Murano i danas živi od stakla, a njihove renomirane lustere posebno traže ljubitelji stakla s potpisom. Rijeka nije Murano, ali se može pohvaliti staklarnama s dugogodišnjom tradicijom u obradi stakla za različite namjene
Legendarno venecijansko staklo usko je povezano s Carigradom, koji je propašću Zapadnog Rimskog Carstva sačuvao kontinuitet antičke kulture, između ostalog i proizvodnje stakla
Tako su Rimljani uveli staklo u arhitekturu.
Staklo i stakleni predmeti toga vremena bili su rezervirani samo za najbogatije, međutim pronalaskom lule za slobodno puhanje i puhanje u kalup, u drugom, odnosno prvom stoljeću prije Krista, proizvodnja stakla postala je brža, veća i jeftinija. Svoj zamah doživljava u doba cara Augusta. Staklo postaje dostupno svim slojevima društva te nastaju brojne radionice.
Od tog trenutka posuđe u domaćinstvu: šalice, tanjuri, zdjelice, boce, vrčevi, čaše raznih oblika i veličina, zauzelo je važno mjesto na policama, stolovima i blagavaonicama u svakom kutku Rimskog Carstva.
Vitraj u renesansi
Nakon propasti Rimskoga Carstva, svoj novi procvat staklo je doživjelo tek krajem 10. stoljeća, kada su proizvedene prve staklene ploče za crkvene prozore.
Male pločice puhane su staklarskom lulom i uokvirene olovom. Crkveni prozori, odnosno mozaici od stakla, vitraji, uvode nas u doba renesanse stakla, pa ponovo bogati građani i plemstvo kroz eleganciju stakla ističu svoj status, čemu su najviše pridonijeli staklopuhači iz Venecije. Legendarno venecijansko staklo usko je povezano s Carigradom, koji je propašću Zapadnog Rimskog Carstva sačuvao kontinuitet antičke kulture, između ostalog i proizvodnje stakla.
Dok je na Zapadu proizvodnja stakla ostala u tragovima, u Carigradu su stvorene nove vrste stakla i razvijene nove tehnike. Posebno su bili cijenjeni mozaici od stakla, brušene boce, vrčevi i kaleži. Padom Carigrada 1204. godine, bizantski proizvođači stakla našli su azil u Veneciji. Venecija je pritom sve staklarske peći preselila na Murano, otok sjeverno od Venecije. Murano i danas živi od živopisnog stakla, a njihovi renomirani lusteri su posebno tražena delicija za sve ljubitelje stakla s potpisom.
Rijeka nije Murano ali se može pohvaliti staklarnama s dugogodišnjom tradicijom u obradi stakla za različite namjene.
Vitraž za kapelu
– Staklarnu sam osnovao davne 1984. godine s namjerom da ponudim nešto više na polju obrade stakla – započeo nam je svoju »riječku suvremenu priču o staklu« Mirko Cetinja, i nastavio: – Nakon završene više građevinske škole, na specijalizaciju vezano za staklo, vitraž i Tiffany, otišao sam u Bresciu. Svake godine idemo na edukaciju vezano za nove materijale i tehnologiju koja se koristi u našem poslu.
U firmi rade, uz vanjske zaposlenike, moja supruga i kći Jelena koja je završila Akademiju primijenjenih umjetnosti i bavi se oblikovanjem stakla. Radimo klasičan vitraž, Tiffany i moderan vitraž. Imamo vrhunsku opremu pomoću koje možemo izvesti najzahtjevnije oblikovanje stakla prema želji klijenta.
U zadnje vrijeme najviše se traži satinirano staklo koje je iznimno kvalitetno, a pjeskarena stakla traže se nešto manje jer su zahtjevna. Imamo stakla za mozaik, opremu i iskustvo za izradu mozaika, a radimo i vitraž za crkve te smo tako realizirali vitraž za kapelu u franjevačkom samostanu u Mostaru te u školi časnih sestara u Mostaru. Prilikom posjeta ovom »butiku stakla« u njihovoj smo galeriji uživali u brojnim umjetninama od kojih izdvajamo zeleni stolić – skulpturu te sliku izrađenu od stakla.
Staklo za stolove
– Ova je tvrtka poznata u Rijeci već više od 55 godina, rekla nam je direktorica Ri – Stakloplastike Ivana Komparić Vulić koja nam je potom ispričala kako se u dugogodišnjoj tradiciji staklarstva bave rezanjem, obradom i montažom svih vrsta stakla i ogledala, fazetiranjem i pjeskarenjem, uokvirenjem ogledala, izradom izostakla, plastike i plastičnih kupola. Osim toga izrađujemo i staklene vitrine, stakla za stolove i police. U novije vrijeme nudimo i kaljena stakla široke primjene.
Prilikom posjeta ovoj staklarni koja je u dugogodišnjem suvlasništvu Miljenke Komparićae i Paola Stanića, za oko su nam zapela i manja umjetnička djela od stakla, koja se nalaze u njihovoj vitrini, poput recimo raspela.
Kaljena stakla
Ganeđa Rahil, voditelj staklarne Ecovetri, otkrio nam je da ova staklarna djeluje u sklopu ove tvrtke već šest godina i da ima tri zaposlenika. – Predstavljam treću generaciju u ovoj radionici. Prvi vlasnik je bio gospodin Majcen, a potom gospodin Muhajdinović.
Nudimo obradu svih vrsta stakla. Dizajneri su izbacili neke novine te se traži, što bi rekli, uvijek nešto više, između ostalog kaljena stakla, sigurnosna stakla, te lamirana stakla koja nude različite mogućnosti. Primamo narudžbe od klijenata koji imaju različite zahtjeve.
Dođu nam s idejom koju mi potom realiziramo. Prilikom posjeta ovoj staklarni imali smo priliku vidjeti i dvije vitrine suvremenog dizajna koje su izrađene po želji naručioca. Kao svojevrsnu povijesnu crticu ove staklarne nismo mogli na zidu ne zamijetiti karikature majstora koji su radili u ovoj staklarni tijekom četerdesetak godina, koliko postoji u ovom istom prostoru. Karikature nose potpis Frane Morića.
Traženi termopani
Željka Damiš, direktorica staklarne Damiš, ispričala nam je kako su ovu staklarnu prije tridesetak godina utemeljili njezin tata i mama.
– Sad je vodimo moja dva brata i ja. Najviše se traže obična stakla za neku namjenu, ali i termopani. Nažalost, opća financijska situacija je takva da ljudi uglavnom ne traže nešto posebno. Kao zanimljivost mogu reći da smo svojevremeno imali potražnju za oslikavanjem na staklu, odnosno prenošenje fotografije na staklo koje je bilo rađeno po narudžbi.
Klijent je donio fotografiju koju smo mi potom prenijeli na staklo. Pri posjetu ovoj staklarni na zidu smo, između ostalog, kao zanimljivost zamijetili sliku Bogorodice s Isusom rađenu u tehnici pjeskarenog stakla.
