Ankete koje je provodio HNK Ivana pl. Zajca redovito su pokazivale da je riječkoj publici mjuzikl jedan od najdražih žanrova. No već neko vrijeme ove glazbeno-scenske forme nije bilo na repertoaru »Zajca«, pa je potez uvrštavanja popularnog mjuzikla »Sunset Boulevard« Andrewa Lloyda Webbera dobrodošao. Na ovom zahtjevnom projektu angažirane su gotovo sve umjetničke snage kazališta – članovi Hrvatske i Talijanske drame, Baleta i Opere. Tako se skoro u cijelosti radi o riječkom kazališnom proizvodu, uz angažman gostiju Damira Kedže i Elene Brumini.

 Veliki izazov

Kazalište Ivana pl. Zajca nije specijalizirano za mjuzikle, pa su se članovi njegovih ansambala našli u za njih neuobičajenim ulogama – glumci moraju pjevati, pjevači glumiti, a plesači pjevati. I za njih, i za redateljicu Renatu Carolu Gaticu kojoj je ovo prva režija mjuzikla, izazov je bio velik. Kao i za dirigenta Igora Vlajnića, koji potpisuje prvi prijevod i prepjev ovog mjuzikla na hrvatski jezik. Riječ je i o prvoj izvedbi »Sunset Boulevarda« u Hrvatskoj. Premda neki sudionici imaju i ranijih iskustava s mjuziklima, u mjuziklu je ipak najvažnije pjevačko umijeće što se u prvoj premijeri nije moglo osjetiti u svim segmentima.

Čuveni mjuzikl Andrewa Lloyda Webbera realiziran je oslanjanjem na izvedbene mogućnosti riječkog teatra i predstavu »Zajca« nema mnogo smisla uspoređivati s produkcijama na West Endu ili na Broadwayu. Njihovu izvedbenu i tehničku savršenost i preciznost teško je dostići, ali im barem treba težiti. Tijekom prve riječke premijere, naime, bilo je problema s mikrofonima, a u ključnom prizoru zakazao je pištolj iz kojega Norma Desmond puca u Joea Gillisa. Glumac je tako prije pucnja pao u bazen, a pucanj je kasnio…

Spektakularne scene

Film, kao i mjuzikl, ciničan je prikaz Hollywooda kao »tvornice snova« koja živi od iluzija, dok likove karakteriziraju obmane i samoobmane. Sve do završetka u kojemu Norma, nakon što je ubila Gillisa, tumači svjetla policijskih i medijskih reflektora kao vlastiti povratak na ekran. Posebnost je Wilderova filma što uvodi unutarnji monolog mrtvaca – narator je, naime, ubijeni Gillis.

U režiji Lloyd Webberova mjuzikla Renata Carola Gatica nije se upuštala u interpretacije ni osuvremenjavanja, već ga je postavila klasično, pridržavajući se libreta i glazbenih zadanosti ovoga žanra. Dojam spektakla predstavi su naročito dale scene s brojnim izvođačima na sceni. Tome je pridonijela koreografija Tihane Strmečki, koja je kreativno odgovorila zadanostima mjuzikla. Za vizualni aspekt zaslužni su i scenografi Dalibor Laginja i Paola Lugarić, koji su željeznom konstrukcijom s pokretnim stubištem te detaljem bazena naznačili mjesta zbivanja – filmske studije Paramounta i vilu Norme Desmond. Duh holivudskih 1950-ih godina svojim je kostimima prizvala Manuela Paladin Šabanović, a dojmu spektakularnosti pridonijelo je i oblikovanje svjetla Dalibora Fugošića.

Na prvoj premijernoj izvedbi, Normu Desmond utjelovila je Olivera Baljak. Svoju interpretaciju ekscentrične, osamljene i manipulativne bivše filmske dive Baljak gradi iz vlastitog glumačkog habitusa i sukladno svojim pjevačkim mogućnostima na kojima bi još trebalo poraditi. Izazovu je odgovorio mladi glumac Nikola Nedić, koji se solidno snašao u formi mjuzikla. Treba izdvojiti njegov ljubavni duet s Leonorom Surian Popov, koja je u prvoj premijeri tumačila Betty Schaefer, dok je u drugoj premijernoj izvedbi odigrala Normu Desmond (partner joj je bio Damir Kedžo u ulozi Joea Gillisa).