći da su sada svi iz Maksimirske 128 u dubokom transu, uvjereni da Sammirove riječi imaju težinu proročanstva, iako vrlo dobro znaju da je zadnji pravi trening odradio prije tri mjeseca. Preminuo legendarni igrač "Rijeke" Željko Tomić http://novilist.hr/Sport/Nogomet/Preminuo-legendarni-igrac-Rijeke-Zeljko-Tomic Brojni nogometni asovi s Omladinskog igrališta odavno su otišli u zaborav, mnogi od njih su se preselili na drugi svijet. Dok je među prvima nezaboravni golgeter Armando Prizmić, svakodnevno prisutan na »Maloj placi«, Željko Tomić, za brojne prijatelje i ljubitelje lijepoga nogometa samo »Maca«, Armandov kolega po nogometnoj struci (vrsni napadač!), otišao je među one druge.Nekadašnji zapaženi junior »Rijeke« i potom brojnih drugih klubova, rođen 1951. godine, atraktivni i vješti napadač na koncu viđen među »romantičarima s Omladinskog«, u momčadi »Konstruktora« nezaboravnoga Slavka Kneževića »Joleta« ostat će upamćen po silovitim prodorima, golovima i razornim udarcima, po akcijama radi kojih je bila muka braničima, a zbog koje su trljali ruke ljubitelji onog već zaboravljenog nogometa u kojem su dominirali atraktivni potezi, a ne taktika.