Na dan kada »Rijeka« igra kako vi kažete povijesnu utakmicu ja ću proslaviti svoj – 84. rođendan! Rođen sam, naime, 21. svibnja 1933., prvu sam utakmicu u dresu »Kvarnera« odigrao prije sedamdeset godina, 1947. godine. Na žalost, nisam u Rijeci na dan utakmice tako da ću je pratiti na drugi način, ispričao nam je zanimljivu priču o podudarnosti datuma legendarni vratar »Rijeke« Eugenio Ravnich, brat također odličnog golmana Marija, kao i otac jednakog takvog čuvara mreže Maura.

– Ma kakvo pitanje? Da prvi… Ma »Rijeka« samo neka igra onako kako zna, onako kako je gledamo već neko vrijeme. Bez kalkulacija, bez razmišljanja o drugima i nema straha za uspjeh. »Cibalia« je simpatična, ali je ipak dosta lošija od »Rijeke« koja ima kontinuitet. Dobro, kiksala je s »Lokomotivom«, ali svatko ima pravo na loš dan. Bože moj, »Juventus« može postat prvak Europe, a dobio je glatko tri gola u Rimu. Kiks je normalan, ali veličine su veličine, a »Rijeka« to danas svakako jeste – zaključio je Eugenio Ravnich.

– ‘Oćemo li biti prvi? A hoćemo, dragi moj, i vrijeme je. Vi ste mlađi, ali ja čekam 71 godinu da postanemo prvaci. Znate da sam rekao kako ne želim umrijeti dok ne postanemo prvaci, konačno sam to i dočekao. Ne može nam ovog puta ništa uzeti titulu. Ekipa igra odlično, a tek Kek – ma koji je to trener! Sve je to Mišković posložio kako treba i hvala mu, hvala da i ja dočekam svoju prvu titulu – istaknuo nam je to, skoro u dahu, Sergio Legan, najstariji živući igrač »Rijeke«, k tome i njezin prvi kapetan. Legan, koji je lani u kolovozu proslavio 90. rođendan, te se 1954. nalazio na kapetanskoj poziciji te je, automatizmom bio i prvi kapetan Rijeke i to u danas ratom napaćenoj – Siriji.

– Kapetan Rijeke postao sam u Siriji. »Kvarner« je 3. lipnja 1954. prestao postojati, rodila se »Rijeka« kojoj sam, jer oko ruke sam nosio tu časnu vrpcu i u »Kvarneru«, bio prvi kapetan. A kako je turneja po Siriji već bila dogovorena, »Rijeka« je svoje prve utakmice odigrala u toj državi – iznosi nam zanimljivosti Legan.

Odlasci

Iako je skoro do kraja svog života bio elegantan kao i u svojim najkreativnijim igračkim danima, prije osvajanja titule otišao je i maestralni Stojan Osojnak. U 93. godini života napustio nas je lani, 10. listopada. Osim po igrama, Osojnak će ostat upamćen i kao trener koji je do pojave Matjaža Keka imao najduži kontinuitet na trenerskoj klupi »Rijeke« – šezdesetih godina prošlog stoljeća na toj je poziciji proveo skoro četiri godine ili kako su pedantni kroničari izračunali – 1300 dana. Ono što je pak rijetkima poznato, Osojnak je i dalje prisutan na svim utakmicama »Rijeke« koje se odigravaju na Rujevici. S njegovom fotografijom, nerijetko priljubljenom uz srce, sve utakmice pohodi njegova velika obožavateljica, fascinantna Sonja Ulčakar koja, iako je već u tijeku 83. godina, ne propušta ni jednu domaću utakmicu voljenog kluba.

Pa se onda nakon Legana, Vicenzo, mnogima poznatiji kao Enzo, Zadel, jedan od najvećih šarmera iz redova Rijeke, neovisno je li riječ o zelenom travnjaku ili realnom životu, uz njih doima kao – beba. Enzo je, naime, ove godine u veljači proslavio 80. rođendan, a svakom pravom navijaču »Rijeke« u najljepšoj je Zadel uspomeni jer je u rujnu 1962. godine s postignuta dva od ukupno četiri gola bio najbolji igrač u prvoj prvenstvenoj pobjedi »Rijeke« nad »Hajdukom«.

– Trener nam je bio Angelo Zicovich, igrali smo odlično. Ne samo da sam dao dva gola na toj utakmici, preostala dva sam Veselici i Lukariću namjestio. Kasnije sam karijeru nastavio u Tuzli, pa u Turskoj i na kraju u Švicarskoj gdje me pozvao baš – Stojan – izvlačio nam je Zadel podatke iz sjajne memorije, ma bolje i od »googla«. Vraćamo se vremenima današnjim.

– Hoćemo li konačno biti prvi? Nema straha, ma ni problema. »Rijeka« igra odličan nogomet, a još sam prije pola godine rekao kako ćemo biti prvaci s osam bodova prednosti te kako ćemo u zadnjem kolu u Maksimiru tući »Dinamo« – siguran je Zadel koji nam je istaknuo kako i dalje dolazi na svaku domaću utakmicu »Rijeke«.

– Ali samo gledam prvo poluvrijeme. Sam dolazim s autom, a kako je nakon utakmica velika gužva, ja se na poluvremenu maknem pa drugo gledam doma na televiziji – završio je Zadel, a mi se ipak nadamo kako je ovu »povijesnu« ipak u cjelosti odgledao na Rujevici.

Armada oduševljava

A kada smo se već dotaknuli dvoboja s »Hajdukom« iz te 1962. godine, sjećamo se svakako i Bruna Veselice. On je pak u 81. godini i veći dio godine živi u Rijeci, ali ljeta su mu ipak draža u rodnom Labinu. Ovog smo ga puta tako zatekli u Labinu, na žalost povod za raniji dolazak u taj ponosni istarski grad bila je bolest sestre.

– Na žalost, sestra Lina nije baš dobro. U 86. je godini pa smo došli biti uz nju – rekao je Veselica. Koji je od navedena četiri pogotka Hajduku, kako nas je podsjetio i Zadel, jedan zabio upravo on.

– Ma drugačija su to bila vremena. Bili smo jako dobra ekipa, ali tada se igrao drugačiji, romantični nogomet. Novac nije bio ma ni blizu, kamo li u prvom planu. Danas je on najvažniji – komentira Veselica i prebacuje se u vrijeme današnje.

– »Rijeka« će sigurno biti šampion. Ma nema govora da bude drugačije! Prošlo je vrijeme kad su »Dinamo« i »Hajduk« bili nedodirljivi. To su veličine od klubova, ali »Rijeka« je igrački i na svaki drugi način bolja. Ma pogledajte molim vas samo naše navijače, našu »Armadu«. Kao su oni organizirani, kako navijaju, ma milina. Nekad su na Kantridu dolazile cijele familije. Mame su šetale, djeca su trčala po plaži, a očevi su gledali utakmicu. Ma navijalo se nije ni blizu kao danas, ni blizu. Danas me »Armada« stvarno oduševljava – zadovoljan je Veselica.

– Vidite, »Rijeka« je odlična, najbolje igra ali mislim da su se polako popravili i suci tako da nam je put do prve titule siguran – završio je Veselica, jedan od najboljih golgetera »Rijeke« svih vremena, godinama prvi strijelac kluba, baš kao i strijelac prvog pogotka u službenim međunarodnim natjecanjima, onog protiv »Rot Weissa« postignutog, zanimljivo, 27. svibnja 1962., na dan kad će »Rijeka« i službeno završiti ovogodišnje pobjedonosno prvenstvo.

Legende kluba koji je mijenjao nazive, države, stadione, ali nikad nije stigao do toliko željene titule nacionalnog prvaka. Morali smo dobrano zagaziti i u novo tisućljeće da bi se i njima, baš kao i tisućama navijača »Rijeke« koji će danas ispuniti Rujevicu, ali i čitav grad, pružćila prilika ostvarilo željeno. I ma koliko su Leganu koji je izjavio kako ne želi umrijeti sve dok »Rijeka« ne osvoji naslov prvaka, na portalima anonimna piskarala posprdno poručivala kako će »živjet vječno«, došao je i taj dan. Njemu, Sergiju Leganu, baš kao i svim ostalim igračima koji su kroz generacije nastojali do titule. Želimo da danas uživaju u slavlju, da se vesele i da iščekuju slijedeće velike korake »Rijeke«. S obzirom na sve elemente koji su skladno posloženi u klubu, na ovom se sasvim sigurno neće stati. Naprosto, u Hrvatskoj ali i mnogo šire, recimo to rječnikom astrologa, dolazi – vrijeme »Rijeke«.