Foto D. Kovačević
Mislim da ja, koji sam 1991. uzeo oružje kako bih Hrvatsku branio od velikosrpske agresije, mogu o tome govoriti. Ali, kao kršćani trebamo opraštati. Francuzi i Nijemci su često bile u sukobu, ali su ubrzo po završetku Drugog svjetskog rata uspostavili suradnju.
Predsjednik HSS-a Krešo Beljak imao je prije godinu i pol dana velikih problema u stranci, činilo se da će se ona potpuno urušiti. HSS se ipak nekako stabilizirao, cijeli Klub zastupnika u Saboru održao im se na okupu i postali su članovi Amsterdamske koalicije, ali nedavno im je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić počeo uzimati ljude u Gradskoj skupštini i parlamentu.
– Nije ovo za HSS ništa novo. Stranku pokušavaju uništiti od samog početka djelovanja, još od Stjepana Radića. U Austro-Ugarskoj, Kraljevini Jugoslaviji, NDH, za vrijeme Tita HSS je zabranjivan, a Radić je 20 puta bio zatvaran. I Franjo Tuđman je sve radio kako bi onemogućio obnavljanje naše stranke. Vjerojatno zato što je HSS jedina originalna politička ideja. Mnogi su krali od HSS-a…
… i sad vas Bandić krade.
– Mislio sam na neke političke parole, poput – Tuđe nećemo, svoje ne damo. Bilo je to geslo Vladka Mačeka, a Tito i komunisti su ga prisvojili.
Što vam se dogodilo unatrag nekoliko tjedana?
– Činilo se prvo doista da će HSS definitivno nestati. Dok je predsjednik stranke bio Branko Hrg, rejting nam je u anketama bio jedan posto, a u Saboru smo od 2011. do 2016. godine imali samo jednog zastupnika. Već nas se faktično otpisalo. No, na izbornoj skupštini 19. ožujka 2016. dobio sam povjerenje delegata na programu promjene političkog smjera. Neke okoštale strukture u HSS-u kasnije su se usprotivile mijenjanju našeg smjera, a one su se dijelom i do danas održale, iako ih je sve manje i manje. HSS je još uvijek u tranziciji, ali u završnoj fazi.
Argumenti i »argumenti«
Kad još niste ušli u tu završnu fazu, kad ste imali sve one situacije s Marijanom Petir, Darkom Korenom i ostalima, Ilija Ćorić i Mladen Madjer bili su čvrsto uz vas.
– Njih su dvojica bila među glavnim zagovornicima novog smjera HSS-a, pa me tim više čudi to što su sada napravili u zagrebačkoj Gradskoj skupštini i Saboru. Ali, znamo tko je s druge strane, a imamo i, rekao sam, iskustvo od ranije jer je stav HDZ-a uvijek bio da HSS ne treba postojati. No, pojedinci dolaze i odlaze, a HSS, unatoč svemu, opstaje.
Nakon što je Most izbačen iz Vlade, nagađalo se da će neki HSS-ovi zastupnici pomoći u održavanju parlamentarne većine. Možda su HDZ-ovci snubili i tog Madjera, ali Klub zastupnika vam u to vrijeme nije izgubio niti jednog člana.
– Dogovorili su se s HNS-om. Bilo je pokušaja da nas se uvuče u vladajuću koaliciju, kako bi HSS bio smokvin list za HNS, ali smo se tome oduprijeli.
Zašto Madjer nije tada prešao u parlamentarnu većinu?
– Očito s druge strane još nije bilo dovoljno argumenata.
Argumenata ili pod navodnicima argumenata?
– Pod navodnicima. Ćorić i Madjer su zbog dobrih »argumenata« promijenili stranu. Marijana Petir, Branko Hrg, Nenad Matić, Darko Koren i drugi govorili su o svjetonazorskom neslaganju s novim političkim smjerom stranke. Nisam razumio kako je dugogodišnji član Saveza komunista Hrg imao problema sa svjetonazorom. Nije mi bila jasna ni Marijana Petir, svojedobno glasnogovornica Stjepana Mesića u predizbornoj kampanji. Ali, oni su barem imali neko opravdanje za svoje poteze. Ova se dvojica nisu niti pokušala opravdati nekom svjetonazorsko-ideološkom pričom, tako da je očito da su u pitanju bili sasvim drukčiji »argumenti«.
Kad je Ćorić, do tada glavni tajnik HSS-a, prešao Bandiću, saznali ste to u trenutku kad je on u Gradskoj skupštini glasovao za zagrebački proračun.
– Da.
Niste od njega prethodno dobivali nikakve signale?
– Ništa. Dogovor je bio da neće podržati proračun i zbog HSS-a i zbog Amsterdamske koalicije. Kupovina Ilije Ćorića bila je udar i na HSS i na Amsterdamsku koaliciju, koja prerasta u jedinu pravu opoziciju i alternativu vladajućima.
Je li Bandić probao razgovarati s vama kako biste odobrili Ćoriću da glasuje za proračun?
– Naravno da je. Bandić je stari mačak i zna kako se to radi, ali ja sam nepotkupljiv političar.
Pretpostavljam da kao gradonačelnik Samobora imate neku povijest s Bandićem, vjerojatno ste surađivali s njim?
– Dva susjedna grada uvijek su surađivala, Grad Zagreb drži i dio komunalne infrastrukture u Samoboru. Međutim, moja suradnja s Bandićem je završena.
Ćorić vam je objasnio da ga je život natjerao da pomogne Bandiću pri izglasavanju proračuna.
– Da, a objasnit će to sada i nadležnim institucijama.
Madjer se izmotavao
S obzirom na to da se čovjek zbog tog svog postupka odrekao posla, plaće i drugih povlastica što ih je uživao u HSS-u, mora da ga je nešto gadno natjeralo.
– To je i moja logika, ali, ponavljam, na nadležnima je da utvrde što se tu zbilo.
Ćorića niste tada kazneno prijavili?
– Uopće ne bih govorio o prijavama, izvidi USKOK-a su tajni.
Prije Madjerovog bijega Bandiću čuli ste da se i on sprema to učiniti.
– On je nekoliko mjeseci, postoji više svjedoka, pričao da ga zagrebački župan Stjepan Kožić, čiji je Madjer zamjenik u Saboru, naziva i pritišće da će aktivirati svoj mandat ako ovaj ne promijeni političku stranu. Ipak, sve je bilo u redu do par dana prije Nove godine, kad je jedan lokalni internetski portal, Prigorski.hr, objavio da će možda i Madjer prijeći Bandiću. Tražio sam od Madjera da odmah to demantira, ali on se izmotavao da će vidjeti nakon Nove godine. Bilo mi je jasno što će se dogoditi i podnio sam kaznenu prijavu.
Što ste ponudili USKOK-u? Dokaze sigurno nemate.
– Ja nisam istražitelj. Ispunio sam svoju građansku dužnost, a sada je sve na njima. Zahvaljujem institucijama što su brzo reagirale.
Zvučite dosta optimistično.
– Upravo zbog te brzine reakcije u državi u kojoj, inače, pravosudni postupci traju godinama. Ovo budi optimizam da se stvari ipak kreću. Slažete li se?
Uopće ne. Čak i da postoji određena volja USKOK-a da se tu nešto napravi, u što iskreno sumnjam, ne vjerujem da postoje neki tragovi, ako je tu riječ o političkoj korupciji. Madjer će istražiteljima reći da se iznenadno politički zaljubio u Bandića, da nema govora o nekakvom mitu i tu je kraj priče.
– Time se sada bave stručnjaci, pa ćemo vidjeti kako će to oni odraditi. Imam puno povjerenje u institucije.
Je li možda Ćorić odigrao ulogu u privlačenju Madjera u Bandićev Klub? Možda mu je rekao da je kod Bandića super i da bi i on trebao doći.
– Doista ne znam. Znam samo da tu nije bilo ideologije.
Madjera nije, kao Ćorića, natjerao život nego je, kako je vama rekao, morao početi misliti na sebe.
– Drago mi je da je javno priznao da mi je to kazao. Očekivao sam da će lagati, kao sve ostalo, ali nije.
Ali, tvrdi da misli na sebe u kontekstu odabira političke opcije.
– Do svog zadnjeg trenutka u HSS-u Madjer mi nije rekao niti jednu primjedbu na politiku stranke.
Što mu onda bi? Danas je politički mrtav, a u HSS-u je, u okviru Amsterdamske koalicije, mogao računati da će u Saboru biti i nakon idućih izbora.
– Apsolutno, 99 posto je sigurno bilo da bi Madjer uspio zadržati mandat u Saboru i on je to znao.
Krpanje većine
Simptomatično je da se Plenkovićevi koalicijski partneri javno zgražaju zbog tih prelazaka zastupnika, a da iz HDZ-a nema ni riječi kritike za Bandića.
– HDZ je, naravno, odgovoran. Da ima političkog morala, Plenković bi išao na prijevremene izbore i tražio mišljenje birača, a ne bi se većina ovako krpala. Puno to govori o njemu kao osobi. Pojačavaju na sumnjiv način svoje redove u Saboru, ali ta Vlada zapravo ne radi ništa. Osim što iz dana u dan proizvode afere i skandale, kojima legitimitet daju i ti prebjezi. Ne brine ih što ljudi iseljavaju iz ovakve Hrvatske i što će na koncu valjda ostati samo oni koji glasuju za HDZ.
Frustrira li vas to što biračima HDZ-a nimalo ne smetaju sve te afere, koliko god one bile ozbiljne?
– To biračko tijelo je jednostavno takvo. Oni vjeruju da je Tuđman još uvijek živ i da glasuju za njega, kako bi se suprotstavili Jugoslaviji i komunizmu. Plus ih još dio ima koristi od podrške HDZ-u. Taman da i moj prijatelj Milorad Pupovac sutra dođe na čelo HDZ-a, ne bi oni izgubili birače.
Da, birači HDZ-a i dalje glasuju za Tuđmana, ne za Sanadera, Karamarka i Plenkovića.
– A dio ih je materijalno zainteresiran.
Takvih je ipak manje. Možda ih desetak tisuća ima izravnu materijalnu korist od HDZ-a, ne više.
– Imate 200 tisuća ljudi koje zapošljava država.
Je li Amsterdamska koalicija trajna opcija za HSS?
– Europski izbori su nam prvi test. Ankete pokazuju da ta koalicija donosi sinergiju, jer imamo dvostruko veću podršku nego što je zbroj pojedinačnih rejtinga naših stranaka. Zato se i trude razbiti Amsterdamsku koaliciju. Podsjećam da 70 posto građana misli da Hrvatska ide u krivom smjeru.
Je, ali ostali su birači HDZ-a.
– Jesu, ali ujedinjena opozicija bi bez problem pobijedila HDZ. No, u opoziciji ima stranaka koje ne žele ni s kim surađivati.
Teško je zamisliti na okupu SDP, HSS, Živi zid, Neovisni za Hrvatsku… Previše bi heterogeno bilo to društvo, a stanje u Hrvatskoj ipak nije izvanredno da bi zahtijevalo i takvo udruživanje protiv HDZ-a.
– Slažem se.
HSS ste profilirali kao gotovo lijevo-liberalnu stranku.
– Kod nas se ljevica i desnica oslanjaju na podjelu između partizana i ustaša. Sad se još uvodi i termin suverenističke stranke. Ima li u Hrvatskoj stranaka koje nisu suverenističke, kakve bi to bile? Za mene je važno za kakav se ekonomski model zalažu pojedine stranke. HSS nije za pogodovanje krupnom kapitalu, mi smo protiv pritiska Vlade na načelnike općine da potpišu anekse ugovora o zemljištu za Ruse koji su sada vlasnici Agrokora. HSS je uz male poduzetnike, obrtnike, OPG-ovce, smatramo da ih treba osloboditi birokratskih okova i da je to put oporavka hrvatskog društva. Kad mali propadne, nema posljedica, kad se to dogodi Ivici Todoriću, posljedice su potencijalno vrlo velike.
Vi niste društveno konzervativni.
– Nije to bio ni Stjepan Radić. Kao ministar u vladi Nikole Pašića stopirao je, u korist hrvatskog naroda, konkordat Jugoslavije sa Svetom stolicom. Može se u isto vrijeme biti i vjernik i progresivac, vjera ne podrazumijeva automatski konzervativizam. S tim da sam duboko uvjeren da politika pomirenja, oprosta i suživota koju promičem ima kršćanske temelje.
Ne mrzim Srbe
Ovih dana vas se, osim u vezi tog nesretnog Madjera, dosta spominjalo zbog tvrdnje da vjerujete u bratstvo i jedinstvo Srba i Hrvata, koju ste izrekli na prijemu povodom pravoslavnog Božića.
– Ideja o bratstvu i jednakosti ljudi potječe iz Francuske revolucije i zastupao ju je i Stjepan Radić. U hrvatskom je interesu biti dobar s prvim susjedima, posebno s onima s kojima se najbolje razumijemo. Geografski su mi Mađari bliži, ali ja ne znam ni riječ mađarskog. Što se ekonomskih odnosa tiče, nema nama bližih suradnika nego što su to Srbija i BiH.
Nije baš uobičajeno od jednog veterana HOS-a slušati o bratstvu i jedinstvu srpskog i hrvatskog naroda.
– Mislim da ja, koji sam 1991. uzeo oružje kako bih Hrvatsku branio od velikosrpske agresije, mogu o tome govoriti. Ali, kao kršćani trebamo opraštati. Francuzi i Nijemci su često bile u sukobu, ali su ubrzo po završetku Drugog svjetskog rata uspostavili suradnju.
Plenković kaže da se Srbi i Hrvati ne mogu pomiriti preko noći. Na Balkanu, eto, noć traje dulje od 23 godine.
– Kako se ne mogu pomiriti? Pa Plenković i Pupovac su u koaliciji. Bio je i Sanader u koaliciji s Pupovcem. Dobar Hrvat ne znači mrziti Srbe. Ja sebe smatram velikim Hrvatom, nikome ne dopuštam reći da je veći Hrvat od mene, ali ne mrzim Srbe. Ipak, nikad neću ići na koncerte srpskih pjevača koji pune zagrebačku Arenu, nije to moja vrsta glazbe. Ali, danas se u hrvatskim krajevima u kojima je upravo HDZ najjači masovno sluša Cecu i ostale. Red Cece, red Thompsona. Po tome ispada da smo se pomirili međusobno. Nema razloga da se dižu tenzije, prošlost ne možemo promijeniti, ali okrenimo se budućnosti.
