Borba protiv sustava

DIJABETIČAR I NEPUŠAČ Riječanin tužio državu zbog loših uvjeta u zatvorima, evo što je sud zaključio

Fiore Vežnaver

Ilustracija iSTOCK

Ilustracija iSTOCK

U svim sobama nedostajalo je svjetlosti, što je utjecalo na njegovo pogoršanje vida, ukazivao je Riječanin, obrazlažući da boluje od dijabetesa i oštećena mu je kralježnica



RIJEKA Zatvoreniku, Riječaninu koji je tužio Republiku Hrvatsku žaleći se na neadekvatne uvjete u kojima je – kao dijabetičar, s oštećenom kralježnicom i nepušač – proveo u dvama zatvorima deset mjeseci, ne pripada pravo na naknadu štete. Odbijen je njegov tužbeni zahtjev da mu Republika Hrvatska isplati iznos od 15.300 kuna s kamatama unazad tri i pol godine.


Parnični troškovi od preko 14 tisuća kuna neće mu se namiriti, a on je, s druge strane, dužan naknaditi parnične troškove hrvatskoj državi, u iznosu od oko deset tisuća kuna.


Dva zatvora 


Suština je to presude riječkog Općinskog suda, parnice što se vodila radi naknade štete, pokrenute tužbom Riječanina J. H., nastanjenog na Pećinama. U tužbi se navodilo da je 1. ožujka 2013. godine počeo izdržavati kaznu u Zatvoru u Zagrebu, u Centru za socijalnu dijagnostiku, te da je najprije bio smješten u sobi površine 20 četvornih metara, koju je dijelio s još sedam zatvorenika. U sobi je bio sanitarni čvor, ograđen zidom visine 120 centimetara, s leptir-vratima, pa je dolazilo do širenja neugodnih mirisa u vrijeme dok su ostali zatvorenici jeli, isticalo se u tužbi riječkog zatvorenika, koji je pojašnjavao da je nakon toga bio premješten u tzv. transportnu sobu, koju je dijelio s također sedam zatvorenika, a uvjeti bili praktički jednaki.




Imao je pravo na šetnju od samo dva sata, a sve opisano protivno je odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora, tvrdilo se u tužbi, u kojoj se objašnjavalo da je zatvorenik mjesec dana kasnije, 3. travnja 2013. godine, premješten u riječki zatvor, gdje je bio do kraja te godine.


Najprije je bio smješten u sobi površine 16 kvadrata, s još petoricom zatvorenika, pa bio premješten u druge dvije jednako velike sobe s trojicom pritvorenika. U svim sobama nedostajalo je svjetlosti, što je utjecalo na njegovo pogoršanje vida, ukazivao je Riječanin, obrazlažući da boluje od dijabetesa i oštećena mu je kralježnica. Tvrdio je i da je cijelo vrijeme bio smješten u sobama za pušače, iako je nepušač, a k tome je ljeti bilo pretoplo, a u zimskom dijelu prehladno. Sve navedeno protivno je propisima koji reguliraju izdržavanje kazne zatvora, a on je bio žrtva povrede prava njegove osobnosti i kršenja prava koja mu pripadaju Zakonom o izvršavanju kazne zatvora.


Pravo osobnosti 


U odgovoru na tužbu naglašavalo se pak da, unatoč činjenici da nije poštovana točno propisana kvadratura i kubikaža prostora za vrijeme izdržavanja kazne (svaki zatvorenik u spavaonici mora imati najmanje četiri četvorna i deset prostornih metara), to nije dovelo do povrede njegova prava osobnosti, jer mu je to bilo nadoknađeno poboljšavanjem i osiguravanjem ostalih uvjeta boravka.


Sud je na kraju, analizom rezultata sudskog postupka, u presudi dao za pravo tuženoj hrvatskoj državi i tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim. Sud se složio da je veličina zatvorskih soba bila premalena i protivna zakonskim regulama, ali su ostali uvjeti – vezani za održavanje osobne higijene, čistoće prostorija, prehrane, mogućnosti rada i drugog – bili potpuno u skladu s pravilima. U presudi se ističe i da je tužitelj, riječki zatvorenik, priznao da u vrijeme dok je bio u zatvorima nije obraćao pažnju na uvjete u kojima je smješten, nego je čekao da prođe vrijeme, izdrži kaznu koja i nije bila velika. Niti jednom tijekom izdržavanja kazne nije podnio nikakvu usmenu, ni pisanu pritužbu na uvjete u zatvoru, pa mu ne pripada pravo na naknadu štete.


Težina povrede zakonskih regula i okolnosti slučaja ne opravdavaju dosudu novčane kazne tužitelju, jer neadekvatni smještaj, sam po sebi, bez ostalih posebnih okolnosti, ne predstavlja situaciju koja bi za zatvorenika predstavljala zlostavljanje, regulirano Ustavom, ili nečovječno postupanje, kojim bi bilo povrijeđeno pravo dostojanstva zatvorenika.


Zaključeno je da nije bio ni podvrgnut ponižavajućem postupanju ili kazni, što bi bilo protivno Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.


– Samo ona situacija koja kod oštećenika dovede do osjećaja potištenosti i poniženosti, a koja uporište ima u objektivnim okolnostima, dokazanim u postupku, može opravdati dosudu naknade štete osobama koje su bile na izdržavanju kazne, podvlači se u presudi. Sud ukazuje i da je zatvorenik samo povremeno imao smanjenu veličinu prostora.


Dijabetična prehrana 


U parnici je saslušano niz svjedoka, a njihovi iskazi su ukazali da nije baš sve bilo onako kao što tvrdi ovaj zatvorenik, osim manjka prostora. U svom svjedočenju upravitelj Zatvora u Rijeci je, između ostalog, kazao da svaka zatvorska soba ima televizor, tuširanje je dvaput tjedno, zatvorenik svakog dana može dva sata boraviti na otvorenom, igrati košarku, tenis i šah. U sobama u zimskim mjesecima temperatura ne pada ispod 17 stupnjeva.


Viša stručna savjetnica za tretman kazala je da u osobnom kartonu ovog zatvorenika nije evidentirano da se obraćao s bilo kakvim zahtjevom u pogledu uvjeta. Nije se žalio na probleme vezane za to što je nepušač. Riječki zatvor ima sustav centralnog grijanja i knjižnicu s više od 4.500 naslova, a posjete, primanje paketa i telefonski razgovori regulirani su pravilnikom. Liječnica riječkog zatvora naglasila je da je zatvoreniku omogućena dijabetična prehrana, a na nepušačke probleme se nikad nije požalio. Problemi s kralježnicom nisu zahtijevali dužu šetnju.