Marijan Orlić

Proizvođač čuvenog krčkog meduna: ‘Ponukalo me otkriće da ubodi pčela pomažu kod artritisa’

Marina Kirigin

Foto Marin Aničić

Foto Marin Aničić

U djetinjstvu nisam bio previše zainteresiran za rad s pčelama, ali me je privlačio boravak u prirodi. Počeo sam se baviti pčelarstvom sasvim slučajno, s dvije košnice u vlastitom masliniku. Kroz godine sam povećavao broj košnica, na što me ponukalo otkriće da mi ubodi pčela pomažu u ublažavanju tegoba artritisa koji mi se s godinama pogoršavao



Medun Marijana Orlića s otoka Krka proglašen je najboljim, najkvalitetnijim medom na 12. izdanju ocjenjivačke izložbe meda »Zlatno ulište« što je u listopadu održana u Opatiji u sklopu pete Smotre pčelarstva PGŽ-a. Pobjednički krčki medun bio je najbolji u konkurenciji 85 uzoraka meda koje je predalo 59 pčelara i pčelarica iz cijele Hrvatske. Puntar Marijan Orlić, koji danas živi u gradu Krku, po struci ekonomist hotelijerstva, pčelarstvom se bavi desetak godina, međutim tradicija pčelarenja u obitelji postoji duži niz godina, a njome se u djetinjstvu gospodina Orlića bavio njegov stric.


– U djetinjstvu nisam bio previše zainteresiran za rad s pčelama, ali me je privlačio boravak u prirodi. Počeo sam se baviti pčelarstvom sasvim slučajno, s dvije košnice u vlastitom masliniku. Kroz godine sam povećavao broj košnica na što me ponukalo otkriće da mi ubodi pčela pomažu u ublažavanju tegoba artritisa koji mi se s godinama pogoršavao – povjerava se Orlić, pa nastavlja:


– Nakon što sam započeo pčelariti, ubrzo sam uvidio da mi nedostaje znanja i da pčelarenje nije nimalo jednostavno. Tu mi je svesrdno pomagao, a i danas mu se često obratim za savjet, mentor i pčelar s dugogodišnjim iskustvom, Petar Orlić iz Punta te ostali pčelari iz udruge Kadulja otok Krk. Na njihovoj pomoći sam im iskreno zahvalan. Već prve godine pčelarenja upisao sam i završio pčelarsku školu u Moravicama, u Gorskom kotaru. Završivši pčelarsku školu, shvatio sam da pčelarenje u otočnim uvjetima nije isto kao u gorskoj Hrvatskoj.




Različitosti prvenstveno proizlaze iz biljnog pokrova i klimatskih uvjeta. Nekoliko godina kasnije, ponovo je organizirana pčelarska škola na otoku Krku koju je organizirala udruga pčelara Kadulja, uz sufinanciranje lokalnih i regionalne samouprave te samih pčelara. Pčelarska škola bila je namijenjena kako pčelarima početnicima, čiji je cilj bio uključiti se u pčelarenje, tako i iskusnim aktivnim pčelarima. Sljedeće godine organizirana je pod istim uvjetima još jedna edukacija za napredne pčelare gdje sam se educirao za proizvodnju matica i usvojio dodatna znanja u odnosu na početne edukacije i tako stekao zvanje pčelar specijalist.


Foto Marin Aničić


Foto Marin Aničić



Na edukacijama su sudjelovali predavači iz cijele Hrvatske, među kojima su bili i lokalni predavači – pčelari s dugogodišnjim iskustvom u pčelarenju na otočnom području i u otočnim klimatskim uvjetima. Njihova prisutnost dodatno je povećala kvalitetu takve edukacije. Pčelarenje na otocima je specifično jer ga karakteriziraju jake bure, posolica, blage zime i sušna ljeta.


Po usvajanju znanja iz tehnologija uzgoja pčela, uključio sam se u program edukacije namijenjen senzorskim analitičarima, organiziran na medicinskom fakultetu u Rijeci. To sam učinio kako bih proširio svoje znanje o medu i ostalim pčelinjim proizvodima – ističe Orlić važnost edukacije u pčelarstvu.


Koliko je lokacija bitna za kvalitetu meda?


– Sjeverni, istočni i jugoistočni dio otoka Krka izloženi su jakim burama i posolici. Kao posljedica takvih uvjeta, otok Krk je u jednom dijelu siromašniji biljnim pokrovom, a samim tim i oskudijeva s peludi. Nedostatak peludi poguban je za razvoj pčelinjih zajednica. Pojavom nametnika varoe te sve intenzivnijim klimatskim promjenama, pčelarenje postaje sve zahtjevnije i stalno traži prilagođavanje.


Prilagođavanje je nemoguće bez usvajanja dodatnih potrebnih znanja, a za to često koristim zimske mjesece, kada pohađam predavanja koja organiziraju udruge pčelara i edukacije u okviru raznih sajmova i pčelarskih događanja. 


Koje vrste meda proizvodite?


– Za razliku od ostalih lokaliteta, otočni uvjeti uobičajeno daju jedno vrcanje godišnje. Pčelari seljenjem košnica pokušavaju dobiti čim kvalitetniji med od kadulje. Na lokalitetima na kojima cvate kadulja, istovremeno često mede i majčina dušica, dubačac, trn ili drača, u nekim dijelovima bagrem, te još neke biljke iz porodice Salvia. Posljednjih godina sve prisutnije su biljne uši kojih ima više vrsta i parazitiraju na kadulji, biljkama kamenjara i na stablašicama kao što su hrast i patuljasti javor (žestila).


Biljne uši daju jako kvalitetan med – medun. Medun, koji je bogat mineralima, je gotovo uvijek miješan s već prije spomenutim nektarnim medovima (poput kadulje), što medunu daje dodatnu kvalitetu. U nekim godinama suša je toliko jaka da pčelari nemaju prilike vrcati med niti jednom u godini, a k tome još moraju prihranjivati pčele da bi opstale. Već niz godina šmrika, koja je agresivni primat, potiskuje kadulju i ostalo bilje kamenjara te se tako smanjuje i ovako oskudna paša za pčele.


Koliko je pčelarenje zahtjevan posao?


– Od kraja zime pa do kasne jeseni oko pčela ima dosta posla te pčelar mora biti prisutan na pčelinjaku i pomagati pčelama različitim zahvatima kako bi se što bolje razvijale. Također, pri vrhuncu napona snage pčelinjih društva, pčelari moraju sprečavati rojenje zajednica. U slučaju da pčelar ne spriječi rojenje društva te se zajednica izroji, pčelaru ne ostaje ništa.


Usporedbe radi, kod maslina ili vinove loze, moguće je zakasniti dan do dva s potrebnim tehnološkim mjerama i intervencijama. Međutim, takvo kašnjenje u pčelarstvu može izazvati nepopravljivu štetu, pogotovo u vrijeme rojenja. U takvim trenucima, pomoć ostalih članova obitelji je izuzetno značajna.


Kakav je status domaćeg meda na tržištu? Kupuje li se manje kvalitetni uvozni med ili kupci znaju prepoznati kvalitetan domaći med? Jesu li kupci spremni platiti kvalitetu?


– U današnjoj realnosti ponekad cijena dobije prednost pred kvalitetom, ali to se mora prevladati upornim isticanjem kvaliteta lokalnih proizvoda. Sretni smo jer rijetko tko na ovako malom prostoru kao što je Hrvatska ima toliko različitog i kvalitetnog meda. Kao što sva literatura ističe, a iskustvo mnogih pčelara potvrđuje, proizvodnja meda može se intenzivirati seljenjem košnica na izdašnije paše.


Može li se živjeti od pčelarstva u Hrvatskoj? Što bi trebalo mijenjati da se stvore bolji uvjeti za pčelare?


– Ne bih se upuštao u procjenu može li se živjeti samo od pčelarstva. Povijesno su ljudi u ovim krajevima imali nešto maslina, vinove loze te su držali pčele, za svoje potrebe, a viškove su prodavali. Dodatnim stimuliranjem od strane lokalne i regionalne samouprave te države, u posljednjih desetak godina stvaraju se bolji uvjeti kako kod uzgoja vinove loze, maslinarstva, ovčarstva, tako i kod pčelarstva.


Mislim da se krenulo dobrim smjerom. Svakako, uvijek može biti i bolje, ali to sve ovisi o nama samima. Uz turizam koji je na ovim prostorima sveprisutan i ima stoljetnu tradiciju, plasman kvalitetnih lokalnih proizvoda bit će sve manji problem. Međutim, sve veći problem će postajati ekološki održiva rentabilna proizvodnja, osobito uz sve veću prisutnost sličnih proizvoda manje kvalitete i niže cijene. No, kao što sam i prije istaknuo, daljnji razvoj i strategija će prvenstveno ovisiti o nama samima.


Jeste li se nadali ovogodišnjoj pobjedi na opatijskoj ocjenjivačkoj izložbi meda?


– Slanje uzoraka meda na natjecanja je uvijek poželjno, prvenstveno zbog razmjene iskustava i prakse među pčelarima. Iz takvog iskustava pčelar može puno naučiti kroz usporedbu vlastitog i tuđih proizvoda, naučiti o dobrim i lošim praksama te u budućnosti iskoristiti isto radi unapređenja vlastitog proizvoda. Naravno, slanjem meda na natjecanje, pčelar se uvijek može nadati i pobjedi.


Da je kvaliteta meda s ovih prostora neupitna, potvrđuje i činjenica da sam prošle godine u ukupnom plasmanu od 111 pristiglih uzoraka bio drugi u kategoriji meduni. Na natjecanja obično pošaljem i uzorak meda od kadulje. Med od kadulje gotovo u pravilu dolazi s, više ili manje, primjesa ostalih salvia te trna (ili drače) jer te biljke cvatu prije, istovremeno ili poslije kadulje.


Moje mišljenje je da prisutnost primjese navedenih biljaka, naravno u manjoj mjeri, daju kadulji dodatnu kvalitetu. Mi svoj med plasiramo na kućnom pragu kupcima koji se godinama vraćaju. Mišljenja sam da i pčelarima i potrošačima uvijek treba edukacija, jer Hrvatska ima izuzetno puno kvalitetnih i različitih meduna i nektarnih medova.