Odbijanje hrane

Jeste li ikad čuli za AFRID? Ova žena ima fobiju od voća i povrća: ‘Ne mogu ih nikako staviti u usta’

P. N.

Foto S. Drechsler

Foto S. Drechsler

Njezina fobija započela je kada je imala otprilike tri godine, ali njezini roditelji ne znaju što je točno dovelo do tog osjećaja kojega ima uz određenu hranu.



Mlada Britanka tvrdi kako zbog fobije prema zdravoj hrani ne može jesti apsolutno nikakvo voće ili povrće jer joj “imaju okus psećeg izmeta”, objavljuje LADBible. Jade Youngman 25-godišnja je savjetnica za zapošljavanje, a zbog svojeg odbijanja zdrave hrane boji se da će oslijepiti.


Kako bi joj izliječili restriktivni poremećaj unosa hrane odnosno tzv. AFRID, doktori su je podvrgnuli kognitivno-bihevioralnoj terapiji, kao i hipnoterapiji, ali ni to joj nije pomoglo te ona još uvijek ne može ni pomirisati voće i povrće.


– Ako stavite tanjur povrća ili voća ispred mene, to je jednako kao da ste mi stavili tanjur prepun psećeg izmeta i rekli da to pojedem, kaže Jade Youngman o svojoj fobiji. – To će me natjerati na povraćanje, kao neka fizička reakcija koja mi ne da da pojedem sve što je zdravo. Znam da me neće ubiti ako to pojedem, ali ja to jednostavno ne mogu staviti u usta, dodaje Jade.




Njezina fobija je započela kada je imala otprilike tri godine, ali njezini roditelji ne znaju što je točno dovelo do tog osjećaja kojega ima uz određenu hranu. Doktori su tada govorili kako je jednostavno razmaženo dijete i da će ju ta faza proći, ali to se nije dogodilo.


– Nikada ne doručkujem, a za ručak pojedem komad pizze. Navečer ću pojesti malo čipsa ili pašte i baš nikada neću jesti nešto novo što već prije nisam probala i što mi nije “sigurna hrana”, naglašava Jade kojoj su doktori dijagnosticirali restriktivni poremećaj unosa hrane prije šest godina.


Navedeni poremećaj (AFRID) se odnosi na uvjete u kojima oboljeli izbjegavaju određene namirnice, a najčešće je to zbog osjetljivosti na okus, teksturu, miris ili izgled. Također, može ga potaknuti neko mučno iskustvo s hranom kao što je gušenje ili povraćanje.


Jade naglašava kako je teško živjeti s time jer mnogi misle kako izmišlja i da je jednostavno previše razmažena. Jedini strah kojega ima zbog svojega poremećaja je da će ostati slijepa, kao što se to dogodilo američkom tinejdžeru, zbog nedostatka određenih vitamina i minerala. Svejedno, Jade si ne može pomoći i tvrdi da je zbog toga jako nesretna.


– Sve bih napravila da si pomognem, samo želim pronaći nekog doktora koji će mi stvarno uspjeti pomoći, zaključuje Jade.