Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
6. prosinca 2019.
On vrišti protein

Slastičar novog kova radi odlične kolače, ali njegov proteinski sladoled je - vrh

Foto Davor Kovačević
Foto Davor Kovačević
Autor:
Objavljeno: 10. srpanj 2019. u 8:21 2019-07-10T08:21:31+02:00

Jedan dan sam radio klasični sladoled i u isto vrijeme pio proteinski shake. Pa pomislio što bi ja to trebao napraviti, što dodati da taj shake bude kremast i da ga jedem kao sladoled. Prvo sam pokušavajući strgao miješalicu i imao 1500 kuna troška, ali tad sam odlučio da to moram napravit...

I scream protein!, bukvalno ‘vrišti’ sa svih strana kad priđete bliže oazi slatkog u zagrebačkoj Rapskoj ulici što se zove »Butik torti«. E da, poigrao se Mario Vujinović s jezikom, mudro i domišljato, pa u tri riječi, makar da su engleske, cijelom svijetu poručio kako nam valja ‘vrištati’ zbog sladoleda i to proteinskog. Vješto sročen slogana zapravo je tek dio poslovne, slastičarske, prosvjetiteljske slagalice koju je složio i slaže ovaj mladi slastičar otkada mu je na um pala ideja da bukvalno stvori proteinski sladoled. Tako to ide, prvo ideja, pa receptura, onda EU fondovi, onda marketing… Danas mali poduzetnik mora znati i biti sve.

​Ovo je, nasreću primjer dobre poduzetničke i slastičarske priče. Koliko dobre odnedavno mogu provjeriti svi putnici namjernici, kako domaći tako i strani, koji putuju autocestom, stanu na odmorište Vukova Gorica ili odmorište Plitvice, pa od svega odluče stati uz šarenu kućicu nalik kornetu i probati proteinski sladoled! A probati ga se, naravno, može i u »Butiku torti«. Nego, odmorišta na autoputu i sladoled, ne običan nego – proteinski!?

Ništa kemije, sve prirodno

- Taj sladoled za razliku od običnoga ima 10, ili 15 puta više proteina, ima 20 grama proteina u porciji, a ljudskom tijelu je dovoljno 27 dnevno. U mesu ih nema dovoljno, jer je uzgojeno kako je uzgojeno a i krivim načinom primjene se razgrađuju proteini. Ja sada imam takav proizvod da kad vam dijete recimo nešto dobro napravi pa ga hoćete nagraditi, date mu sladoled i kao da ste mu dali komad dobra mesa. S tim da je sve i fino! – priča Vujinović.

​Veli da se jako približio doličnom okusu kakvog imaju ‘normalni’ sladoledi. No, nešto je tu posve drugačije.

- Moj sladoled nema ništa kemije, nijedan kemijski sastojak već je sve prirodno – ističe Vujinović.

Za one koji su duboko već zašli među brojke što govore o hrani vrijedno će biti primjerice čuti da njegov sladoled ima 100 do 120 kalorija, dok obični sladoled na kojeg smo navikli ima njih 400.

Foto Davor Kovačević

- A kad odšetate krug oko jezera Jarun potrošit će te 200 kalorija, čisto za usporedbu. Masti u mom sladoledu ima 1,23 dok obični sladoledi imaju 30 do 40 grama masnoće. Masnoće su odlične, masnoće trebamo unositi, ali kvalitetne kao što je bućino ulje, maslinovo, svinjska mast, dok je ova mast koja se stavlja u sladolede najčešće ona najjeftinija – margarin. A to djeci žbuka crijeva pa imaju zatvore i slično – pojašnjava Vujinović.

Proteinski vs. "obični" sladoled

Na letku što ga je dizajnirao Vujinović s jedne strane nutritivne vrijednosti u 100 grama proteinskog sladoleda i u 100 grama običnog sladoleda poznatog proizvođača.
Proteinski: energija 530kJ/126 kcal, masti 1,23 g (zasićenih 0 g), šećeri 1.0 g, UH (sporo otpuštanje) 15.8 g, glikemijski indeks 7, proteini 17 g
Obični: energija 1686 kJ/400 kcal, masti 31.5 (zasićene 22.3 g), šećeri 32.8 g, UH (brzo otpuštanje) 40.2 g, glikemijski indeks 60, proteini 2 g

Masnoća je, veli, ključni problem u industriji slatkog. Idu brojke i dalje. Ugljikohidrat; u proteinskom sladoledu 15 grama i to sporo otpuštajući i sto posto iskoristiv brezin šećer koji se ni ne deklarira kao šećer, a obični sladoled 30 do 40 grama šećera. A proteini se tu dobivaju iz mlijeka, iz sirutke, sporom dehidracijom od najkvalitetnije sirovine.

- Okupili su se ovdje i članovi društva dijabetičara, njih osam je došlo, sve ljudi s dijabetesom tip 1. Mjerili su razinu šećera i prije nego su pojeli proteinski sladoled i poslije, odradili tako dva tri ciklusa i šećer im je narastao malo i ništa. Bili su prezadovoljni – kazuje tvorac proteinskog sladoleda.
Hm, trebalo je takvo što smislit, otkrit, iskombinirat. Pitamo koliko je istraživanje trajalo, kako je do njega došlo.

- Slastičar sam 18 godina. A čitav život sam trenirao teakwondo. Jedan dan sam radio klasični sladoled i u isto vrijem pio proteinski shake. Pa pomislio što bi ja to trebao napravit, što dodati da taj shake bude kremast i da ga jedem kao sladoled. Prvo sam pokušavajući strgao miješalicu i imao 1500 kuna troška, haha, ali tad sam odlučio da to moram napravit! – priče Vujinović.

Nešto je tu odradila i sudba. Pozvali su ga kao vanjskog suradnika na Pučko otvoreno učilište na projekt kojeg je sufinancirala EU i koji se zove Slatka dijetetika. Projekt je okupio nutricioniste, liječnike, slastičare koji su izradili recepte, pa programa provođenja nastave, da bi obučili profesore kako da obuče djelatnike u bolnicama, vrtićima, ustanovama za starije kako napraviti zdrave slastice. Jer, nova saznanja dolaze sve brže k nama.

Kvaliteta (ni)je skupa

Samo, koliko god da Mario Vujinović zanimljivo pričao o zdravlju, pripadniku sedme sile sav taj spomen brezina šećera i zdravih sastojaka ponajprije pali onu lampicu koja se pita, koliko samo kugla takvog sladoleda mora koštati!?
- 15 kuna! – na to će Vujinović.

Foto Davor Kovačević

Nije, to, ako ćemo realno, ni skupo. Odavno su oni najbazičniji sladoledi dosegli cijenu i 10 i više kuna. A valja znati, čini se, i činjenicu da za 15 kuna dobijete otprilike 150 grama sladoleda proteinskog, dok kuglica što je kupite za deset kuna onog običnog teška 80 grama. Industrijski tako ispadne i skuplji. No, druga su i vremena, ljudi danas nemaju problem s tim da plate kvalitetu kad je prepoznaju i kad im se ponudi.

- Otkada smo na odmorištima uz Inine benzinske postaje ja sada prvi put imam lokaciju koja je visoko frekventna. Tamo na dan prođe 20 do 30 tisuća ljudi. Slovenci i Nijemci! Čim vide protein odmah kupuju. Nama pitanja, nema potpitanja. Jednostavno vide na plakatu da nema šećera, koliko je kalorija, koliko proteina i odmah kupuju. Naši ljudi su skeptični, ili su isprevarani uslijed nekog muljanja kojeg su ranije doživjeli – veli Vujinović.

U našeg naroda je, čini se, jednostavno skepse prema zdravoj hrani.

- Problem broj jedan u nas je to što za sve imamo agenciju, ali ne i agenciju za kvalitetu. Da se uredi tržište hrane, kvalitativno i cjenovno, da ne možeš naplatit ono što ne valja, sve bi bilo drugačije – ne dvoji Vujinović.

Dobro je stoga znati da je njegov sladoled dobio zeleno svjetlo gdje god treba, primjerice na Prehrambeno tehnološkom fakultetu. Ušao je i u neke od vrtića gradskih, u Velikoj Gorici i par privatnih dječjih vrtića u Zagrebu. Cilj mu je ući i u druge gradske zagrebačke vrtića, pa da se, kao u Velikoj Gorici, sladoled koristi u dana kada je na jelovniku riba i kad treba naći načina da se djeci da proteina koliko ga dnevno dobiti trebaju. Ima tu još nešto, razlog više da se proteinski sladoled ušulja među najmlađu populaciju. Priznaje, naime, Vujinović, kako je proteinski sladoled i manje sladak od onog na kojeg smo navikli. Tako je to jer nema u njemu pojačivača okusa. Primijetio je, kaže, da je svima dovoljno sladak osim maloj, pretiloj djeci. Njima fali šećera. I to je najblaže rečeno zabrinjavajuće.

Foto Roni Brmalj

U ponudi za sada okus čokolade i vanilija. Koliko kuglica je mudro pojesti!?

- Sva hrana deblja ako se jede u prevelikoj količini. Ovaj sladoled je fantastičan jer je pufast i zasitan – na to će Mario.

​Cijela obitelj u poslu

I evo ga i na odmorištima uz autocestu. I to u ‘nastambama’, kućicama koje je osmislio Vujinović i to tako da se vremenom ljudi iz daleke prepoznaju i kućicu i proizvod. Pače, sladoled se i radi na licu mjesta u posebnoj aparaturi, a do nje se došlo i uz pomoć sredstava što ih je povukao iz EU fondova.

- Tako je to u našoj zemlji ako si mali poduzetnik, čak i srednji, moraš znati i politiku poreznu, i marketing i koješta – veli Vujinović.

Ne čudi stoga da je cijela obitelj zajedno u poslu, i otac Ivica koji je taman pred Butik dovezao slatko, i Marijeva supruga Nuša, Slovenka, bivša tekwondo prvakinja koja na Vukovoj Gorici uredno prodaje sladoled.

- Jedino tako se ovaj posao i može raditi – ne dvoji Vujinović.

Inače, a piše to i na zgodno sročenom letku, Vujinović je spreman svoj proizvod dati i u franšizu. Kaže, sve su ‘zdrave’ opcije u igri.

- Želimo to dati u franšizu, ali ne bilo kome. To mora biti ciljano, moraju se poštivati naša pravila. Ne smije biti oscilacija, odstupanja. To je proizvod maksimalno izbistren i nutritivno i kemijski – poručuje Vujinović.

Premda proteinskih sladoleda vani već i ima, Vujinović je u pregovorima s nekim znanim francuskim i slovenskim tvrtkama koji su pokazali interes za naš sladoled. Jer, kvalitetan je. Tako se dogodilo i s Inom kao partnerom. Prva ideja je bila obala, more, ali oni koji u se već tamo ugnijezdili nisu na to gledali blagonaklono. Na tu temu Vujinović će samo kazati kako nam turizam uništava baš nekvalitetan proizvod.

- U to sam čvrsto uvjeren! Mi kvalitetne, bogate turiste odbijamo lošom ponudom. I tako nije samo u slastičarstvu. Kupac mora znati što dobiva za cijenu koju plaća – ističe Vujinović.

Nije li ga, međutim, strah da će netko, štono bi se reklo, kopipejstat njegov proizvod, ideju!?

Princez krafne za Mesića, ali i Busha

Tih 18 godina slastičarske karijere Marija Vujinovića nudi i jedan posve poseban momenta. Za svog posjeta Hrvatskoj predsjednika SAD-a Georga Bush, lako je moguće, jeo je i njegove kolače. Smije se na ovo Vujinović, kaže slučajno je to ispalo i to tako da je Stjepanu Mesiću, onomad našem predsjedniku, jedan njegova prijateljica često nosila princez krafne iz Butika torti.
- On u njih u goste, ona princeze. I kad je dolazio Bush, naručio je Mesić preko nje princeze, haha. Imali smo kušače u slastičarnici, osiguranje i bome u tri dana se napeklo i pojelo tih princezi – smije se Vujinović.

- Daj Bože! Kopirajte ljudi da nam djeca budu zdravija! Ova zemlja ima četiri milijuna stanovnika, Grad Zagreb ih ima milijun. Pa koliko bi to nas trebalo biti da se zagušimo ponudom!? Zagušeni smo s lošim proizvodima. Kopirajte ljudi, ja ću i pomoći, napravimo novo i bolje da nam djeca jedu zdravije i kvalitetnije i da bude isplativo. Zagušimo se dobrom pričom – poručuje Vujinović.

Prije kušanja proteinskog sladoleda od vanilije ostalo je još pitati autora koji su mu planovi.

​Sladoled i za alergične

- Pošto ovaj proizvod ne odgovara alergičnima na mlijeko jer su alergični i na protein iz mlijeka, idući mi je cilj napraviti sladoled od biljnoga proteina, kao što su protein konoplje, graška i slično. Bio bi to ujedno i sladoled za vegane i za djecu alergičnu na mlijeko. Napravit ću ja to. Ali, to se radi izvan sezone. Sada je u fokusu proteinski sladoled koji je ful kremast, ful sladak i baš dobar – najavljuje Vujinović, za kojeg još jedino nismo rekli da stigne biti i obiteljski čovjek, otaca dva sina kojima su svi sladoledi osim proteinskog došli preslatki.

Na koncu, probali smo kuglicu proteinskog sladoleda. Ali…

- Ali, ovo o čemu smo pričali i nije sladoled! – veli Vujinović

- Nije!? – u čudu smo.

- Proteinski sladoled je zapravo smrznuti desert. Po našem zakonu sladoled mora imati minimalno 10 posto masnoće, a ja je nemam – pojašnjava Vujinović.
Zakoni su, avaj, pisani davno, pa na deklaraciji piše što piše. Smrznuti desert!? Teoretski možda i da, u praksi je to, vjerujte na riječ, pravi pravcati sladoled!

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.