Medicina budućnosti

Žarko Alfirević: Liječnici se moraju promijeniti, budućnost je u partnerskom odnosu s pacijentima

Barbara Čalušić

Ljudi ovdje vjerojatno nisu svjesni koliko imamo u Hrvatskoj dobru zdravstvenu zaštitu i zdravu i prosvjećenu populaciju i pacijente - Željko Alfirević / Foto Marko GRACIN

Ljudi ovdje vjerojatno nisu svjesni koliko imamo u Hrvatskoj dobru zdravstvenu zaštitu i zdravu i prosvjećenu populaciju i pacijente - Željko Alfirević / Foto Marko GRACIN

To nikad nije lako, no mislim da u Hrvatskoj kao i u Velikoj Britaniji pacijenti traže transparentost i razumiju da su greške moguće. Ono što ne razumiju i ne žele razumjeti, greške su na kojima se ne uči i greške koje se ponavljaju. Često to događa pod krinkom straha od sudskih procesa ili pak lažne kompeticije i tada se ne uči na greškama i ne razgovara otvoreno kako bi se poboljšala kvaliteta njege



Perinatalni dani čije je 31. izdanje u Opatiji okupilo stručnjake raznih medicinskih specijalnosti – od ginekologa i porodničara preko neonatologa pa sve do pedijatra i anesteziologa – ove su se godine, između ostalog, bavili i perinatologijom i medicinom budućnosti. Zahvaljujući predavaču prof. dr. Žarko Alfireviću, ugledom liječniku iz »Women’s Hospital« u Liverpoolu, zagrebačkom studentu, ginekologu i profesoru fetalne medicine, u Opatiji se ovog tjedna moglo čuti nešto i o budućnosti ovog dijela medicine, ali i medicine općenito. Njegovo predavanje »Perinatologija, jučer, danas, sutra«, prema njegovim riječima, velikim je dijelom osobno izlaganje. No, osim toga, prof. dr. Alfirević kroz svoju struku konstantno promišlja medicinu i skrb o pacijentu u budućnosti, koja, ako je suditi prema njegovim riječima, neminovno kuca na vrata.


– Moja perinatologija započela je kad sam bio beba u majčinom trbuhu kasnih pedesetih godina prošlog stoljeća. Mogu reći da od tad zapravo pratim promjene u perinatologiji. Naime, u Petrovoj bolnici u Zagrebu, kad je moja majka bila trudna, a s obzirom da je imala visokorizičnu trdnoću, moj su razvoj pratili serijski, i to – rendgenom. Kad to danas pričam, ljudi naprosto ne mogu vjerovati što čuju, no moja je poanta da ja apsolutno nemam dileme da će naši mladi kad za 30 godina budu slušali što mi danas radimo u perinatologiji, biti jednako šokirani kao što smo mi šokirani kad slušamo što se radilo prije 30 godina, kaže prof. dr. Alfirević.


Spremnost na promjene


No, kako kaže, za čuđenje nema potrebe jer kao što se sve mijenja protokom vremena, tako se mijenja i medicina. Puno je, prema njegovom mišljenju, važnija spremnost na promjene, od fiksacije na istine današnje medicine.




– Jedna od mojih kritika je da smo danas možda previše fokusirani na tradiciju. Iako je iskustvo neprocjenjivo u medicini, moramo prigrliti promjene i educirati se na način da su promjene uvijek dio naše buduće prakse. Naime, na ovom svijetu je stalna samo – mjena, smatra prof. dr. Alfirević.



Prof. dr. Žarko Alfirević jedan je od vanjskih savjetnika na projektu nove riječke bolnice za majku i dijete. Za Hrvatsku je to inovativan koncept koji se u njegovoj bolnici u Liverpoolu primjenjuje već dugi niz godina.


– S velikim zanimanjem pratim izgradnju nove bolnice za majku i dijete u Rijeci. Pomažem savjetima i dijelimo informacije, no moram reći da i mi učimo od Rijeke. Što se tiče načina koji se riječka bolnica gradi i osmišljava, glavna stvar na kojoj ja inzistiram jest da ona bude fleksibilna i da joj pacijent bude u centru skrbi, objašnjava prof. dr. Alfirević.



Iz njegove perspektive u današnjoj medicini veliku važnost imaju upravo filozofske promjene. U struci prof. dr. Alfirevića najveća je novost da žene i trudnice danas žele biti u centru donošenja odluke. Ka0ko pojašnjava, one ne žele da se odluka donosi u njihovo ime, već da se ona donosi s njima.


– Mislim da se kao moderni liječnici ne moramo bojati da smo »information specialist« i često kažem svojim kolegama da ne trebaju imati problema s činjenicom što smo postali »medical Google«. Pacijenti dolaze oboružani s informacijama, a naša je dužnost da te informacije filtriramo. Također, valja imati na umu da 90 posto tih informacija koje dobivaju žene i trudnice, ali i pacijenti općenito, dolaze upravo od nas liječnika. Cinično je od nas liječnika kad kažemo da pacijenti traže nešto što je protiv naše struke jer sve ono što žele, čuli su od nas ili od nekoga od nas. Od toga paternalističkog odnosa, usudio bih se reći, od koncepta doktor je uvijek u pravu, medicina budućnosti je upravo u partnerstvu u donošenju odluka i pružanju informacija pacijentu. To nama nije lako jer smo trenirani i educirani da budemo neprikosnoveni autoriteti. Ravnopravno partnerstvo u tom je slučaju promjena paradigme i tu je srž, a sve nakon toga je posljedica.


To nije lako ni meni, ni nama starijima, priznajem. RODA-e, Twitter, Facebook, Mumsnet… sve to je danas za nas liječnike izazov, kako da to prigrlimo i kako da umjesto da se protiv toga borimo, tu činjenicu iskoristimo za dobrobit pacijenata. Personalizirana medicina, koncept je koji nam je došao iz onkologije i bio je farmakološki koncept. Budućnost je proširiti taj koncept na cjelokupni, holistički pristup u medicini koji uzima u obzir i cijelu socijalnu pozadinu pacijenta. Tu nam glavni problem nije novac, nego vrijeme. To što smo mi liječnici uvijek »busy« ponekad je i pomalo isprika jer se još uvijek ne osjećamo dovoljno ugodno, niti smo trenirani da sjednemo s pacijentom i sat vremena razgovaramo s njim. No, kao što vi snimate ovaj naš razgovor, tako će u budućnosti pacijent snimati i razgovor s liječnikom i onda to kod kuće analizirati. To je za mene izazov, ali i budućnost koju ja neću nužno doživjeti, no mladi kolege sigurno hoće, kaže prof. dr. Alfirević.


Ženino pravo


Unatrag nekoliko godina Hrvatska se susreće sa zadiranjem u ženino pravo na izbor, još uvijek je neriješen niz sudskih procesa koji vezani upravo uz područje ginekologije i porodništva, brojni su primjeri nezadovoljstva rodilja tretmanom pri porodu, a nedavno je na jednom stručnom kongresu demografski potencijal države sagledan na primjeru broja fertilnih žena. Iako prof. dr. Alfirević ne dovodi u pitanje stručnost naših liječnika, prema njegovim bi se riječima moglo zaključiti da su promjene potrebne i što je najvažnije – izvedive.



Prema nedavnim podacima u Hrvatskoj je gotovo petina parova neplodna. Prof. dr. Alfirević kaže da je, s obzirom na hrvatsku demografsku situaciju, potrebna liberalna politika kad je neplodnost u pitanju.


– No, puno bi veći naglasak trebao biti i na činjenici da malo parova u Hrvatskoj ima više od dvoje djece. Trebalo bi razumjeti razloge zbog kojih se mladi ljudi zaustavljaju na jednom ili dvoje djece. Kao društvo trebali bismo jednako investirati u treće i četvrto dijete kao i u prvo, poručuje prof. dr. Alfirević.



– Već na početku trudnoće idealno bi bilo napraviti razgovor kako se zamišlja da bi trudnoća i porod trebali izgledati. Primjer dobre prakse, po mom mišljenju, jest da se razgovara o tome kakve su trudničine želje. Danas trudnica ima mogućnost da odlučuje da je vodi ginekolog u državnoj službi ili privatni ginekolog, ima često i izbor poroda, a u nekim sustavima postoji porod kod kuće, pa tako čujete i da naša buduća kraljica razgovara o tome da treće dijete rodi kod kuće. Žene imaju plan i treba razgovarati o svim opcijama gdje ne postoji netko tko je u krivu, a tko u pravu. To dakle nije pitanje novca, već vremena. Kada me pitate koje su razlike između britanskog i hrvatskog sustva, mogu reći da mi u Velikoj Britaniji za razliku od Hrvatske, više radimo s pacijentom i to je možda jedina razlika u medicinskoj skrbi.


Puno smo spremniji i otvoreniji kad treba govoriti o našim greškama. Naime, to je apsolutno teško, no nažalost, o greškama se mora otvoreno govoriti i s pacijentima, i kolegama, ali i s javnošću. To nikad nije lako, no mislim da u Hrvatskoj kao i u Velikoj Britaniji pacijenti traže transparentost i razumiju da su greške moguće. Ono što ne razumiju i ne žele razumjeti, greške su na kojima se ne uči i greške koje se ponavljaju. Često to događa pod krinkom straha od sudskih procesa ili pak lažne kompeticije i tada se ne uči na greškama i ne razgovara otvoreno kako bi se poboljšala kvaliteta njege. Ako bih išta transplantirao iz Velike Britanije u zdravstveni sustav Hrvatske, onda bi to bila veća transprentnost i spremnost da se govori o vlastitim greškama, naglašava prof. dr. Alfirević.


Ipak, još je više toga što bi iz Hrvatske prenio na Veliku Britaniju.


– Ima puno stvari koje bih rado transplantirao iz Hrvatske u Veliku Britaniju, a to je svakako zdrava, inteligentna i educirana populacija koje ljudi ovdje vjerojatno nisu svjesni. Ljudi ovdje vjerojatno nisu svjesni koliko imamo u Hrvatskoj dobru zdravstvenu zaštitu i zdravu i prosvjećenu populaciju i pacijente, zaključuje prof. dr. Alfirević.