"Titanic: Stories From The Deep"

Nevino svjedočanstvo: Pismo ‘siročića s Titanika’ pruža uvid u posljednje trenutke katastrofe

P. N.

Foto Reuters

Foto Reuters

Braća su nakon događaja prozvani "siročići s Titanika" jer su jedina djeca spašena bez roditelja ili skrbnika.



Jedno od djece koja su preživjela potapanje Titanica, napisalo je pismo u kojem detaljno opisuje svega se sjeća iz vremena ove katastrofe, prenosi News. Pismo će biti dio specijala u trajanju od četiri epizode “Titanic: Stories From The Deep” koji će se prikazivati na Foxtel Now.


Pismo stiže od praunuke jednog od vrlo malo sretnika koji su uspjeli preživjeti katastrofu koja se dogodila nakon što je “nepotopivi” Titanik udario o santu leda 14. travnja 1912. godine. 


Braću Edmonda (tada 2) i Michela (tada 4) Navratil, njihov je otac Michel oteo od njihove majke Marcelle i ukrcao ih na Titanic koji je za svoje prvo putovanje trebao stići iz Engleske za New York. 


“Probudio me tata”




Nakon sudara, Navratil (koji je bio putnik drugog razreda) uzeo je svoje sinove iz kreveta i stavio ih u čamac za spašavanje. Bio je to posljednji brod koji je uspješno napustio tonući brod. Bio je to ujedno i posljednji put da su Edmond i Michel vidjeli svoga oca. 


Braća su nakon događaja prozvani “siročići s Titanika” jer su jedina djeca spašena bez roditelja ili skrbnika.


Fascinantan dokumentarac pokazuje Michelovu praunuku Elisabeth koja čita pismo koje je on napisao. Michel je preminuo 2001., u dobi od 92 godine. 


“Probudio me tata. Na svojim me rukama odnio do palube Titanica. Moj brat i ja smo stavljeni u čamac. Čamac je već bio pun putnika. Moj me tata zadužio da prenesem pozdrave mami i ostavio nas. Nisam znao da ga više nikad neću vidjeti. Sjećam se trenutka kad se čamac spuštao s Titanica. Buke koju je napravio padom u vodu. I trenutka kada se počeo udaljavati od broda. Sjećam se da sam se probudio u brodu nakon što sam zaspao. More je bilo svijetlo i modro, a u daljini se nalazio brod”, stoji u pismu.



Kada je sat i pol kasnije stigao brod Carpathia, Michel i Edmond su dignuti na palubu. S njima je stajala Margaret Hays, putnica iz prvog razreda koja je pričala francuski te ostala s dječacima dok im nije pronađena majka.


Marcelle je u novinama vidjela fotografije svojih sinova i otplovila u New York da se vidi sa svojim dečkima, 16. svibnja 1912. 


U jednom od kasnijih intervjua, Michel kaže da se nije osjećao prestrašenim u trenucima tragedije.


“Sjećam se zadovoljstva, zbilja, od sjedanja u čamac za spašavanje” stoji u Encyclopedia Titanica, neprofitna mrežna stranica s informacijama i arhiviranim člancima o brodu Titanic.