Vrtić bez suza

Kako olakšati djetetov strah od odvajanja i pomoći mu u procesu adaptacije u novu sredinu

P. N.

Vrtić i škola su krenuli, a vaše dijete dočekuje vas uplakano ili se odbija spremiti ujutro. Ovo je vrlo česta crtica iz života roditelja čija su djeca tek krenula u vrtić ili školu, a mi vam donosimo savjete kako razumijeti i olakšati djetetov strah od odvajanja



Separacijska anksioznost ili strah od odvajanja normalna je psihološka pojava koja označava dječji strah od napuštanja njima bliskih osoba. Ono što trebate imati na umu jest da je to normalan dio dječjeg razvoja koji se najčešće pojavljuje kad se bebina neovisnost i pokretnost poveća.


Najčešće se pojavljuje između 14. i 18. mjeseca, a česta je pojava kod predškolske djece.


Imate li razloga za brigu?


Ukratko- ne. Strah od odvajanja postaje najočitiji uoči odlaska u vrtić ili školu kad dijete promijeni poznatu okolinu i počne višesatno odvajanje od roditelja. Sasvim je normalno da dijete osjeća nelagodu ili pak dozu tjeskobe kad se odvaja od roditelja, kao i da se veseli dolasku roditelja nakon provedenog vremena u vrtiću ili školi.




Prema nekim istraživanjima, introvertirana djeca teže će podnijeti odvajanje od roditelja, dok će ona otvorenija brzo sklopiti prijateljstva i time lakše podnijeti cjelokupan proces. Zapamtite, strah od odvajanja normalna je pojava i s vremenom će proći, a postoje koraci koji će vama i vašem djetetu olakšati proces prilagodbe.



Kako pripremiti dijete na odvajanje?


1. Razgovarajte s djetetom o vrtiću ili školi


Opišite djetetu što može očekivati u novoj sredini, kakve su tete ili učiteljice, što će sve tamo raditi i slično. Ukoliko je dijete već krenulo u vrtić ili školu i teško se prilagođava, porazgovarajte s odgajateljicom ili učiteljicom i pokušajte dijete staviti u grupu s nekim prijateljem ili djetetom koje otprije poznaje, ukoliko je to moguće. Imajte na umu da djeca moraju proći proces adaptacije i dajte im vremena da se priviknu na novu sredinu.


2. Uvijek se pozdravite


Neka vaš pozdrav bude kratak i smiren. Objasnite djetetu gdje idete i kad ćete doći po njega (npr. vraćam se po tebe kad se probudiš nakon ručka). Možete osmisliti i neki kratki ritual pozdravljanja koji će djetetu dati osjećaj stabilnosti i sigurnosti, npr.možete osmisliti neki poseban pozdrav rukom ili leteću pusu, no pazite da ritual bude kratak i da se odvojite bez prevelikog spektakla.


3. Poštujte njihove osjećaje


Pustite dijete neka samo izrazi svoje osjećaje, budite uz njih i slušajte ih. Recite im da je u redu da se tako osjećaju- najgore što možete učiniti jest susprezati ili negirati djetetove emocije govoreći mu da ne smije biti tužan/ ljut ili uspoređivati ga s drugom djecom. Slušajte dijete i uvažite njegove osjećaje- to će imati snažan terapeutski učinak na njega. U razgovoru ostanite dosljedni tako da dijete shvati i prihvati kako mora ići u vrtić, kao što i roditelji moraju na posao.


4. Ponudite izbor


Dozvolite da dijete večer prije samo odabere odjeću, grickalicu ili igračku koju će ponijeti sa sobom, tako će se osjećati važno i samostalno. Pustite da sa sobom ponese predmet s kojim je vezan kako bi imao osjećaj sigurnosti i utjehe u novoj okolini.


5. Inicirajte druženja s djecom u vašem domu


Pozovite njegove prijatelje iz vrtića ili škole na druženje i igru u vašem domu kako bi olakšali proces socijalizacije i motivirali dijete za odlazak u vrtić.



Što učiniti ako dijete u dužem periodu nije prevladalo strah od odvajanja?


U tom slučaju razgovarajte s odgojateljicom ili učiteljicom i posavjetujte se s dječjim psihologom i vašim pedijatrom kako bi poduzeli daljnje korake koji će pomoći vašem djetetu u prilagodbi.


Foto: Pixabay, Unsplash