Direktorica izbora Miss Hrvatske

MAJA VRAČARIĆ: “Misli svojom glavom! To mi je mama stalno govorila”

Sandy Uran

Foto: privatna arhiva

Foto: privatna arhiva

Imam još ciljeva koje želim ostvariti, nisam još stala. Vjerujem da će mi na tim putovima biti lakše jer sam kroz godine puno stvari naučila koje nisam znala i greške platila, tako da sa životnom diplomom krećem dalje



Direktoricu direkcije izbora Miss Hrvatske za Miss svijeta, Vukovarku sa zagrebačkom adresom Maju Vračarić upoznali smo davno, kad je bila voditeljica “Kola sreće”. Nije se promijenila. Ostala je ista: simpatična pristupačna žena koja nam izlazi u susret kad god nam zatreba neka dodatna informacija vezano za Miss Hrvatske. I sama je 1996. godine bila dio te priče kao jedna od kandidatkinja. Razgovarali smo o njenom poslu, obitelji, danima koji su obilježili odlazak iz rodnog Vukovara.


Formula za uspjeh


Iza vaše lijepe vanjštine krije se velika profesionalnost, disciplina, upornost, snaga što je ujedno i formula za vaš uspjeh. No što biste još izdvojili kao odliku kojom se može postići ono što se želi u životu ?


– Možda bih dodala tvrdoglavost i vjera. Ljudi vam govore da posao kojim se bavite nema smisla i da je to prošlost, a samo tvrdoglavost može natjerati da gurate i dalje svoj cilj bez obzira na okolinu, a vjera da izdržite zloću koja se putem događa protiv vas.




Što biste još voljeli realizirati u životu ili smatrate da ste postigli to što ste htjeli i to sad pomno njegujete jer stara poslovica kaže: Lako je postati uspješan, ali treba znati se održati na vrhu i da taj uspjeh traje.


– Da, slažem se s poslovicom, ali imam još ciljeva koje želim ostvariti, nisam još stala. Vjerujem da će mi na tim putovima biti lakše jer sam kroz godine puno stvari naučila koje nisam znala i greške platila, tako da sa životnom diplomom krećem dalje.


Pomno vodite računa o svakom detalju uz odlazak naše misice na finalno natjecanje u London. Kako uspijevate uskladiti brojne poslovne obaveze s privatnim?


– Svakako, olakotna okolnost mi je što imam kćer tinejdžerku i što mi i ona pomaže, ali i razumije kad nešto ne stignem. Isto tako imam supruga koji shvaća moj posao i pomaže mi gdje god stigne, tako da imam razumijevanja i podršku od ukućana jer bez njih sve bi bilo puno, puno teže.



Obožavam sladoled


Od prvog dana kad ste se počeli pojavljivati u javnosti, te i od razdoblja kad ste radili na televiziji uvijek izgledate lijepo i dotjerano. Zanima nas kako održavate liniju, a otkrijte nam i neki vaš tajni tretman ljepote.


– Na televiziji sam trebala biti uvijek sređena, ovaj posao isto tako zahtijeva da lijepo izgledam. Ponekad mi to uspije, a ponekad ne, ali trudim se. Linija je uglavnom genetska predispozicija, ali uvijek se borim s pet kilograma dole ili gore. Neke stvari ne jedem, iako sam gurman i zaista uživam u hrani, a pogotovo sladoledu, ali naučila sam kako da se odreknem stvari zbog kojih se udebljam. Obožavam grčki desert u kojem se nalaze zdravi sastojci.



S ovogodišnjeg izbora Miss Hrvatske za Miss svijeta


Kad imate slobodnog vremena, kako ga najradije volite provoditi: uz dobru knjigu, film, glazbu ?


– Obožavam knjige. Vrijeme provodim uz njih kad uspijem, ali volim i vrtlarenje. To me najviše opušta. Tako da stalno nešto sadim ili čupkam.


Prijateljujete s modnim kreatorima. Kakav modni stil preferirate te koliko pažnje posvećujete tomu da se pridržavate dress codea, ovisno o prigodi za koju se odijevate?


– Uvijek se pridržavam dress coda nekog događaja jer organizator događaja je tako zamislio priču i nije pristojno da kontriram. Za ostalo odijevam se kako se taj dan osjećam, valjda kao svaka žena. Znam se presvući i nekoliko puta ako mi nije dobar osjećaj, a kad odjenem kombinaciju za koju moje unutra kaže dobro je, onda tek izlazim.



S dizajnerom Ivicom Skokom


Mamin savjet


Koji je najvažnji životni savjet koji vam je mama dala i koji ste poslušali.


– Misli svojom glavom! To mi je stalno, stalno govorila.


Vaše je djetinjstvo obilježeno odlaskom iz Vukovara u Zagreb gdje je vaša obitelj bili prognana.


– Da, u Vukovaru je to proljeće kuhalo i postalo je jako važno tko je koje nacionalnosti što nikada prije nije bilo bitno. Odrastala sam u gradu u kojemu su živjeli ljudi 24 nacionalnosti i nikad nikome nije bilo bitno tko je tko. Te godine to je postalo presudno. Poginulo je 12 redarstvenika i kreće užas. Bježanje u podrum, granatiranje koje kao da ne prestaje uopće. Detalje zaista ne želim pričati, nemojte se ljutiti. Teško mi je.



S Rajnom Raguž


U neformalnom razgovoru rekli ste mi da su vam sve obiteljske slike iz vremena kad ste živjeli u Vukovaru zapaljene.


– Moja mama je u posljednji čas saznala da se može izaći kroz kukuruzišta i tako smo krenuli prema Zagrebu, pravo odredište nismo znali. S ruksakom kao jedinom imovinom smo krenuli jer nismo imali vremena spakirati se, nego je moj tetak došao po nas i mi smo iz podruma odmah sjeli u auto. Nije se stiglo niti razmišljati što treba ponijeti osim dokumenata i sebe. I takva sam došla u Zagreb: s trenirkom i ruksakom.


Kuća i dom


Isto tako rekli ste mi da ste od mame dobili ruksak s kojim ste trebali krenuti u školu u Vukovar, ali ste nakon svega u školu krenuli u Zagrebu. Ostali ste živjeti u Zagrebu gdje ste se i školovali. Sada ste Zagrepčanka, ali vjerujem da vam je srce i dalje u Vukovaru?


– Da, s tim sam ruksakom s kojim sam došla u Zagreb krenula u školu u sedmi razred. Zagreb mi je pružio sigurnost i kasnije dom, ali nikad se nisam smatrala Zagrepčankom jer nisam rođena tu, smatram se Vukovarkom. Znate neobično je to, kad idem prema Vukovaru, moje srce kaže ide kući, a kad se vraćam prema Zagrebu, moje srce kaže idem doma. Zaista ne znam kako to objasniti jer moja kuća i dom su i u Zagrebu i u Vukovaru. Kad se obilježava dan tragedije u Vukovaru, strašno mi je gledati ponovo slike stradanja, jednostavno ne mogu.


Idete li kad s obitelji u Vukovar?


– Idem, volim otići u Vukovar kad god mogu, to jest koliko mi posao dopusti.



 U Borovu Naselju Maja (u plavoj haljini) s tadašnjom bakinom susjedom


Ljudi, poglavito djeca koja odmalena prođu neke stvari u životu posjeduju posebnu životnu mudrost. Što biste vi izdvojili kao vašu osobnu mudrost, a koju ste stekli upravo tom vašom osobnom pričom prognanice?


– Moram priznati da nikad nisam o tome razmišljala, ali činjenica je da probleme ili što drugi nazivaju problemima gledate na drugačiji način. Shvatite da kad ste izvukli živu glavu, vama je dana druga šansa i da nemate prava kukati nad prozaičnim stvarima i možda uobičajenim problemima. Jer ste shvatili da je svaki problem rješiv, a za gluposti nemate vremena.


Foto: privatna arhiva