Antibiotska rezistencija

Sava ponovo zagađena antibioticima iz domaće farmaceutske industrije

Vedrana Simičević

Naše analize su pokazale da su otpadne vode iz lokalnih hrvatskih farmaceutskih industrija, pogotovo one iz proizvodnje azitromicina, itekako zagađene antibioticima, ali i bakterijama rezistentnim na te antibiotike - dr. sc. Nikolina Udiković Kolić

Naše analize su pokazale da su otpadne vode iz lokalnih hrvatskih farmaceutskih industrija, pogotovo one iz proizvodnje azitromicina, itekako zagađene antibioticima, ali i bakterijama rezistentnim na te antibiotike - dr. sc. Nikolina Udiković Kolić

U opsežnom istraživanju hrvatski su znanstvenici dokazali kako otpadne vode iz dijela hrvatske farmaceutske industrije koje dospijevaju u Savu sadrže visoke koncentracije makrolidnih antibiotika, ponajviše azitromicina – do tisuću puta veće nego u komunalnim otpadnim vodama, što direktno utječe na veću pojavu rezistentnih bakterija u okolišu i uništava dio riječnog živog svijeta



Bakterijska otpornost na antibiotike jedan je od najvećih javnozdravstvenih problema današnjeg društva, a istraživanja ukazuju da je za sve veću prisutnost bakterija otpornih na antibiotike djelomično odgovorna i povećana prisutnost antibiotika u našem okružju.


Tim dr. sc. Nikoline Udiković Kolić s Instituta »Ruđer Bošković« nedavno je dokazao kako otpadne vode iz dijela hrvatske farmaceutske industrije koje dospijevaju u Savu sadrže visoke koncentracije makrolidnih antibiotika, ponajviše azitromicina, što direktno utječe i na veću pojavu rezistentnih bakterija u okolišu, uništavajući k tome i dio riječnog živog svijeta.


U sklopu projekta istraživanja utjecaja industrijskih otpadnih voda na razvoj i širenje bakterijske rezistencije na antibiotike u okolišu, znanstvenici su analizirali uzorke otpadnih voda iz dvije hrvatske farmaceutske kompanije, prikupljene prošle godine tijekom sva četiri godišnja doba. Osim uzoraka iz samih odvodnih cijevi, analizirali su i uzorke recipijentnih voda uzvodno i nizvodno od ispusta. Iako u radu nisu željeli navesti imena kompanija, eksplicitno navode da su upravo uzorci otpadnih voda nastalih iz proizvodnje azitromicina pokazali prisutnost makrolidnih antibiotika u visokim koncentracijama, od sto do tisuću puta većim nego u komunalnim otpadnim vodama.




– Naše analize su pokazale da su otpadne vode iz lokalnih hrvatskih farmaceutskih industrija, pogotovo one iz proizvodnje azitromicina, itekako zagađene antibioticima, ali i bakterijama rezistentnim na te antibiotike. Konkretno, tijekom proljeća i zime detektirali smo azitromicin u koncentraciji i do 4 miligrama po litri, što je jako puno, oko dva puta više nego što imamo u našoj krvi dok pijemo antibiotik. U komunalnim otpadnim vodama koncentracije različitih antibiotika koji tamo ponajviše dospijevaju putem urina uglavnom ne prelaze 10 mikrograma po litri, a mi smo u prikupljenim uzorcima detektirali i do 400 puta veće koncentracije – pojasnila je Udiković Kolić.


Zakonska regulativa


U radu objavljenom ovog rujna u prestižnom znanstvenom časopisu »Water Research« znanstvenici upozoravaju da ovi rezultati, kao i pronađene visoke koncentracije organskih, fosfornih i dušikovih komponenti upućuju na neadekvatan tretman industrijskih otpadnih voda od strane odgovorne farmaceutske kompanije. Kao posljedica, povećana koncentracija antibiotika pronađena je i u rijeci Savi nizvodno od mjesta ispusta.


Znanstvenici također upozoravaju da i dalje ne postoji zakonska regulativa o dozvoljenim koncentracijama antibiotika u vodama. Koncentracije izmjerene u Savi, međutim, ističu oni, do 120 su puta više od granice koju stručnjaci procjenjuju bezopasnom za razvoj rezistentnih bakterija.


Ne čudi stoga da su Udiković Kolić i njeni suradnici pronašli i visoku koncentraciju bakterija otpornih na antibiotike u otpadnim vodama zagađenim antibioticima, dokazavši i poveznicu između povećanih količina antibiotika i povećanog broja rezistentnih bakterija. Istraživanje je pokazalo i da zagađenje antibioticima direktno ugrožava riječni živi svijet, konkretno jednostanične alge, račiće i embrije riba zebrica. 


– Neke bakterije su prirodno rezistentne na antibiotike i prisutne su u okolišu čak i onda ako taj okoliš nikad nije bio izložen antibioticima. No povećanim unosom antibiotika u okoliš remeti se prirodna ravnoteža, budući da antibiotici stvaraju selektivni pritisak na prirodnu mikrobnu populaciju pa onda osjetljive bakterije bivaju ili ubijene ili inhibirane, a rezistentne preživljavaju i namnožavaju se. Tako se pospješuje ne samo razvoj rezistencije, već i njezino širenje među bakterijama, uključujući i ljudske patogene, što onda predstavlja i rizik za zdravlje ljudi, ističe Udiković Kolić.



Šest puta godišnje


Iako dakle znanstvenici ne žele imenovati farmaceutske tvrtke iz čijih su otpadnih voda uzimali uzorke, u radu se navodi da farmaceutska tvrtka u čijim su otpadnim vodama pronađene visoke koncentracije azitromicina »ima dugu tradiciju proizvodnje azitromicina putem sinteze iz drugog makrolidnog antibiotika eritromicina« te da se »otpadne vode iz te industrije, nakon tretmana u tvrtkinom membranskom bioreaktoru (koji služi kao pročišćivač, op.a.) otpuštaju u Savu zajedno s otpadnim vodama iz proizvodnje pekarskog kvasca«.


Kako navedeni opis ponajviše podsjeća na Plivu koja već godinama proizvodi azitromicin, a koja je u Savskom Marofu 2014. godine otvorila novi pogon za obradu otpadnih voda, pri čemu se u blizini nalazi i postrojenje tvrtke Kvasac, pitali smo našu najveću farmaceutsku kompaniju kako komentiraju rezultate istraživanja.


– Pliva deset godina ne ispušta svoje otpadne vode u vodotoke povezane sa Savom već se obrađene vode, u za to specijaliziranom pogonu koji zadržava 99 posto aktivnih tvari,  ispuštaju u kolektor javne odvodnje. U isti kolektor slijevaju se otpadne vode kućanstava i drugih gospodarskih objekata koje zajednički dolaze do centralnog uređaja za pročišćavanje voda (CUP)  Zajarki u Zaprešiću. Tamo se vode iz kolektora se spajaju s vodama iz još jednog kolektora te se nakon mehaničkog tretmana združene otpadne vode cijelog kraja ispuštaju u Savu, navode iz Plive ističući da redovno vrše kontrole svojih otpadnih voda.


»Laboratorij tvrtke Cemtra d.o.o. iz Zagreba šest puta godišnje provjerava sve uobičajene parametre koji su prema njihovim izvještajima u dozvoljenim granicama. Nacionalni laboratorij za zdravje, okolje in hrano iz Maribora šest puta godišnje analizira prisutnost antibiotika, a učinjene analize potvrđuju kako se koncentracije antibiotika kreću ispod granice detekcije«, tvrde iz Plive.


Njihov ispust CUP Zajarki, priznaju u priopćenju, očito je mjesto uzorkovanja iz istraživanja grupe s IRB-a, ali tvrde da ispust »sadrži vode nekoliko gospodarskih subjekata i  brojnih kućanstava« te da »antibiotici u komunalne vode ulaze iz bolnica, farmaceutskih postrojenja, ali i difuzno od svakog pacijenta koji uzima antibiotsku terapiju«.  


Ogorčenje u javnosti


Kako gledaju na visoke koncentracije azitromicina u Savi i njihove posljedice, pokušali smo saznati i iz Hrvatskih voda, ali do zaključenja ovog broja nismo uspjeli dobiti odgovor. Podsjetimo, 2007. godine , tadašnje Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva (MPS) podnijelo je kaznene prijave protiv odgovornih osoba u Plivi i Kvascu zbog teških kaznenih djela protiv okoliša – konkretno vezane za zagađenje vodotoka Gorjak.


Istraživanje koje su proveli Norveški institut za ispitivanje voda i IRB na osnovi mjerenja od 2006. do 2008. godine također je pokazalo visoke koncentracije antibiotika u rijeci Savi, a zagađenja Gorjaka godinama je izazivalo ogorčenje u javnosti.


Moderni pročišćivač u Novom Marofu trebao je riješiti ovaj problem, barem što se Plive tiče, ali rezultati opsežnog istraživanja Udiković Kolić i njenog tima pokazuju da problem zagađenja antibioticima i dalje postoji.


*Opširnije u tiskanom izdanju Novog lista u petak, 17. studenog, 2017.