Ma koliko se kroz godine i generacije kao i njihove »redizajne« mijenjao, Golf je zapravo ostao uvijek onaj svježi mladić kao i u vremenima kad je nastajao – u testnom je pak modelu stigao i do cijene koja bi se vrlo lijepo mogla uklopiti i u rubriku »vjerovali ili ne«
Voziti Volkswagenov kompaktni adut Golf u stanju svijesti prosječnog Europljanina, možda još i naglašenije Hrvata, mnogo je više od uživanja u pouzdanom prijevozu. Dokaz je Golf naše uspješnosti u životu, stjecanja visoke razine općeg standarda. Svijesni su dakako toga i u Volkswagenu, pa sa svakom novom generacijom tom automobilu daju sve značajnije atribute.
Tako je bio i nakon redizajna aktualne sedme generacije, a s obzirom da smo testirali apsolutni vrh, ne računamo li dakako omiljene sportske inačice, u ponudi tog automobila. Krasio ga je dvolitreni dizelski motor snage 150 KS ko i najizdašniji, »higline« paket opreme.
A da bi njegova privlačnost bila potpuna, tu su bili još i zanimljiva boja »starog zlata«, odnosno kako joj je službeni naziv »kurkuma žuto metalic« i upečatljivi lakometalni naplaci dok je unutra posebna priča bila najnovija generacija DSG-a, famoznog automatskog mjenjača kao i u cjelosti digitalizirana, »virtualna« instrument ploča.
Ono s čime krećemo je motor. Snažni, dinamični i vrlo elastični dizelaš. Omogućava jako brzu vožnju čija buka se u unutrašnjosti, zahvaljujući odličnoj izolaciji, uopće i ne čuje. Zahvaljujući pak podvozju i ovjesu, moguće je istinski uživati u brzoj vožnji što se kao posebno atraktivno doživljava kad se vozi nekim negostoljubljivijim, posebno strmim usponima. U usporedbi s nekim drugim kompaktima koje smo imali prilike testirati, prolasci kroz pojedina zavojita područja ili točke koje zbog zahtjevnosti traže dizanje noge s »gasa« prolazi i s 20-ak posto većom brzinom.
A unatoč svim tim čarima, odlična opća podešenost pokazuje kako mu je autonomija od 700 do 800 kilometara, ovisno o načinu vožnje i konfiguraciji prometnica. Ili drugim riječima – da, prosjek potrošnje od oko pet litara goriva je unatoč snazi itekako moguć.
Oprema je bila maksimalistička. Čitav niz sigurnosnih sustava jasno u ovom Golfu daje do znanja kako ćemo do autonomne vožnje brže nego što mislimo, da ona neće više biti SF utopija nego realnost. Od opreme tu su bili još i navigacija, moćni audio sustav, anatomska sjedala, sve ono što zapravo očekujemo i pronalazimo tek u nekoliko klasa većim vozilima.
Ono što posebno plijeni pažnju je digitalna instrumentna ploča s 12,3 inčnim ekranom, potom 8-inčni multimedijski ekran s navigacijom, full LED glavna svjetla kao i upečatljivi 18-inčni naplaci. No, za ilustraciju cijene, samo navedeni elementi imaju dodatnu cijenu od 22 tisuće kuna.
Svijesni dakle da je ljudima Golf mio i drag, u VW-u su ga pogurali prema premium vrhuncima tako da mu je cijena došla do, vjerovali ili ne, 300 tisuća kuna! Dobro, preciznosti radi točan je iznos 299.500 kun. Već u serijskom izdanju »highline« dolazi skoro do 240 tisuća, a kako je dodatna oprema učinila svoje, probijena je i nekad nezamisliva granica.
Ono s čime se cijena može braniti je ta da su u istoj razini motora i opreme premiumi još i znatno skuplji. No, ma koliko kupci Golfa uvijek za njega bili spremni izdvojiti više nego što to traži konkurencija, tri puta po sto tisuća ipak je malo – previše.
