Zalaganje za održivo upravljanje slatkovodnim resursima

Svjetski dan voda ove godine pod motom “Voda i energija”

Hina

Svjetska nevladina organizacija za zaštitu prirode World Wide Fund for Nature (WWF) poziva investitore da obave dodatne analize troškova hidro-energetskih projekata, koji se razvijaju u regiji Dinarskog luka, jer istraživanje Sveučilišta u Oxfordu pokazuje da koristi od većine izgrađenih velikih brana ne moraju nužno biti veće od troškova, a nova studija ističe da postoje jaki empirijski dokazi da velike brane obično nisu najbolje energetsko i ekonomsko rješenje



Svjetski dan voda obilježava se 22. ožujka kako bi se skrenula pozornost na važnost slatkih voda i podržalo održivo upravljanje slatkovodnim resursima. Na konferenciji Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju 1992. predložen je međunarodni dan proslave slatkih voda, a Opća skupština UN-a odgovorila je određivanjem 22. ožujka 1993. kao prvog Svjetskog dana voda.


Svake godine taj Dan naglašava određeni aspekt slatkih voda, a ove godine se ističe kako su voda i energija usko povezane i ovisne jedna o drugoj. Sve veća potražnja za ograničenim zalihama vode stavlja sve veći pritisak na proizvođače energije s intenzivnim korištenjem vode da pronađu alternativne pristupe, osobito na područjima gdje se energija nadmeće s ostalim velikim potrošačima vode i gdje se korištenja vode mogu ograničiti na održavanje zdravih ekosustava. Nesigurnosti vezane uz rast i razvoj proizvodnje energije na svjetskoj razini, primjerice kroz rast neuobičajenih izvora plina i nafte ili biogoriva, mogu dovesti do znatnih rizika za vodne resurse i ostale korisnike.


Svjetska nevladina organizacija za zaštitu prirode World Wide Fund for Nature (WWF) poziva investitore da obave dodatne analize troškova hidro-energetskih projekata, koji se razvijaju u regiji Dinarskog luka, jer istraživanje Sveučilišta u Oxfordu pokazuje da koristi od većine izgrađenih velikih brana ne moraju nužno biti veće od troškova, a nova studija ističe da postoje jaki empirijski dokazi da velike brane obično nisu najbolje energetsko i ekonomsko rješenje.




“Hidroenergija je obnovljivi izvor energije i u nekim slučajevima pravi izbor za zadovoljavanje potreba za energijom. Međutim, nije zeleni izvor energije sama po sebi, jer HE mogu imati veliki utjecaj na slatkovodne ekosustave, ribarstvo i poljoprivredu. Šezdeset posto od 227 najvećih svjetskih rijeka već je jako fragmentirano, s branama kao jednim od glavnih krivaca, a regija Dinarskog luka nije iznimka. Zbog jakog pritiska donositelja odluka u regiji postoje planovi za izgradnju više od 550 HE od kojih je većina bez realne procjene financijskih, socijalnih i ekoloških troškova”, navodi WWF.


Izuzetno lošim primjerom smatraju HE Lešće na Dobri, gdje je investitor potopio 12 kilometara prekrasnog kanjona zajedno sa staništima nekoliko ugroženih i zaštićenih vrsta. Početna procijenjena vrijednost projekta bila je 60 milijuna eura, a ubrzo je narasla na više od 100 milijuna eura i to bez potrebnih mjera ublažavanja negativnih utjecaja na lokalnu zajednicu – nizvodnu eroziju, zagađenje vode i poplavljena područja.


Zelena akcija apelira na Hrvatski sabor da ne usvoji Prijedlog odluke o donošenju Prostornog plana područja posebnih obilježja NP Plitvička jezera jer, kako kažu, predviđa apartmanizaciju i daljnju komercijalizaciju jezera, izgradnju novih objekata u nekim od najosjetljivijih područja parka, dopušta se i značajno proširenje turističke infrastrukture, a predviđena je i izgradnja nove bazne postaje mobilne telefonije i dalekovoda čija bi trasa prolazila parkom.


Zabrinjava ih da u prijedlog nisu uvršteni komentari Državnog zavoda za zaštitu prirode koji je zatražio odbacivanje prostornog plana te Javne ustanove NP Plitvička jezera, koja je dostavila čak 56 komentara, od kojih gotovo niti jedan nije usvojen. Udruga smatra da bi donošenje takvog plana moglo ugroziti temeljni fenomen zbog kojeg je to područje proglašeno nacionalnim parkom, a u pitanje bi mogao biti doveden i položaj Plitvičkih jezera na UNESCO-voj listi svjetske baštine.


“Prema istraživanjima UNESCO-a iz 2003., Hrvatska je po dostupnosti i bogatstvu vodenih izvora na vrlo visokom 5. mjestu u Europi, a na 42. u svijetu. Obnovljive zalihe podzemnih voda u Hrvatskoj procjenjuju se na oko 9 milijardi m3/godišnje (koristi se oko 4,5 posto zaliha, odnosno oko 400.000.000 m3 godišnje).


Nažalost, u posljednje vrijeme svjedoci smo sve većih nasrtaja na prirodna bogatstva, pa tako i vode, a od ugroženosti nisu pošteđena niti najosjetljivija i najvrijednija područja kao što su Plitvička jezera, jedan od najznačajnijih vodnih resursa Hrvatske”, ističe Zelena akcija.


Generalni direktor Hrvatskih voda Ivica Plišić izjavio je kako za razliku od većine stanovnika naprednijih europskih zemalja, građani Hrvatske mogu piti vodu iz slavine te je istaknuo da je voda javno dobro i ne može se privatizirati.


Plišić je istaknuo kako još uvijek postoji dosta neiskorištene energije vode, jer je iskorišteno od 40 do 50 posto. “To je čista energija. Često puta naši zaštitari okoliša se žale na izgradnju hidrocentrala jer su to objekti koji utječu na prirodu. Dakle, s jedne strane imamo proizvodnju čiste i obnovljive energije, a s druge strane imamo neki utjecaj na prirodu, na okoliš. Treba odvagnuti što je važnije – za mene je važnija obnovljiva, čista energija iz hidrocentrala”, poručio je Plišić.


Hrvatska se ubraja u skupinu vodom relativno bogatih zemalja, u kojoj problemi s vodom i oko vode nisu zaoštreni i vodni resursi zasad nisu ograničavajući čimbenik razvoja.