Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 9° 1
Sutra: 9° 9° 1
10. prosinca 2019.
Ispis članka: SANJA MODRIĆ Kako nas je ukleo car Franjo Josip - Novi List

NoviList.hr

SANJA MODRIĆ Kako nas je ukleo car Franjo Josip

Špajza

3. veljača 2019 08:39

Napisao: Sanja Modrić

Foto Darko Jelinek

Donosimo pregled tjedna iz pera naše kolumnistice Sanje Modrić.

PONEDJELJAK
Vražja Austrougarska monarhija

Tko se zgraža i pjeni gledajući već tri desetljeća stranačko nasilje koje je našu ustavno demokratsku državu okovalo političkom podobnošću, nepotizmom i korupcijom, objasnit će mu abecedu predsjednica Republike.

Nije, dakle, nikako stvar u HDZ-u, nije za to bolesno stanje kriva njena stranka. Nego su nepotizam i korupcija naprosto »nasljeđe iz austrougarskog sustava«. Stvarno epohalno tumačenje iznijela je na televiziji N1 po novome kooperativna, meka kao grčki pamuk i s Plenkovićem ljubazna Kolinda moguće smetnuvši s uma da Austrougarska monarhija ne postoji još od 1918. godine. Habsburgovci i car Franjo Josip nisu faktor već 101 godinu, čak ni kod sebe doma.

U tih sto godina izumrle su životinjske vrste i jezici, izbrisala se plemena i narodi, nastali deseci novih država. Od lani na Zemlji nema više ni jednog mužjaka sjevernog bijelog nosoroga koji je afričkim savanama lunjao milijunima godina. Sedam drevnih jezika trenutno opstaje još samo na po jednom izvornom govorniku, kad oni sklope oči, mrtav je zauvijek i njihov jezik.

No što je sto godina za Kolindu? Mi nesretnici, »kulturu« društvenog napredovanja po kriteriju političkog pedigrea, rođaštva i klanova teglimo još iz ranog prošlog te pretprošlog stoljeća. Kao goveđa tetiva žilavo je to vražje nasljeđe, jače od Ustava, i od Bruxellesa. Pa i od sirotog HDZ-a koji se navodno toliko trsi ne bi li toj zmiji otkinuo glavu.

Pomirite se, dakle, kao da javnosti poručuje »moderna europska konzervativka«, HDZ-ova predsjednica.

Austrija, autentična domovina polustoljetne Franz Josephove monarhije, u ovih se sto godina, međutim, nije mirila. Do danas je dogurala daleko i sada je jedna od najrazvijenijih zemalja moderne Europe. Dok smo mi jedna od najzaostalijih. I još nam se to, zbog predizbornog mira u Kolindinoj kući, prodaje kao povijesni fatum.

z2901k03

UTORAK
Umirovljeni političar vrijedi kao četiri umirovljenika

Došli su podaci za prosinac 2018., ništa osobito novo: prosječna mirovina hrvatskih umirovljenika je 2406 kuna. Nema se, kažu iz Vlade, ne može se.

Obični, nepovlašteni umirovljenici, zato hodaju u oguljenim cipelama, Ne idu u kino ni u kazalište. Pojedu jogurt i komad najjeftinijeg kruha za večeru. Za njih nema Pernarovih vitamina ni putovanja. Zimuju kao male šumske životinje, zakukuljeni u svojim izbama i osuđeni na turske sapunice koje ih svako popodne dodatno ponize tuđom raskoši. Kad dođu djeca, ispeku plastičnu kokoš za 19 kuna po kili i sretno se smiju svojim škrbavim socijalnim zubima.

Za bivše saborske zastupnike, međutim, nema stiske i štednje, njima je prosječna mirovina 9800 kuna. U dvije godine njima rast za 1380 kuna, običnim smrtnicima za koju deseticu. Samo to povećanje, kojim su političari sami sebe nagradili od 2016. do danas, tek je malko manje nego što za cijeli mjesec dobiva oko tristo tisuća radnika koji su odslužili svoje i tavore u penziji s primanjima ispod 1500 kuna.

Sve u svemu, političar u mirovini vrijedi kao četiri penzionera. A dva i pol puta od radnika skuplji su i umirovljeni branitelji – ima ih 71.265 – kojima je prosječna mirovina 5745,39 kuna, bez raznih dodataka.

Dakle, politička mirovina 9800 kuna.

Braniteljska 5745 kuna.

A radnička 2046 kune.

Ti nepovlašteni bedaci koji su morali zaraditi za više i vrednije klase, za njih su se fantastično i dugoročno pobrinuli.

z2001j02

SRIJEDA
Stavite kamere i u ordinacije

Nakon nekoliko zbilja ekstremnih i nedopustivih fizičkih napada bijesnih građana na medicinske radnike u zagrebačkim bolnicama, Udruga poslodavaca u zdravstvu zatražila je instaliranje kamera i zaštitarskih službi u sve zdravstvene ustanove u Hrvatskoj gdje ih još nema kako bi se novi incidenti smanjili na najmanju mjeru. S početkom ove godine, već su stupile na snagu i nove odredbe Kaznenog zakona po kojima će se suditi za »prisilu prema zdravstvenom radniku« i to kaznama zatvora do pet godina.

Nema spora o tome da zdravstveno osoblje treba čuvati od nasilja, kao, uostalom, i sva druga zanimanja i ljude općenito. No, predlažemo Udruzi poslodavaca u zdravstvu da ne oprema kamerama samo čekaonice, nego da ih montira i u ordinacije i bolničke sobe. Jer, neki zdravstveni radnici, a nije ih, na žalost malo, svojim ophođenjem izazivaju neželjene reakcije i kod inače mirnih i staloženih građana, a ne samo kod onih s pomračenjem svijesti kakvih svuda ima i bit će ih uvijek.

Nekidan sam dva i pol sata provela u poznatoj zagrebačkoj javnoj poliklinici Suvag i osjećala sam se kao da nisam u Hrvatskoj. Prvo na šalter s uputnicom, zatim redom kroz tri razne dijagnostičke ordinacije s različitim liječnicima i osobljem. Ni minute čekanja između svega toga. Finoća. Ljubaznost. Svuda objašnjenja koja su čovjeku potrebna, savjet i uputa.

Suvagu kamere očito ne trebaju. Ali zato su prijeko potrebne, recimo u ustanovama poput Hitne u Metkoviću, gdje su njihovi ljudi ono siroto dijete pustili da umre. Ili tamo gdje se trudne žene ponižavaju kao krave. Ili tamo gdje je liječnik mome uplašenom ocu od 81 godine odbrusio da »previše pita«. I pacijente, naime, treba zaštititi. Kad već za zdravstvo dajemo 16,5 posto od svake plaće u životu, bar da nas se tretira kao ljude.

G3101B11

ČETVRTAK
Mamac za glasove dijaspore

Svojedobno su mi, vjerujući da će mi to biti zanimljivo, moji američki domaćini na jednoj stipendiji dogovorili večer s hrvatskom katoličkom zajednicom u tom ogromnom gradu. Zanimljivo je svakako bilo.

Skup je znao da im dolazi novinarka iz Zagreba i dočekali su me kao da se oduvijek znamo. No dojmovi su za mene bili nepredvidivi. Među barem dvjestotinjak tih ljudi, jedva da je itko mogao reći koju riječ na hrvatskom. Nije se tome ni čuditi s obzirom da je to uglavnom bila druga i treća generacija Hrvata, skoro svi rođeni u SAD-u. A ni o Hrvatskoj većinom nisu znali puno tako da sam cijelu večer pomalo ispravljala te impresionističke predodžbe o današnjoj domovini njihovih predaka.

Biste li došli živjeti u Hrvatsku, pitala sam ih. Nitko nije rekao da baš ne bi, ali svi su mi stali obzirno objašnjavati kako u SAD-u imaju život, poslove, tvrtke, djecu i kako to – sigurno ću razumjeti – nije realno.

Hrvatska vlast valjda ima posve drugačije informacije i zato mijenja zakon kako bi olakšala stjecanje državljanstva potomcima hrvatskog iseljeništva po svijetu. Ova država ostaje bez stanovništva, iseljavaju se svake godine zaredom u desecima tisuća, odmah sa sobom vode i djecu. Među onima koji su iselili 2016., prosječna dob bila je 33,6 godina. Najbrže se prazne Vukovar, Knin, Glina, Pakrac, Ilok, Županja, domaće statistike ne stižu sve ni zabilježiti. U Hrvatskoj vlada jagma za radnom snagom, pali smo, čini se, ispod četiri milijuna.

No slabo se može povjerovati da će, s novim zakonom o brzopoteznom državljanstvu, k nama nahrupiti ljudi koje sam upoznala u Americi, njihova djeca i unuci i ostatak emigracije. Bit će prije da je ova prečica samo predizborni mamac za glasove dijaspore. Jer sve dok iz Hrvatske bježe oni koji su tu odrasli, ni one koji su stasali u Americi ili Njemačkoj nema ovamo što privući.

1761177

PETAK
Pokondirena missica

Veliki bijes na društvenim mrežama izazvala je stanovita Ivana Vida zbog malograđanskog omalovažavanja žene koja joj se brine o kući. Bivša missica iz Imotskog, napuhana veličina koja očito smatra da je osobiti društveni status stekla udajom za nogometnog reprezentativca Domagoja Vidu, s gnušanjem je objavila fotografiju svoje odjeće koja valjda nije ispeglana i složena po njenoj želji.

– Kakvu spremačicu imam, bolje da je nemam – nadula se gospođa Ivana pozvavši svoje pratitelje na glasanje da li da spremačici da otkaz.

Na to joj je stigla bujica ogorčenih komentara. Jedan glasi: »Daj joj otkaz, spasit će se žena, da tebe više ne čuje ni ne vidi«.

Tipično je ovo. Najgore kad se novca, moći koju on donosi i prazne razbibrige dočepaju pokondirene tikve. Curu su u Imotskom sigurno posluživali paževi i sluškinje. Pa i sada smatra svojim prirodnim pravom javno se naslađivati nad bijednim položajem onih koji za nju rade i pokazivati svoju nadmoćnu porugu. Umjesto obilaženja estetskih kirurga, Ivani bi bilo korisnije da uzme satove kod kakvog life coacha. Koji bi joj možda uspio objasnio da je okrutnost prema slabijima jedna od najnedostojnijih crta karaktera. Pogotovo za jednu uglednu gospođu.

2639427