Roditeljima se uglavnom savjetuje da ignoriraju povremeno prevrtanje očima ili dečje gunđanje, ali da zauzmu stav ukoliko dijete pokaže nedostatak poštovanja. Ali, kako odrediti gdje je tu granica? I, kada ju uspijete odrediti, što učiniti onda kada je dijete prijeđe? Vrijede li ista pravila za trogodišnjaka i za tinejdžera?

Ignoriranje provokativnog ponašanja kod djeteta nije dobra ideja. Kada djeca počnu »odgovarati«, pokušavaju nam nešto reći. A ako ih ne slušamo, stvari će otići dalje. To ne znači da je rješenje u tome da i vi, kao roditelj, eksplodirate i na taj način pokušate djetetu dati do znanja gdje mu je mjesto. To će samo pogoršati stvari i ponašanje koje želite spriječiti će se vjerojatno ponoviti. Vaš cilj je da mirno uspostavite neke standarde ponašanja i međusobnog poštovanja u svom domu. To ćete postići tako što ćete svojim primjerom pokazati poštovanje i pokušati riješiti problem konstruktivnom komunikacijom, no postavljajući istovremeno neka jasna očekivanja u pogledu načina komunikacije u vašoj obitelji.

Strategija u tri koraka:

1. Strogo vodite računa o svom rječniku i pokažite kako se ukazuje poštovanje dok razgovarate sa svojom djecom. Čak i onda kada mislite da to možda nisu zaslužili. Ako uhvatite sebe da vičete ili omalovažavate dijete, ugrizite se za jezik. Nemojte se plašiti postaviti granice, ali to učinite tek kad budete mogli govoriti mirno i pokažete djetetu poštovanje

2. Ništa ne shvaćajte osobno. Podsjetite se da se vaše dijete još uči samokontroli i trenutačno ima problem zbog kojeg gubi strpljenje. Pokažite da priznajete njihove osjećaje i da razumijete problem (ako je to u redu, ponudite pomoć), pa čak i ako ih istovremeno morate upozoravati da paze na ton svog glasa. Djeca će dvaput razmisliti o svojim rječima i tome hoće li će njima povrijediti roditelje, ako znaju da roditelji njih poštuju i podržavaju. U suštini, najbolji način da osnažite komunikaciju sa svojom djecom je da koristite svaku priliku za pozitivno povezivanje. Posvetite svakog dana najmanje 15 minuta nasamo svakom djetetu, dajući mu pritom svoju punu, nepodijeljenu pažnj

3. Kada vam dijete pokazuje nepoštovanje, mirno se suočite s njegovim riječima i postavite jasna očekivanja za ponašanje i način na koji vam se obraća.

U svim ovim situacijama mi ne učimo dijete samo poštovanju prema roditeljima, već i tome kako se trebaju ponašati u komunikaciji s drugim ljudima. Ako na njihovu drskost reagiramo drsko, tada hranimo takvo ponašanje jer smo i sami model takvog načina komunikacije.

Jasna granica

Ako ignoriramo njihovo nepoštovanje, njihovo ponašanje će eskalirati jer je to zapravo njihov pokušaj da dopru do nas. Ako prepoznamo i priznamo da ih nešto muči, ponudimo im pomoć i zatražimo da nas tretiraju s poštovanjem – baš kao što i mi njih tretiramo. Djeca uče komunicirati poštujući sugovornika, čak i onda kada emocije prijete da nadvladaju razum.

Nije to nikakvo iznenađenje, da se djeca ponašanju uče od roditelja. Naravno da će ponekad pokušati i nekim stavovima i ponašanjem koje su vidjeli u školi ili u filmovima. Ali, ako postavite jasnu granicu i stav o tome kako treba tretirati ljude oko sebe, i ako se toga i sami pridržavate, uporno i dosljedno, dijete će taj stav na kraju prihvatiti i usvojiti.