Medijska fasada na pročelju MSU-a

“Nepokoreni grad”: Pravo na stan kao osnovno ljudsko pravo

Sandra Sabovljev

Pročelje MSU-a ukazuje na goruće pitanje stanovanja

Pročelje MSU-a ukazuje na goruće pitanje stanovanja

Autorice instalacije upozoravaju da Hrvatska, za razliku od brojnih europskih zemalja, u Ustavu nema ni spomena o pravu na stanovanje



ZAGREB Već dva tjedna na pročelju Muzeja suvremene umjetnosti projicira se video koji reflektira fasade zgrada u okruženju Muzeja, aludirajući pritom na goruće društveno pitanje – pitanje stanovanja. Riječ je o medijskoj fasadi, odnosno instalaciji »Nepokoreni grad – pitanje stanovanja« koju potpisuju članice Mreže antifašistkinja Zagreba (MAZ) – Katerina Duda i Iva Ivas u suradnji s Petrom Milički te kustos Darko Fritz.


Rad za medijsku fasadu MSU-a, koja izuzetno efektno objedinjuje aktivistički i umjetnički angažman, izravno je povezan s praktičnim djelovanjem MAZ-a i proizlazi iz temata časopisa »Nepokoreni grad« koji će se nakon završetka projekcije medijske fasade, 6. siječnja, dijeliti u holu MSU-a.


– Medijska fasada MSU-a upotrebljava se kao refleksija susjednih fasada. Fragmentirajući sliku kroz tri video kanala medijske fasade, predstavljena su pročelja stambenih zgrada Novog Zagreba, kvarta koji je građen vodeći računa o zajednici. Site-specific video instalacija na medijskoj fasadi kao pogled na stanove i stambene uvjete otvara pitanje prava na stan, prije svega. Ono je podsjetnik na prioritet stambenih prava pred vlasničkim pravima, tumače koncepciju svoga rada autorice.


Stambena kriza




Iva Ivas dodaje da je važno naglasiti da je video-kolaž fasada koje se izmjenjuju s tekstom sačinjen upravo od fotografija fasada stambenih zgrada iz neposredne okoline muzeja, a neke od tih zgrada se zaista zrcale na staklu fasade MSU-a.


– Umećući baš njih u video postavljamo na »pijedestal« ono »obično«, svakodnevno, koje povremeno uzimamo zdravo za gotovo, presjecajući ga onda pitanjima koja bi nas trebala potaknuti na promišljanje kako vlastitih stambenih prilika, tako i stambenih  problema na razini društva, pojašnjava Ivas.


– Stambena kriza koja potresa Hrvatsku i cijeli EU nije nastala zbog nedostatka stambenog prostora. Ona je posljedica rasta stanarina, kredita, procesa gentrifikacije, što će reći iseljavanja ljudi iz centara gradova uslijed nemogućnosti da podmire troškove stanovanja – ukazuju na problem autorice, analizirajući pritom i stambenu politiku u jugoslavenskom razdoblju koje je također obilježilo stanje  permanentne stambene krize.


– Iako je problema bilo mnogo, od načina dodjeljivanja stanova i nepostojanja konzistentne stambene politike, nedovoljnog broja stanova i njihove loše opremljenosti, do stambene politike na razmeđu državnog i tržišnog, čini nam se da je u tom razdoblju egalitarnost bila na višem stupnju nego danas. Ako ćemo to razdoblje nazivati razdobljem stambene krize, kako opisati stambenu politiku u Hrvatskoj nakon devedesetih? –  pitaju se Duda i Ivas.


Socijalno stanovanje


Odgovor na ovo retoričko pitanje jest da živimo u stanovima koje smo naslijedili ili, ako nismo te sreće, kupujemo stanove na kredit koji otplaćujemo dvadesetak godina.


– Sve nesigurniji uvjeti rada i ugovori na određeno zakidaju nas čak i za kreditnu sposobnost, pa sve više mladih ljudi nema drugog izbora osim podstanarstva. Promišljenija stambena politika koja bi uključivala socijalno stanovanje u državnom je interesu, jer je stanovanje osnovni preduvjet socijalne integracije građana, ističu one i upozoravaju da Hrvatska, za razliku od brojnih europskih zemalja u Ustavu nema ni spomena o pravu na stanovanje ni navedenu državnu obvezu stambenog zbrinjavanja svojih građana.


– Vrijeme je da počnemo razmišljati o pravu na stan kao osnovnom ljudskom pravu koje ne znači samo boljitak za pojedinca, nego i za zajednicu, apeliraju autorice ove medijske fasade čija je ideja rođena u lipnju ove godine u Helsinkiju gdje su autorice prisustvovale radionicom »Interrupting Everyday« u okviru projekta Conecting Cities Network (CCN).