Funkcioniranje mozga

Kako radi ljudski mozak? Znanstvenici istražuju što prvo primjećujemo

P. N.

Photo: Pixabay

Photo: Pixabay

Studija o razumijevanju načina na koji mozak dobiva informacije, pomaže u procjenama pouzdanosti svjedočenja. 



Točnije razumijevanje načina na koji mozak dobiva informacije može nam pomoći da bolje procijenimo pouzdanost svjedočenja očevidaca, primjerice mjesta zločina. Ljudi se u ovakvoj situaciji mogu sjetiti  ‘suštine’ nekog događaja, ali manje se sjećaju određenih vizualnih detalja. Istraživanje objavljeno u časopisu Nature Communications, proveli su istraživači u Centru za zdravlje.


Rekonstruirali su proces dohvaćanja memorije, koristeći tehnike dekodiranja mozga. Ove tehnike omogućuju praćenje kada se reaktivira jedinstvena memorija u mozgu. Otkrili su da  se pri dohvaćanju informacija o vizualnom objektu, mozak  prvo usredotočuje na osnovno značenje – oporavak ‘suštine’ – i tek nakon toga na specifične pojedinosti. To je u oštroj suprotnosti s načinom na koji mozak obrađuje slike kada ih prvi put susreće. Kada u početku vidimo složeni objekt, prvo primjećujemo vizualne detalje – uzorke i boje . Apstraktne i smislene informacije koje nam govore o prirodi objekta koji gledamo, bilo da se radi o psu, gitari ili šalici, dolaze kasnije.


“Znamo da naša sjećanja nisu točne kopije onoga što smo iskusili”, kaže Juan Linde Domingo, glavni autor studije. “Pamćenje je rekonstrukcijski proces, pristrasan osobnim znanjem i svjetonazorom – ponekad se čak sjećamo događaja koji se zapravo nikada nisu dogodili. Ali točno kako se sjećanja pamte u mozgu, korak po korak, trenutno nije dovoljno dobro shvaćeno.




Tijekom istraživanja, sudionici su vidjeli slike određenih objekata, a zatim su naučili povezati svaku sliku s jedinstvenom podsjetnicom. Sudionici su kasnije predstavljeni s podsjetnikom i zamoljeni da rekonstruiraju pridruženu sliku u što je moguće više detalja. Aktivnost mozga zabilježena je tijekom cijelog zadatka putem 128 elektroda pričvršćenih na vlasište, omogućivši istraživačima da promatraju promjene u uzorcima mozga s preciznošću milisekunde. Konačno, istraživači su osposobili računalni algoritam za dekodiranje kakve slike sudionik vraća na različitim točkama zadatka.


“Uspjeli smo pokazati da su sudionici preuzimali apstraktne informacije više razine, kao na primjer, jesu li mislili na životinju ili nežive objekte, ubrzo nakon što su čuli riječ podsjetnika”, objašnjava Maria Wimber, viši autor studije.


“Tek kasnije su preuzeli određene pojedinosti, na primjer, jesu li gledali predmet u boji, ili crno-bijeli obris. Ako naša sjećanja daju prednost konceptualnim informacijama, to također ima posljedice na to kako se naše uspomene mijenjaju kad ih ponovno dohvaćamo”, dodaje Linde Domingo. “To sugerira da će postajati sve apstraktnije i sličnije sa svakim dohvatom. Iako se naše uspomene pojavljuju kao živopisne slike, one nisu jednostavne slike iz prošlosti, već rekonstruirane i pristrane reprezentacije.”


Naknadne studije morat će ispitati je li ova obrnuta kaskada rekonstrukcije ‘žičana’ u mozgu. Ako je tako, slijed obnove treba ostati stabilan pod različitim uvjetima, čak i kada osoba, primjerice, svjesno usmjerava svoju pažnju na specifične detalje tijekom učenja. Tim trenutno također detaljnije istražuje kako i gdje mozak rekonstruira složenija sjećanja. Jednom kada se put pamćenja uspostavi u zdravom mozgu, istraživači također mogu početi istraživati ​​kako se to mijenja u zdravom starenju, ili kako taj put može pridonijeti pretjeranoj generalizaciji sjećanja u uvjetima poput posttraumatskog stresnog poremećaja, prenosi Science Daily.