GUATEMALA – Najprecizniji i najbogatiji kalendar ikada napravljen na svijetu samo je jedan od aspekata nasljeđa Maja, bogate drevne civilizacije koja je svoje tragove ostavila i u umjetnosti, arhitekturi i kulinarstvu, kao i u drugim područjima svakodnevnog života Srednje Amerike i Meksika.

Majanski kalendar, koji ima 18 mjeseci po 20 dana plus petodnevno razdoblje na kraju godine nazvano Wayeb, počeo je 3114. godine prije Krista i predviđa početak novog doba 21. prosinca 2012. Taj datum označava kraj kalendarskog ciklusa dugog 5.200 godina, a svečanosti u povodu njegove promjene počele su prinošenjem darova Ixchel, majanskoj božici majčinstva i ljubavi, u spilji blizu sela Noc-Aca pokraj Meride, glavnoga grada istočne meksičke države Yucatana. 

Svečanosti bi trebale kulminirati 21. prosinca, a obilježit će se osim u Meksiku u državama u kojima se majanska kultura uspjela očuvati: Gvatemali, Belizeu, Salvadoru i Hondurasu.Stručnjaci za kulturu Maja odbacuju razna predviđanja katastrofičara koji u završetku jednog vremenskog ciklusa vide kraj svijeta i ističu da Maje nisu nikada predvidjele kraj svijeta 21. prosinca 2012. godine.

Datum urezan u dio divovskog obrađenog kamena, »Spomenik 6«, koji je očuvan na arheološkom nalazištu El Tortugueru na jugu Meksika, nije nikada bio predstavljen kao kataklizma, kao uništenje svijeta, napominju stručnjaci. Taj datum predstavlja povratak boga Bolon Yoctea koji »ponovno pokreće kotač vremena«.

»Majanski kalendar nije se sastajao samo od brojanja sekundi, minuta i sati već predstavlja model koji pokazuje razvoj zvijezda i nebeskih tijela i način na koji oni imaju ciklični utjecaj na ljudski život«, objašnjava antropolog Alvaro Pop. Po njegovim riječima, majansko poznavanje astronomije omogućilo im je da otkriju utjecaj nebeskih tijela na plime i oseke, rođenja i posebno na biljke.

Ali majanska je civilizacija svijetu ostavila i druga bogatstva. Stručnjaci ističu da su Maje dale veliki doprinos arhitekturi, matematici, topografiji, tekstilnoj umjetnosti i kuhinji, a neki od tih utjecaja vidljivi su i danas.

Kada je u pitanju kulinarstvo, Maje su bili prvi narod koji je kultivirao kukuruz prije 3000 godina, a danas je kukuruz baza za većinu jela te regije.

Maje su među prvima uzgajale kakao, a došli su i na ideju da žvaču »chicle«, sok endemskog drva Meksika i Srednje Amerike, što je ustvari preteča današnje žvakaće gume.Maje i njihovi potomci, posebice u Gvatemali, poznati su i po višebojnim tkaninama koje predstavljaju izraz »ljepšeg života«.

Utjecaj majanske civilizacije osjeća se također i u jeziku. Maje su tijekom svoje povijesti i u različitim regijama, govorile 36 jezika, s vrlo razvijenom gramatičkom strukturom. Popol Vuh, sveta knjiga Maja, najvažniji je svjedok te povijesti. To mitološko djelo govori o podrijetlu svijeta, o duhovnosti i poznavanju astronomije.

Veliko znanje iz arhitektire

Prema mišljenju kostarikanske antropologinje Ane Cecilie Arias, majanski građevinari, autori impozantnih piramida, također su imali veliko znanje iz područja arhitekture. Veliki broj potomaka Maja poslije je to znanje iskoristio za izgradnju crkava u toj regiji.

Ostaci majanske kulture poput Chichen Itze u Meksiku, Tikala u Guatemali i Copana u Hondurasu privlače svake godine veliki broj turista koji se dive veličini izgubljene civilizacije. Ali često se zaboravlja da je najvažnije nasljedstvo koje su Maje ostavili upravo njihovi potomci. Više milijuna potomaka Maja danas živi u Srednjoj Americi, najveći broj u Gvatemali i Meksiku.

Promjena doba koja nastupa 21. prosinca završetkom ciklusa dugog 5200 godina prema kalendaru Maja, što senzacionalisti najavljuju kao kraj svijeta, skrenula je pozornost na narod koji je dosegnuo visok stupanj civilizacije prethispanske Amerike, a danas živi u krajnjoj bijedi, gotovo ropstvu, diskriminiran i iskorištavan.

Suvremeni potomci naroda Maja u 20. stoljeću bili su i žrtva genocida u Gvatemali, maloj srednjoameričkoj državi u kojoj domoroci čine polovicu stanovništva.Maje su najviše domete svoje civilizacije ostvarili između 250 i 900 godina poslije Krista u središnjoj Americi i Meksiku, a u dekadenciju su potonule u 13. stoljeću. Njihov pad ubrzali su španjolski osvajači koji su ih učinili robovima i nemilice eksploatirali, ističu povjesničari.

Od španjolske kolonizacije »lokalno stanovništvo Maja smatrano je jeftinom radnom snagom, oruđem za proizvodnju i bilo je isključeno iz javnog života«, kaže gvatemalski antropolog Alvaro Pop.

Stanje nije mnogo bolje ni danas u Gvatemali gdje živi najveća zajednica Maja. Ograničen im je pristup obrazovanju, zdravstvenoj skrbi i osnovnim uslugama. Jezici domorodaca nisu službeno priznati.

Maje nasiromašnije u Gvatemali

Maje čine 42 posto od 14,3 milijuna stanovnika Gvatemale, a stopa siromaštva među njima iznosi 80 posto. Prema programu Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) 58,6 posto domorodačke djece kronično je pothranjeno uz alarmantnu smrtnost od četrdesetero djece na 1000 novorođenih.

Društvena bijeda i eksploatacija potaknuli su osnutak Zapatističke vojske za nacionalno oslobođenje (EZLN) u južnomeksičkoj državi Chiapasu 1994. Ljevičarski orijentiran pokret borio se za prava domorodaca, njihovu zaštitu od eksploatacije meksičkih vlasti i unapređenje njihova obrazovanja i razvoja.

U Gvatemali su Maje platile visoku cijenu u doba građanskog rata od 1960. do 1996. Vojne postrojbe brisale su s karte čitava sela provodeći politiku spaljene zemlje početkom 80-ih godina u ratu protiv marksističke gerile.

Tijekom tog sukoba počinjeno je više od 600 pokolja domorodačkog stanovništva što je desetke tisuća ljudi natjeralo da spas potraže na jugu Meksika. Njihova najistaknutija predstavnica je Rigoberta Menchu, dobitnica Nobelove nagrade za mir 1992.

»Oružani sukob iskorišten je kao izgovor da se iskorijene i fizički i duhovno domorodačke zajednice«, optužuje Menchu. Pod izgovorom da žele homogenizirati narod, vlasti su iskorjenjivale duh Maja tako što su njihove svećenike birale za žrtve.

Danas je u tim područjima Gvatemale snažno prisutna vojska u sklopu borbe protiv krijumčarenja droge u Sjedinjene Države.

Maje, koje i danas žive u ropskoj ovisnosti kao radna snaga na poljoprivrednim imanjima, na udaru su i zbog projekata velikih korporacija: hidrocentrala, eksploatacije rudnog bogatstva i velikih plantaža. Onim obiteljima koje posjeduju zemlju prijeti progon i eksproprijacija zemljišta.

Od 2009. godine u Hondurasu se vodi silovit sukob za zemlju zbog apetita velikih uzgajivača afričke palme koja se koristi u kozmetičkoj industriji i u poljoprivredi.Danas se utjecaj kulture Maja očuvao na jugu Meksika, u Gvatemali, Belizeu, Salvadoru i Hondurasu.