Zadovoljavajuća funkcija

Pacijent može sve što treba: Godinu dana nakon transplantacije penisa, liječnici izvijestili o uspjehu

Hina

foto: PIXNIO

foto: PIXNIO

“Pacijent nam je prvotno upućen na procjenu zbog konvencionalnog rekonstrukcijskog zahvata. Zbog teške prirode ozljeda i gubitaka velikih dijelova tijela opcije koje je pružala konvencionalna rekonstrukcija izgubljenih dijelova bile su vrlo ograničene. Tada smo počeli proučavati mogućnost transplantacije penisa.”



ZAGREB – Liječnici koji su prije više od godinu dana transplantirali čitav penis i skrotum na tijelo vojnika ranjenog improviziranom eksplozivnom napravom u Afganistanu izvijestili su u srijedu da je muškarac postigao gotovo normalnu erekciju i može imati orgazam.


Operacija koja je trajala 14 sati bila je izvedena u bolnici Johns Hopkins u Baltimoreu u američkoj saveznoj državi Maryland 26. ožujka 2018. i u njoj je sudjelovalo devet plastičnih kirurga i dva urologa. Transplantacija je obuhvatila mnoge živce, krvne žile i mišiće koji opslužuju transplantat.


Transplantacija je obuhvatila i dio trbušne stijenke ali ne i testise zbog etičkih razloga. Do tada medicina je zabilježila tek četiri uspješne transplantacije penisa.




“Njegov je oporavak premašio očekivanja”, rekao je dr. Richard Redett III, profesor plastične i rekonstrukcijske kirurgije na Johns Hopkinsu.


Njegov je tim u izvješću objavljenom u časopisu New England Journal of Medicine izvijestio da je vojnik koji je izgubio obje potkoljenice i koljena kao rezultat eksplozije, te dio trbušne stijenke, penis i skrotum, imao normalni osjet od korijena do glave transplantiranog penisa i mogao je odrediti koji se dio organa dotiče”.


“Pacijent može u stojećem stavu na nožnim protezama normalno mokriti bez napora a mlaz urina je snažan”, napisao je njegov tim u izvješću. “Pacijent se vratio školovanju i nastavlja živjeti neovisno koristeći nožne proteze. Kaže da se opet osjeća kompletnim kao i da je vrlo zadovoljan transplantatom i njegovim implikacijama za budući život”.


Tim se za operativni zahvat pripremao od 2013., kazao je Redett.


“Pacijent nam je prvotno upućen na procjenu zbog konvencionalnog rekonstrukcijskog zahvata. Zbog teške prirode ozljeda i gubitaka velikih dijelova tijela opcije koje je pružala konvencionalna rekonstrukcija izgubljenih dijelova bile su vrlo ograničene. Tada smo počeli proučavati mogućnost transplantacije penisa.”


Tim je vježbao na leševima i na štakorima delikatni zahvat spajanja živaca, krvnih žila i tkiva koje bi se normalno smanjilo u dodiru s hladnim čelikom kirurških instrumenata. Proučavali su prethodne transplantacije ne samo penisa nego i drugih organa.


Tijekom istraživanja utvrdili su da je najosjetljiviji dio zahvata transplantacija uretre koja je izložena najvećem riziku odbacivanja.


Muškarac je bio na listi čekanja za organe 15 mjeseci.


Osim što se trebalo osigurati poklapanje tipa tkiva i krvi transplantacija je zahtijevala i poklapanje drugih obilježja transplantata poput boje kože, veličine doniranog organa i starosti darovatelja, kaže Redett.


S obzirom na to da se radi o vrlo specifičnoj donaciji ona nije standardna na pristanku za donacije organa pa obitelj nakon smrti darovatelja organa mora posebno dati svoj pristanak što predstavlja dodatni korak u postupku donacije organa koji je pod vremenskim pritiskom.


Postupak je uključio i usađivanje koštane srži darovatelja organa u tijelo vojnika dva tjedna nakon zahvata kako bi se ublažila reakcija organizma na strano transplantirano tkivo i rizik odbacivanja.


Transplantacija koštane drži omogućila je da pacijent prima samo jednu malu dnevnu dozu imunosupresiva koji sprječava odbacivanje transplantata.