Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 9° 1
Sutra: 9° 9° 1
10. prosinca 2019.
Navalite na hrvatsku maglu

foto DEBELA I GUSTA KAO TIJESTO: U ovoj reportaži Siniše Pavića poduzetnica prodaje maglu

snimio Davor Kovačević
snimio Davor Kovačević
Autor:
Objavljeno: 21. veljača 2019. u 12:37 2019-02-21T12:37:00+01:00

– Najmanji multikulturalni centar na svijetu, ha-ha. I muzej, i galerija, i suvenirnica, i turistički interpretacijski centar, i najmanji shopping centar na svijetu. Kada nam dolaze grupe turista, puštamo ih po pet, šest unutra, jer ih više ne može stati – smije se Rožman.

Magla može biti debela i gusta kao tijesto. Kada je sve u magli, onda i guske teško kroz maglu lete, makar Hrvati nikako da tu životnu istinu nauče. I sjećanje, naime, može biti u magli, jer lakše je hvatati maglu ili, ako je dobra uhljebljenja, prodavati maglu, nego na greškama učiti. Magla se ne može naručiti. Meteorolozi i meteorologinje tu su tek da kažu da taj dan kada smo mi naumili put Karlovca, u Karlovcu magle biti neće.

»Možda je bude nešto malo, izvan grada prema Dugoj Resi i to rano ujutro, prije svitanja«, kazala nam je Dunja Mazzocco Drvar prije puta i bila u pravu. Donekle! Jer, ako za našeg posjeta magle i nije bilo na livadama i tratinama, na gradskim ulicama i trgovima te povr' karlovačke četiri rijeke, našli smo mi nju u – tegli! Na staklenki lijepo piše: »Svježa karlovačka magla. Koncentrat. Čuvati na svjetlom i svima vidljivom mjestu. Rok uporabe: neograničen. Tradicija od 1579«.

Maglu u staklenki nudi nam jedina prodavačica magle u nas koja nema problem priznati čime se bavi. Dok drugi očigledno prodavanje magle maskiraju pod, primjerice, političko djelovanje, ovdje je sve transparentno. Staklenka 100 posto čiste karlovačke magle košta ravno 20 kuna. Smije se Morana Rožman na ovu lamentaciju. Ona se, pokazat će se vrlo brzo, i inače rado smije uvjerena da život nema smisla ako neće u njemu biti trunka zabave, vica.

Toj dobroj volji jamačno kumuje i činjenica da se u 3.5 X 3.5 metara velikom Paviljonu Katzler smjestila prava bajka. Upravo tako, bajkovit je taj prostor u samom centru Karlovca, na križanju Radićeve i Velike promenade, što datira od 1897. godine, prostor u kojem su se onomad njena baka Rozalija i sestra joj Ljubica Šmuk bavile cvijećem. Nekada cvijeće i ukrasni paviljon vrta koji je u svoje doba bio prava atrakcija, a danas...

2747972

– Najmanji multikulturalni centar na svijetu, ha-ha. I muzej, i galerija, i suvenirnica, i turistički interpretacijski centar, i najmanji shopping centar na svijetu. Kada nam dolaze grupe turista, puštamo ih po pet, šest unutra, jer ih više ne može stati – smije se Rožman.

Suvenira k'o u priči

Sve je, kaže, poput kakvog zipanog foldera na kompjutoru. A u »folderu« i industrijske baštine, i kućanskih starih predmeta, i pisaća mašina Remington i suveniri što su ih izradile marne ruke 20-tak članova Udruge Paviljon Katzler. Suvenira u paviljonu k'o u priči, svi redom ozbiljan neki trud i rad, ali nijedan nije uskovitlao prašinu i zainteresirao medije toliko koliko staklenka s karlovačkom maglom!

– Godinama se, već 14 godina, trudim napraviti suvenirsku scenu, da bude autentična karlovačka, da nije made in China. U udruzi su karlovački umjetnici, kreativci, keramičari, fotografi… Godinama pokušavam suvenire prodavati, i kreće se to polako, ali onda je došla – magla. I ta magla je napravila bum – priča Rožman.

Bum je, sve se čini, napravio jedan dobar štos.

– Dobar i dvojak, 2 u 1 štos. Karlovac je poznat po četiri rijeke i poznat po magli. Ta magla nas Karlovčane katkad jako živcira zato što se u njoj ne vidimo, pa sumnjamo u vlastitu dioptriju. Zbog nje nijedna zgrada nema ravne konture, već je sve zaobljeno. Ne prepoznajemo se više kada je velika, gusta magla. I otud smo krenuli napraviti suvenir koji bi taj dio s maglom izbrendirao. Zašto, uostalom, maglu smatrati negativnom!? Ona je meteorološka pojava kao sunce, ili snijeg. Magla je romantična! A kad je tako, onda smo odlučili napraviti brend od karlovačke magle i taj svoj »negativni« potencijal pretvoriti u pozitivni – pojašnjava Rožman.

Nije tu, veli, ništa posebno inovativno, novo. Tu je samo mrvu snalažljivosti vezano uz činjenično stanje.

2747944

– Karlovaca ima školu u kojoj je meteorologija jedan od smjerova, a Milan Sijerković je napisao knjigu o karlovačkom vremenu u kojoj navodi da na svijetu postoji definiranih sedam vrsta magle. Od njih sedam, većina ih »živi« u Karlovcu! Nemamo samo one dvije polarne – veli Rožman.

Kaj je tim Karlovčanima, tu više nitko ne priča k'o ja!

Lako za maglu, no u Paviljonu Katzler dade se nabaviti i »Rječnik karlovačkog urbanog plemena«, knjiga koja od zaborava spašava i na životu drži govor karlovački.

– Rječnik je plod rada dugog deset godina. U njemu je 4000 riječi razvrstanih po temama, tako da nije dosadno čitati. Recimo, kad se tu nađete u temi »birtija« e onda ste u birtiji – smije se autorica rječnika Morana Rožman.

Poticaj za izradu rječnika dala joj je sugrađanka koja je prije više od 50 godina otišla živjeti u Australiju, da bi po povratku kazala: »Kaj je tim Karlovčanima, tu više nitko ne priča k'o ja!«

– Ovo je poput kakvog udžbenika, rječnik stranih riječi za današnje mlade – veli Rožman.

U rječniku tako svega, recimo mrkva se kaže merlin, bicko je nerast, a škafikafnjak je tu ponajprije da jezik čovjek slomi dok ga izgovara...

– Zemberica je pojam iz naše crne kronike, sjekirica koja je dobila ime po počinitelju jednog od najstrašnijih zločina na karlovačkom području. Labatorci su strašna mitska bića koja su živjela na obali Kupe i ako u večernje sate djeca ne bi došla na vrijeme doma, labatorci su ih lovili i od njih radili sapun! Samo, izumrli su nešto oni otkada su mobiteli izmišljeni, pa roditelji djecu jednostavno nazovu kad doma kasne. A najnovija riječ, skovana 80-tih, koja je još itekako u uporabi je faf! Faf je zabava s alkoholom, pa se tako ide na faf, ili je u fafu onaj koji je pijan, ili se ide nabavit faf odnosno alkohol – veli nam Rožman.

Posebna je, kaže, magla koja živi nad rijekom Kupom, drugačija ona nad Koranom, ali ako već treba koju izdvojiti, onda će Rožman čarobnom okarakterizirati onu koja se spusti u legendarne karlovačke šance.

– Ta se magla spusti dole u šanac, pa kada se čovjek spusti u šanac u šetnju, jednostavno u magli nestanete – priča nam Rožman.

Čarolija jezika

Istina je i to da se ideja rađala godinama, a sve zbog želja da plasman onog što udruga radi i izrađuje bude čim bolji.

– Razmišljali smo i zaključili da je najprofitabilnija djelatnost u Hrvatskoj prodaja magle. To je bila poveznica, ta igra riječi. Čarolija hrvatskog jezika i frazema dovela nas je do ideje da tu prodaju magle zaista pretvorimo u prodaju magle, kad već imamo posve konkretnu maglu. Odlučili smo prodavati maglu, i evo je prodajemo! – sažima Rožman.

– I sada ste jedini u nas koji prodajete maglu kako Bog zapovijeda!? – velimo

– Tako je – na to će Rožman.

– A kada prodate dovoljno magle, uhvatit ćete maglu i otići – usuđujemo se predvidjeti magloviti finale.

– Na Havaje! – smije se Rožman.

Priznaje kako ju je pompa oko magle u staklenki mrvu iznenadila. Još ju je više, međutim, iznenadilo nešto drugo. Naime, kako su proizvod plasirali pred kraj prošle godine, ispitivanje tržišta je pokazalo da su se ljudi podijelili u omjeru 30:70.

– 70 posto je onih koji odmah shvate da je to dobar štos, dobar suvenir, a 30 posto je onih kojima nikako to ne mogu objasniti pa se više i ne trudim – priznaje Rožman.

Nadimak – Maglenka!

Što se razvoja proizvoda tiče, svašta je tu još moguće. Recimo, spojiti londonsku maglu s karlovačkom. Kupuju maglu i stranci, a mogao bi bijeli svijet naučiti štogod i iz načina na koji se u Karlovcu magla u staklenke hvata. Na žalost, hvatača magle im ne treba, barem ne po »službenoj« verziji postupka punjenja staklenki maglom.

– Službena, zvanična, moja verzija je ova! Imamo male patuljke koji su obiteljsko nasljeđe i dobri smo im domaćini, tako da se Udruga za zaštitu vrtnih patuljaka nema zašto brinuti. Oni nam pomažu, u suradnji, naravno, s našim karlovačkim sirenama koje zviždukom obavještavaju patuljke kada im valja doći u »berbu« – otkriva Rožman.

Eto još jednog dokaza da ova prodavačica magle uživa u svom poslu, onako kako i inače uživa u svakoj komunikacija s ljudima. Ovo je prodavanje magle bez fige u džepu, u svom najčišćem i najčednijem obliku. Stoga, nije bilo druge nego još pitati kako karlovačku maglu iz staklenke koristiti!?

– Preporučam da staklenku ne otvarate! Jer, ima ona tendenciju pobjeći i nestati, pa vas dočekati negdje iza ugla. Bolje da je unutra i da podsjeća na Karlovac – uči Morana Rožman kojoj je posao s maglom donio i novi nadimak – Maglenka!

Ukroćena bura

E, da magla kao suvenir, kao proizvod, magla koja je na naše medijsko tlo banula i doletjela silovito poput bure, pa da bude ili hit, ili bura u čaši vode. Ili, kako se to dogodilo na Pagu, da bi bila bura u – staklenki! Lijepo, uostalom, što na staklenki, što na poklopcu njenom, piše: »Paška bura! ORKANSKA! Otvarate na vlastitu odgovornost. Berba, zima 2019.«

2747818

Buru je u uzništvo bacila Rosana Fabijanić i to ponukana karlovačkom maglom. Ma, sudeći po živahnom našem dopisivanju (ali ju na objavu njene fotografije nismo uspjeli natjerati), priča s burom mrvu je drugačija. Bura se kao suvenir ipak prodavati neće, makar su čini da su i žena od bure i žena od magle vođene istom idejom – pokazati kako to marketing djeluje ne bi li se s onog »nebitnog« makar malo pažnje usmjerilo na bitno, ili bitnije.

Podsjeća tako Fabijanić kako već godinama na tržištu možemo vidjeti pakirani zrak, maglu, dehidriranu vodu i ostale bizarnosti koje ljudi nastoje prodati. Kaže i kako je ona od onih koji uglavnom prelete preko takvih oglasa i vijesti, ali se katkad njeno društvo na račun takvih pojava zna i našaliti.

Sad bi svi pakirali propuh, miris kulena, dobru vibraciju, ljubav...

Što se načina uporabe staklenke s burom tiče, uputstva su jednostavna. Fabijanić kaže: »Staklenku možete otvoriti i pokušati udahnuti sadržaj, ali staklenku otvorite pažljivo jer zimska orkanska bura ruši sve pred sobom«. Inače, dobro je Rosana Fabijanić primijetila još nešto što se dogodilo nakon objave vijesti o buri u staklenki.

– Čitajući komentare našega naroda, za primijetiti je taj naš tradicionalni osjećaj za sprdnju. Sad bi svi pakirali propuh, miris kulena, dobru vibraciju, ljubav... Ali nisam primijetila da je netko tu sprdnju podigao na viši nivo, da je uzeo praznu staklenku, nalijepio na nju komadić papira s opisom »sadržaja« i izazvao naše senzacija željne medije da ga nazovu i zatraže ekskluzivni intervju – zaključuje Fabijanić.

– Na pitanje otkud mi ideja za »ukroćenu buru«, odgovor je jednostavan; karlovačka magla bila je kap koja je prelila teglicu – kazuje Fabijanić.

Kako je magla uskočila u teglicu, kako je u čas postala senzacija na društvenim mrežama, tako je krenulo oživotvorenje ideje o pakiranju bure.

– U jednom takvom šaljivom razgovoru, probudio se onaj »zašto ne«. Da bi se prazna staklenka meda pretvorila u teglicu ukroćene paške bure, trebalo mi je točno 10 minuta. A da bi šala postala ekskluzivna vijest, za udarne naslove dnevnih listova i portala, trebalo je manje od 10 sati – priča Fabijanić.

2747860

I onda je ona, iznenađene pozivima, prihvatila igru.

– Ispričala sam priču o hvatanju bure onako kako bih ju ja hvatala i tome dodala reklamu za moju domaću radinost u kojoj stvaram lokalne autohtone suvenire, promoviram nosivost tradicije. To je nešto poput onog vica u kojem Bračanin predaje za objavu obavijest o smrti svoje babe i usput dodaje da prodaje maslinovo ulje. Naravno, suveniri koje radim ostali su negdje po strani, narod više zanima staklenka s burom nego stvarno opipljivi suvenir. Kažu da je ideja odlična, da bi to bio super suvenir, prodavao se kao lud.... Na to odgovaram da je to sve samo pet minuta slave – kazuje Fabijanić.

Pritom se pita je li Pagu stvarno potreban još jedan brend za prodaju uz pašku janjetinu, sir, vino žuticu, skutu, sol i čipku. A onda i priznaje kako je ljubomorna na to da je bura u tegli zanimljivija nego njena borša s rukom crtanom čipkom, nego lijepa žena u predivnoj nosivoj tradiciji.

– Očigledno je da nemam trgovačkog duha, da nemam nos za novce, za biznis i toga me nije sram. A potakne li ova moja ideja nekog da od nje razvije biznis, neka mu je sa srećom – poručuje Fabijanić uz opetovanu napomenu kako protiv magle baš ništa nema, već baš naprotiv.

Nosiva baština

Bura nema ništa kontra magle, a bome ni magla protiv bure. Štoviše, Rožman nam kaže kako je svaka reakcija na maglu u staklenki dobrodošla. A što se tiče nosive baštine – sjajnog projekta Rosane Fabijanić kojem je cilj, u najkraćem rečeno, prezentirati Paškinjama njihovu vlastitu dotu, miraz, kao nešto čemu nije mjesto u zatvorenim ormarima i škrinjama – tu Rožman dileme nema.

– Predivna je to priča, samo što je u nas priča kvalitetnija to teže dođe do velikih medija. Zato i buri u staklenki dajem podršku, jer to je jedna vrsta gerila marketinga koji je u današnje vrijeme nužan – rezimira Rožman.

Reklo bi se dvije dame, dvije poduzetnice, dvije kolegice s nosom za rukotvorine, za suvenir, za lijepo, našle su se na istom tragu, samo što djeluju na načine koji se razlikuju onoliko koliko se bura od magle razlikuje. A je li bura maglu otpuhala, ili je magla buru prekrila, u konačnici i nije važno, dokle god su u – staklenci! Ili, štono bi se reklo, ako se pjesnika parfrazirati dade: tegla bure ište teglu magle, a bome vrijedi i obratno!

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.