GASTRO BLOG

Barbara Kolar: Grabim život punom žlicom

Siniša Pavić

Foto Damir Hoyka

Foto Damir Hoyka

Aleksandra je odrasla u Splitu, živi u Novom Mestu i radi u Ljubljani kao pedijatrica. Ja isto imam posao, pa nam nekako prođe vrijeme, otegne se. Nekako ispada da nam je najjednostavniji dio svega skuhati jelo – kazuje nam Barbara



Zovem se Barbara. Probudila sam se jednog jutra sa spoznajom: ono što treba ovom napaćenom svijetu je još jedan food & lifestyle blog. Moj food & lifestyle blog. Dobro, ovo nema veze s istinom. Ideja o dijeljenju ljubavi prema svemu što život čini lijepim kuhala se dugo. Da bi bila ukusnija i iskreno, da bi se uopće realizirala (jer ja sam vječno u nekoj dvojbi oko smisla i potrebe…) pozvala sam dragu prijateljicu Aleksandru da mi se pridruži u toj avanturi budući da odlično kuha, voli putovati i uvijek je prepuna energije…. – Ovako piše Barbara Kolar, znana naša radijska i televizijska voditeljica, majstorica svoga posla i pronositeljica dobre volje,  kad na stranicama bloga »Spoonful of life« pojašnjava zbog čega je s prijateljicom Aleksandrom Aleksandrovom Oberstar pokrenula spomenuti blog.


A kakve su te dvije tri rečenice, takav je i blog; lijep u svojoj nepretencioznosti, zavodljiv u svojoj neposrednosti, iskrenosti i humoru, topao prije svega dok priča priče koje su kudikamo više od običnog recepta dok govore o životu. Životu koji stremi biti ugodan.


Na tri jezika


Ili, kako to lijepo na početnoj stranici bloga pišu autorice: »Ako vam je hrana više od običnog goriva, ako uz okuse vežete priče, osjećaje, uspomene – na pravom ste mjestu. Ova je stranica nastala iz težnje da dvije amaterske kuharice u najboljim godinama usmjere svoju zatomljenu kreativnost i okušaju se u nečemu novom. Vjerojatno nećemo iz temelja uzdrmati vaše kulinarske spoznaje, no obećajem da ćemo s radošću svoje uspjehe i poraze u kuhinji ponuditi kao inspiraciju.«


– Aleksandra je odrasla u Splitu, živi u Novom Mestu i radi u Ljubljani kao pedijatrica. Ja isto imam posao, pa nam nekako prođe vrijeme, otegne se. Nekako ispada da nam je najjednostavniji dio svega skuhati jelo – kazuje nam Barbara dok se, vrag bi ga znao zašto, gotovo pa ispričava što tekstova nema na blogu i više.



Baka je bila carica. Ne samo kuhinje, već carica domaćinstva – veli nam Barbara. I zato će, nema sumnje, bake biti puno u Barbarinim pričama. Nema toga što baki nije išlo za rukom dok je, kako kaže Barbara, držala jedno 17 uglova kuće.  – Ona je šivala, štrikala, vrt imala.. A ono što mene fascinira dan danas je sljedeće; ja napravim ručak za osam ljudi, jednom u mjesec dana, i onda se o tome priča danima, a ona je to tako rafinirano radila, nahranila 25 ljudi i pri tom imala frizuru, bila elegantna i našminkana – priča Barbara.  A bi li baka bila zadovoljna blogom!?– Bila bi, ali bi sigurno bila i kritična obzirom na to da je bila poprilično tašta – smije se Barbara.


Ima tu posla oko blogova, tim više ako želiš da dobro izgleda, da je duhovit, da su slike kvalitetne, da je korektno napisano ne na jednom već na tri jezika zbog čega je Aleksandra, kaže nam Barbara, i lektoricu angažirala. Reakcija onih koji su na blog nabasali samo su one dobre. – Na recepte se i ne možeš žaliti, svi su provjereni i isprobani, kemijske formule funkcioniraju sve redom – smije se Barbara.

Iskren pristup


Ali, priče uz recepte su one koji ovaj blog guraju ka radom čitanju, uspomene na majke i bake, priče iz obična života za kojeg se, eto, i kuha. – Čini mi se da to danas jedino i može napraviti razliku među svim tim gastro blogovima. Jer, realno, mislim da je na ovom svijetu skuhano sve, sve je fotografirano i sve se nalazi na webu. I sve što se može je imati pristup koji je možda drugačiji, nekom topliji, nekom bliži, pa da ga to ‘natjera’ da se uz priču poveže i proba recept. Voljela bi, naravno, i ja da imamo fantastične fotografije, ali takve koje se meni sviđaju su profesionalne fotografije o kojima mogu samo sanjati. Hoću reći, htio bi čovjek uvijek da sve to bude još i ljepše, ali zapravo razliku čini samo iskren pristup, to da recepti tu nisu recepti tek reda radi već su sve to recepti koji se vežu uz obiteljske i neke prisne anegdote – pojašnjava Barbara.


I bome, iskreno je. Recimo, kada Barbara spominje baku i njene pogačice sa sirom i pri tom nema problema da usprkos svim trendovima prisnaži da u njih ide margarin, a ne maslo. Nema tu laganja, tu je sve na stolu, sve faze u kuhinji i dobre i loše.


Skrivene strasti


– Ma kad čovjek nešto radi onda voli imati pred sobom rezultat svoga rada. Hrana je, po meni, vrlo kreativna i hrana je nešto gdje vidiš rezultat, vidiš što si napravio. Ja obožavam svoj posao voditeljski, ali onog trena kad sam pustila mikrofon, on je otišao u vjetar. A kuhinja i kemijski laboratorij i umjetnički atelje. Sve svoje skrivene strasti čovjek uključi u to – veli nam Barbara.



I nema, što se bloga tiče, nikakvog presinga, osima što se pazi da u istom tjednu ne bi obje pisale o sličnim recepturama. Stranicu je radio Barbarin brat, valjalo bi, kaže, uvesti i nove rubrike poput one u kojoj će se bilježiti impresije s putovanja, ma često se sve ne stigne. – Moramo se izliječiti od prevelikih ambicija jer ih ne možemo sustizati u ritmu u kojem bi to nekad željele – smije se Barbara. Zapravo, i u Barbare i Aleksandre je vazda dobre volje i to se iz bloga koji zaziva žlicu punu života i vidi. One koje vole kuhati jednostavno pišu o kuhanju. A to što jedna kuha svakodnevno za trojicu muškaraca, a druga samo kad to doista želi, ili pak to što je jednoj gurmansko nasljeđe bugarsko, a drugoj mađarsko, ili to što je jedna bolja za slane, a druga za slatke varijante, sve to čini blog samo boljim. Jedino što je, priznaje Barbara, ona koja se za pisanja mora kontrolirati jer je, kako veli, sklona epskim širinama.


»Možda svijetu doista nije trebao još jedan food & lifestyle blog. Ali trebao je nama. Pa ćemo nastaviti grabiti život punom žlicom. A tko zna, možda će i svijet usputno imati neke koristi«, poruka je bloga. I to je, uistinu, to!