Europski projekt

PROMJENA NAVIKA OD RANE DOBI Hrvatske školarce uči se da prestanu bacati hranu

Edi Prodan

Bacanje hrane je fenomen koji sve više pogađa i hrvatska domaćinstva. Koliko god s pravom negodovali na supermarkete koji umjesto da prehrambene proizvode kojima se bliži istek roka trajanja podjele s potrebitima, najveći problem bacanja hrane ipak čine sva naša, najobičnija domaćinstva



Koliko ste puta prezirali sve one ljude koji u supermarketima prođu pokraj volontera udruga što skrbe o nemoćnima i gladnima, pa umjesto da pomognu, skoro nasilno okrenu glavu i projure pored njih?


Koliko ste se puta, da se ne lažemo, i sami našli u takvoj situaciji pomislivši kako je svatko od nas za svoje siromaštvo – sam kriv. Pa ga onda ni mi nismo dužni spašavati.



Hrvatska europarlamentarka Biljana Borzan posebno je aktivna po pitanju zbrinjavanje viškova hrane, odnosno njezinog preusmjeravanja tamo gdje je najpotrebnije. Također, sustavnim je radom utjecala i na to da se u Hrvatskoj ukine PDV na donirane viškove hrane. Na žalost, ma koliko je ona institucionalno odradila sve u najboljem smislu, veliki se trgovački lanci i dalje nerado odlučuju na donacije. Razlog? Procedura i mogući dodatni troškovi distribucije.





I onda ste, umirene savjesti, švrljali golemim prostorima prepunim polica ispunjenih uglavnom prehrambenim proizvodima. I kad ste sve to doma istovarili, napunili hladnjak, kad ste još jednom nevoljko bacili pogled na račun zaključili ste, tiho sebi u bradu, kako bi ipak bilo pametnije da ste dio te nepotrebne mase kalorija podijelili s onima koji – gladuju.


– Točno tako. Jer bacanje hrane je fenomen koji sve više, ma koliko ne pripadala državama visokog standarda, pogađa i hrvatska domaćinstva. I ma koliko s pravom negodovali na supermarkete koji umjesto da prehrambene proizvode kojima se bliži istek roka trajanja podjele s potrebitima to radije čine s kontejnerima za smeće, najveći problem bacanja hrane ipak čine sva naša, najobičnija domaćinstva.


Tanjur pun dobrote


Istaknula nam je to Diana Kovačić prigodom razgovora potaknutog završetkom akcije »Tanjur pun dobrote« – odgovor hrvatskih učenika na problem bacanja hrane, čiji je hrvatski nositelj bila aktivna opatijska udruga Žmergo.


Foto iStock


Foto iStock



Kako dakle možemo pomoći da se hrana ravnomjernije rasporedi, da jedni ne bacaju dok drugi gladuju? Odgovor na to pitanje ponudili su hrvatski školarci u sklopu europskog projekta »EAThink2015 – jedi lokalno, misli globalno« čiji je cilj skrenuti pozornost na sve veći problem bacanja hrane, ali i potaknuti europske učenike, učitelje i nastavnike na kritičko razmišljanje te ih aktivno uključiti u rješavanje izazova globalnog razvoja.



Ilustrativno: u Hrvatskoj se svakodnevno baca 185 tona kruha. Slikovito to vam je desetak pretovarenih šlepera. Recimo da nas ima 4,5 milijuna. Pa onda zaključimo kao svatko od nas svakodnevno baci 4 dekagrama kruha, po prilici jednu »fetu«. Slikvito – zamislite na kraju dana Korzo prekriven fetama kruha?! Bi li to bio ugodan prizor,  ma koliko bi se galebi i golubi pobrinuli da ti »viškovi« ipak nestanu?



U sklopu projekta, kojeg u Hrvatskoj provodi Udruga Žmergo, osmišljen je video natječaj »Tanjur pun dobrote« u kojem je sudjelovalo 396 učenika, s 53 učitelja i profesora mentora iz 12 osnovnih i 10 srednjih škola. U formi video uratka u trajanju do 30 sekundi, imali su zadatak ponuditi svoje prijedloge rješenja na temu uzgoja, odgovorne kupovine, potrošnje i bacanja hrane.


Među 34 pristigla uratka, najboljim je proglašen video »Jedi lokalno, djeluj održivo« Osnovne škole Drenje. Na temelju ideja koje su predstavili u pobjedničkom videu, napravljen je i profesionalni video spot čije je televizijsko emitiranje započelo ovaj tjedan. Spot drenjskih osnovnoškolaca sudjelovat će i na natječaju na europskoj razini s pobjedničkim radovima iz 12 europskih zemalja koje sudjeluju u projektu EAThink2015.


Promotori promjena


Zahvaljujući ovoj pozitivnoj incijativi, hrvatski su učenici prerasli u aktivne zagovaratelje i promotore pozitivnih globalnih promjena vezanih za hranu, a uz promišljanje o odgovornom raspolaganju hranom, potaknulo ih se i na konkretno djelovanje – kreiranje školskih vrtova i kompostiranje. S riječkog područja participirale su Sušačka i gimnazija Andrija Mohorovičić, OŠ Brajda, a prema rezultatima, odnosno kreiranju učeničkih vrtova posebno se ističu goranske osnovne škole kao i OŠ »Sveti Matej« Viškovo.


A što govore brojke? U Hrvatskoj se godišnje nepotrebno bace nevjerojatnih 400 tisuća tona jestive hrane. U razvijenim državama zapada taj je problem još izraženiji. S druge strane, najgore statistike kazuju kako je u svijetu više od 800 milijuna gladnih.


– S odraslima promjene očigledno idu sporo. Odlučili smo se stoga posvetiti učenicima. Iznimno nam je važno kod njih osvijestiti posljedice procesa uzgoja i proizvodnje hrane, njezine distribucije, prodaje, prijevoza, reklamiranja pa i problematike ambalaže, propadanja odnosno bacanja hrane, motivirati ih na promjene u stavovima koje će rezultirati i promjenama navika u kontekstu hrane. Nastojimo s učenicima potaknuti rasprave o održivosti prehrambenog sustava, sigurnosti hrane, govorimo o razlikama između konvencionalno uzgojene i ekološke hrane odnosno njihovih posljedica na cijeli eko sustav, naročito na kvalitetu zemlje i vode kao iznimno vrijednog resursa, naglašava Kovačić.



S obzirom da su supermarketi i trgovački lanci unatoč ukidanju PDV-a na donacije inertni, ima načina kako da im pomognemo. Cijene voća i povrća, pa i mesa u kasnim su večernjim satima najniže. A svoje skoro pa apsurdno niske iznose dosežu u nedjelju na večer. Razlog tome je velika nabavka koja se događa petkom jer ljudi daleko najviše kupuju subotom. Do nedjelje svježina voća i povrća pada, a s obzirom da je promet ponedjeljkom najmanji, došlo bi do obaveze bacanja neprodanih količina.


Trgovci tada cijene skidaju i do 90 posto pa se tako primjerice kelj, brokula, poriluk, kupus mogu kupiti po cijeni od kune za kilogram. Osim što je na taj način uputno obogaćivati svoje kućne zalihe, može se nakon prethodnih dogovora s nekom od socijalnih ustanova koje brinu i o prehrani siromašnih dogovoriti direktne donacije. Za pedesetak kuna se tako može nabaviti jako velike količine namirnica, voće i povrće umjesto u kontejnere za smeće preusmjeriti u korisne svrhe. 



Jedna je dakle razina bahat odnos prema količinama, odnosno nabavka onog što jednostavno nećemo moći konzumirati te na kraju baciti, druga je kvaliteta onog što jedemo. Jer Hrvatska osim što baca hranu ide i ured jedne od najpretilijih nacija na Starom kontinentu.


– Kroz cijeli niz aktivnosti globalnog obrazovanja nastojimo upoznati učenike s dobrobitima lokalne, sezonske hrane uzgojene po ekološkim principima kao svojevrsnoj odgovornosti prema globalnom okolišu u kojem živimo. I što zapravo mi sami možemo učiniti da doprinesemo smanjivanju našeg osobnog ugljičnog otiska. Pomažemo i školama da pokrenu školske vrtove, organiziramo terensku nastavu na male eko OPG-ove gdje upoznaju poljoprivrednike koji nastoje očuvati tradicionalne načine proizvodnje hrane, zadržati u opticaju stare sorte sjemena koje su nam važne za bioraznoliskost, koji promiču vegetarijansku, vegansku prehranu u skladu s održivim razvojem, dodaje Kovačić.

Odlični rezultati


EAThink je pak pokazao i u Hrvatskoj odlične rezultate. Točnije, pokazuje kako će u skoroj budućnosti svi, ili barem većina, negativnih procesa po pitanju prehrane biti promijenjena.– Pokušavamo s učenicima odgovoriti i na neka intrigantna pitanja poput zašto je ekološka hrana skuplja od »obične« iz supermarketa, zašto nestaje ribe iz svjetskih mora, kako to da je uzgoj stoke za meso najveći zagađivač na svijetu i zašto uopće sva proizvedena hrana na svijetu nije iz ekološkog uzgoja.

I najmanji doprinos na razini naših svakodnevnih navika itekako doprinosi zaštiti planete na kojoj živimo i s kojom smo svi čvrsto povezani. A ovim projektom nastojimo da učenici to i uvide – da su dio velike, globalne priče i njezini važni akteri o kojoj njezina, pa tako i naša budućnost ovisi. EAThink učenici su globalni građani i tako se uče i ponašati, završila je Žmergova aktivistica Diana Kovačić.