Zabranjena tema

Cenzura transrodne Kine: Gledali smo film “Rebro” Zhanga Weija

Dragan Rubeša

Iako su dio iste geopolitičke karte, Hong Kong i Kina se na mapi udinskog Far East Festivala posvećenog istočnoazijskim kinematografijama, barem na filmskom planu, još uvijek promatraju kao dvije odvojene cjeline. Iako ih združuju isti ekscentrični prosedei. U slučaju Hong Konga, riječ je o Fruit Chanu čiji najnoviji komad »Three Husbands« zaokružuje autorovu trilogiju o hongkonškim prostitutkama započetu 2000. s »Durian Durian« i nastavljenu godinu dana kasnije s »Hollywood Hong Kong«.U tom »vulgarnom« komadu, njegova heroina biva penetrirana živom jeguljom, koja će nakon seksa biti skuhana i pojedena. Ideja baš i nije originalna, jer se taj motiv često povlači u japanskim porno mangama, ali i u Shoeija Imamure (šifra: »Jegulja«), bila ona kuhana ili ne. A u slučaju Kine, riječ je o najnovijem komadu Zhang Weia »The Rib« (»Rebro«) koji sondira svakodnevnicu kineskog transeksualca. Zato je Weiov film još jedna autorova priča o ljudima koji obitavaju kineske socijalne margine.

Kršćanska ljubav




U »Pekinškom snu« on promatra živote afričkih migranata u Kini, korištenih kao jeftina radna snaga. U »Xi he« (»Sudbina«) bavi se edukacijom autistične djece. A u »Šefu tvornice« promatra eroziju Made in China hegemonije inkarnirane u jeftinim radnicima tvornice dječjih igračaka u Shenzenu. Naravno, transrodne teme nisu nikakva novost na kineskim autorskim marginama. Prisjetimo se izvrsnog recentnog doksa »Present.Perfect« u režiji Zhu Shengze o kineskoj live-streaming euforiji, čija autorica koristi snimku sredovječnog transa koji u parku izvodi plesnu numeru. No dok su u »Zbogom moja konkubino« estetiziranog Chena Kaigea, transrodne teme povezane s pekinškom operom u kojoj muškarci tradicionalno glume ženske uloge, koliko god autor promatra tu relaciju u puno kompleksnijem diskursu, Wei ih postavlja u milje kineskog katolicizma.


U uvodnim kadrovima Weiova filma, Huanyu ulazi u svoju sobu i ugleda cimera u bučnom seksu. Huanyu bježi u panici i posjećuje prijatelja Liu Manna koji se netom vratio iz Tajlanda, gdje se podvrgnuo operaciji promjene spola. Iako mu šef pokušava objasniti da je Liu otišao na »ljetovanje« kao muškarac i vratio se kao žena. Huanyu živi sa zatucanim ocem, predanim katolikom, za kojeg je transrodnost povezana s »pederlukom«. U jednoj od najsugestivnijih scena, Huanyuin otac odlazi na misu na kojoj svećenik propovijeda kako se kršćani moraju odnositi jedni prema drugima s ljubavlju i poštovanjem, iako će Huanyu biti fizički izbačena iz crkve, nakon što joj taj isti svećenik uskrati pričest. Poniženja se nastavljaju i njenim ulaskom u transfobičnu robnu kuću gdje joj zabranjuju korištenje ženskog WC-a. Iako joj njen cimer kaže da će joj uvijek biti »brat u srcu«.


Jer, Weiov komad igra na dostatnu dozu naivnosti, koliko god autor lukavo pazi da njegova transrodna heroina ne zaluta na teritorij mučenice, ali i izbjegava karikaturalni diskurs. Da bi ironija bila veća, Yuan Weije koji portretira Huanyu, najbolje se snalazi u onim ležernijim trenucima, poput scene u kojoj pokazuje lakirane nokte i popravlja kosu.




Naravno, Wei ne zazire od njenih poniženja i tragičnih situacija. No priča će se ipak okončati emotivnim prizorom u kojem Huanyu pomaže ocu da potpiše odobrenje za njenu operaciju promjene spola, iako ona ima 32 godine i u nekom normalnijem svijetu bi u toj dobi trebala sama odlučivati o vlastitoj sudbini. A da bi potpis bio valjan, on mora biti dokumentiran na videu. Jer, Kinezi će prije sagraditi Pelješki most i stadion na Kantridi no što će dopustiti transrodnoj osobi da sama odlučuje o svojoj sudbini.


Komisija za rezanje


Paradoks je tim veći da se svjetska premijera filma dogodila lani u korejskom Busanu, ali nakon što ga je kineska cenzorska komisija skratila za 40 minuta, što je njegov autor prihvatio prilično pragmatično i s prešutnim pristankom. Iako cenzorima nisu bile toliko problematične scene vezane za junakovu transrodnost, već one u kojima on sudjeluje u religijskim aktivnostima. Povrh svega, cenzorska komisija inkarnirana u notornom Filmskom birou, prikazala je film crkvenim autoritetima koji su trebali donijeti konačnu odluku. Jer, iako Kina nije dominantno katolička država, upravo je kineska katolička crkva u slučaju Weiova filma preuzela vodeću cenzorsku ulogu. U Kini naime i dalje postoji prešutni pakt između komunističkih vlasti i Vatikana. Možda te iste vlasti više ne kriminaliziraju homoseksualnost i ne tretiraju je kao duševnu bolest. Ali one u dosluhu s kineskom katoličkom crkvom i dalje ne dopuštaju operaciju promjene spola.S druge strane, stanovitu dozu autentičnosti ubrizgao je američki transrodni koscenarist Marlo Bernier. No iako autor pokušava uporabom crno bijele fotografije fino koketirati s verite retorikom, Wei će filmu podariti boju tek u emotivnoj sceni u kojoj Huanyu hoda ulicom u drečavo crvenoj opravi u društvu oca odjevenog u sivi uniformirani komplet koji priziva Maova vremena. Obojao je tek junakvu haljinu, igrajući na sličnu estetiku koju je koristio Robert Rodriguez u »Sin Cityju«. No, autorovo inzistiranje na operativnom zahvatu kao jedinom transrodnom rješenju, blisko je ideologiji Lucasa Dhonta (šifra: »Djevojka«). Jer, već sam naziv autorova filma igra na biblijske reference (Adamovo rebro). Iako je Wei bez obzira na sve cenzorske pritiske učinio puno u približavanju jedne tabuizirane teme zoni kineskog filmskog mainstreama.