Put pod kotače

Alan Ford Adventure Team: Riječani u novoj avanturi – s “jugićem” po brdovitom Balkanu

Slavica Mrkić Modrić

S lanjskog ispraćaja AFT-a u Mongoliju / Foto Vedran KARUZA

S lanjskog ispraćaja AFT-a u Mongoliju / Foto Vedran KARUZA

Kreću iz Rijeke obalom do Senja, dižu se na Velebit, spuštaju na Obrovac, pa magistralom preko Splita, Makarske i Dubrovnika do Crne Gore. U Crnoj Gori obilaze Durmitor, Žabljak, Podgoricu, Ostrog, Budvu, Cetinje, rijeku Taru, Kotor, Tivat, Lovćen... Ulaze u Albaniju i dolaze do Makedonije. Ohrid, Prespansko jezero, Šar planina, Mavrovo, Skopje, Strumica i Bugarska naposlijetku. Povratak kreće preko Srbije, Bosne, Hrvatske, Slovenije, a kući se vraćaju preko Gorizie, Trsta i Istre. Jedno lijepo kružno putovanje u »jugiću«



Ahooooj, krećemo opet!!!, viče Filip Jakovac, zvani Jakey, zvani Sir Oliver – jedan od članova Alan Ford Adventure Team skupine koja je prošle godine u svom riječki ofarbanom Jugiću imena Arti po R2D2 prevozila trećinu svijeta, točnije do Mongolije i nazad. No, to je stara priča, ona zbog koje je nastao ovaj razgovor vodi Alan Ford Adventure Team u novu avanturu. Točnije, već oni jašu »Balkanskom rutom«.


– Ovo ljeto pohodimo ni manje ni više nego Balkan. S našim Artijem opet idemo u avanturu. Uzduž i poprijeko bivše Jugoslavije, pa Albanije, Bugarske, možda Rumunjske… I tako… Ima ih, kaže Filip i dodaje da u ovu avanturu zbog obaveza s njim ne kreću ni Marino Rempešić, ni Aleksandar Puača već jedna nježna, mlada cura, njegova cura, imena Ana Somek. Na upit kakve su ih to obaveze snašle, što će to oni ovog ljeta raditi uglas odgovaraju:


– Mi ćemo malo raditi, malo čupati pa malo saditi i čekati da se ovi vrate s puta.




– Da ja položim vozački pa da krenemo s dva auta sljedeće godine u Australiju, završava Marino.


Kutak raja


Hm, da. Vraćamo se Filipu, Ani i Balkan turi.


Sve je spremno za avanturu


Sve je spremno za avanturu



– Zašto Balkan? Mislim da je Balkan mjesto najuzburkanijeg mora Europe. Čemu metafore s morem? Pa, skiper sam, pusti me… Balkan… Na našim putovanjima smo samo postajali svjesniji koliko Hrvatska i druge zemlje regije imaju za ponuditi skrivenih i poznatih bogatstava turistima. Osobno sam proputovao zemlje Balkana nebrojeni broj puta i uvjerio se da živimo u najljepšem kutku Europe. Nigdje u Europi, a i šire od ovoga što sam proputovao, na toliko malo prostora nema toliko puno prirodnih i društvenih bogatstava i raznolikosti koliko ima ovdje. Neki će reći da je to moje subjektivno mišljenje pa svakome za pravo da misli što hoće, ali zaista tvrdim i objektivno da je to tako. Ovaj prostor ima toliko toga za ponuditi. Neograničenu ljubav i mržnju istovremeno. Narodi su nam toliko slični, počevši od jezika do zajedničke povijesti, istih korijena, ako govorimo o prostoru bivše Jugoslavije konkretno… Krasi nas južnjački temperamentni mentalitet koji ima svojih pozitivnih i negativnih strana. Kao i svaki novčić i ovo sačinjavaju dvije strane.


Ovog im puta šator neće služiti kao pokrivač, već kao spavaonica


Ovog im puta šator neće služiti kao pokrivač, već kao spavaonica



Ruta Filipa i Ane je sljedeća.


– Krećemo iz Rijeke obalom do Senja, dižemo se na Velebit, spuštamo na Obrovac pa na Tulove grede, opet morska magistrala preko Splita, Makarske i Dubrovnika do Crne Gore. U Crnoj Gori obilazimo Durmitor, Žabljak, Podgoricu, Ostrog, Budvu, Cetinje, rijeku Taru, Kotor, Tivat, Lovćen… Ulazimo u Albaniju i dolazimo do Makedonije. Ohrid, Prespansko jezero, Šar planina, Mavrovo, Skopje, Strumica i Bugarska naposlijetku. Evo nas u Srbiji pa u BiH pa opet Hrvatska i na kraju Slovenija. Vraćamo se u Hrvatsku preko Gorizie i Trsta do Istre i dolazimo do Rijeke. Jedno lijepo kružno putovanje u Jugiću. Sve skupa oko 6000 km predviđamo. Da, neke zemlje ćemo prolaziti u obliku impulsa na kardiogramu. Sve što treba samo da vidimo i doživimo što više toga.


Život u šatoru


Gdje će spavati, kakvim cestama voziti? Mongolija je jedno, ali Balkan je ipak civiliziraniji.


Čekamo iduće ljeto pa s dvama automobilima put Australije - Marino Rampešić i Aleksandar Puača


Čekamo iduće ljeto pa s dvama automobilima put Australije – Marino Rampešić i Aleksandar Puača



– Da Mongolija je bila hardcore i zato ovo putovanje i je kraće. U principu i sada nam je cilj jednak kao i prošle godine – krećemo se prašnjavim, zapuštenim cestama, nikako autoputevima i spavamo što više u šatoru, a što manje u hostelu, apartmanu ili autu.


Tko provjeri na vrijeme, više vozi, a manje psuje


Tko provjeri na vrijeme, više vozi, a manje psuje



Prisjećajući se nevolja oko šatora za lanjskog putovanja pitamo – jeste li ponijeli šipke za šator ili će vam on i ove godine služiti samo kao pokrivalo.


– Jesmo. Ovaj put sam ja urgirala da se šipke naprave jer su prošle zapravo slomljene, kako smo kasnije otkrili, a ponijet ćemo i krevete na napuhavanje da zadržimo ipak nešto od komocije, odgovara Ana.


Primjećujemo detaljan opis destinacija u zemljama bivše države, a malo šturiji u ostatku.



O putešestvijama Balkanom Ane Somek, Filipa Jakovca i jugića imena »Arti« moći ćete čitati u putopisima koje će nam ovaj dvojac slati s putovanja.


One koje su vas nasmijavale tijekom prošlog ljeta, za putovanja alanfordovaca do Mongolije i nazad uskoro će biti ukoričena. Pa, kako bi Filip rekao – tko voli, nek’ izvoli!



– Moramo nešto sačuvati kao iznenađenje. Ovo putovanje je zapravo uvod u nešto više. Naša želja je proći i doživjeti Balkan kako ga je dosada nitko ili rijetko tko doživio. Želja nam je ispričati i domaćim ljudima i turistima kako u srcu Europe postoji mjesto koje nije posebno i prepoznatljivo samo zbog svog sunca, mora, planina i predivne prirode. Ovaj prostor je puno više od toga. Ovaj prostor sačinjavaju ljudi, njihov mentalitet i kultura koju razvijaju kroz dugu i prebogatu povijest. Kad spojite prvo i drugo dobijete nezamislivo rijedak i još uvijek neistražen spoj u srcu Europe koji nudi jako puno, a traži malo. Na nama je da čuvamo i njegujemo danu nam prirodu i našu kulturu, te upoznavanjem nas samih i drugih s njom stvaramo preduvjete da se to uistinu i postigne. Mongol rally je bio trenutak spoznaje da je vrijeme da se i sami uključimo u kreiranje turističkog i edukativnog smjera u Hrvatskoj i okolici i da još potpunije iskoristimo potencijal koji ove zemlje pružaju.


Turizam i politika


Iz izrečenog slijedi zaključak da Filip i Ana želite educirati i kreirati turizam… Ili?


– Hahahah. Ajmo ovako. Mi ćemo putovati i istraživati sve. Od gastronomije do politike. Od proučavanja prirode do slušanja ljudskih životnih priča. Od ulaska u špilje i pećine do ulaska u čovjekovu intimu, ponos, predrasude itd. Mi ćemo putovati i prepričavati dojmove doživljene kroz naše oči, uši, usta, nos i ruke. Ukoliko netko nešto pozitivno iz toga izvuče, super, ukoliko netko nešto nauči, još bolje. Ne zanosimo se da ćemo promijeniti svijet, ali svakako nam je želja približiti Balkan istini i odmaknuti ga od stigmatizacije i laži u koju ga uvijaju razno razne interesne skupine.


Balkan možda nije Mongolija, ali je u neku ruku puno zanimljiviji - Filip Jakovac


Balkan možda nije Mongolija, ali je u neku ruku puno zanimljiviji – Filip Jakovac



S turizma na politiku, e to je Filip!


– I da i ne, ali recimo da da. Evo, ako ćeš baš za primjer. Ja putujem ovim prostorima intenzivno zadnjih šest do sedam godina. Kretao sam se u raznim internacionalnim i regionalnim nevladinim organizacijama. I u Beogradu, i u Zagrebu, Sarajevu itd. Čujemo iste priče prepričane na drugi način. Političare uvijek krase tri značajke. Prva – povijest je tu da se prilagodi vlastitim ciljevima pa makar to značilo revidiranje. Druga – uvijek se odgovornost prebacuje na drugu stranu. Treća – na pitanje se ne daje konkretan odgovor već se uzvraća protupitanjem. Kad god smo mi mladi postavljali provokativna pitanja uvijek su nam se vraćala u lijepo zamotane kutije u kojima nema ništa. Niti na jednom jedinom plenumu, predavanju, radionici, a bilo ih je, nisam shvatio ništa koliko na zajedničkoj cugi i pjesmama uz gitaru u nekom sobičku u hotelu navečer. Uvijek iste pjesme znamo svi napamet, uvijek iste emocije, tuga, sreća, brige, ljubavi i strahovi. U kontekstu morala i ljudskosti uopće nije bitno tko je odakle došao i kojim jezikom ili narječjem govori. Ovo putovanje je tu da upotpuni naše iskustvo, promijeni neke doživljaje i potvrdi neke druge. Uz to, ako to može nekome pomoći da se dobro nasmije, zabavi, šokira, popizdi ili otvori oči – cilj postignut.


Jugić po »PS-u«


Vraćamo Filipa na spomenutu temu turizma.


Ana Somek osmislila je vizitke i marketinški materijal za sljedeći projekt


Ana Somek osmislila je vizitke i marketinški materijal za sljedeći projekt



– Hahah tko zna… Ako sve pođe po planu, a trebalo bi… Sljedeće godine možda napravimo i neki projekt.


Anin zadatak nije biti samo suvozač već i kontrolor svega i svačega ponajprije vozača.



Riječki avanturistički par tijekom sljedećih mjesec dana proputovat će oko šest tisuća kilometara koje će odvoziti Hrvatskom, Crnom Gorom, Albanijom, Makedonijom, Bugarskom, Srbijom, Bosnom, Slovenijom i dijelom Italije. Pa, sretno im bilo!



– Ja sam dizajnerica i fotograf amater. Ja sam ona koja je osmislila vizitke i marketinški materijal za sljedeći projekt i koja će fotografirati, snimati, editirati i dizajnirati naposlijetku sav vizualni materijal i identitet projekta. Meni ne leži toliko pisanje, a Filip se mora maknuti od tehnologije jer ona eksplodira čim se nađe u njegovoj blizini. ‘Ajmo reći da je ovo put za koji se nadamo da će nam otvoriti neka druga vrata u životu i pomoći nam kod nekih drugih poslova kasnije. Zasada nećemo otkrivati previše, kaže Ana.


I s teorije vraćamo se praksi i pitamo – opremu imate? Arti spreman?


– Jest. Morali smo ga osigurati i registrirati. Tu smo imali poteškoća jer je Arti dobio pukotinu na šajbi na prošlom putu pa smo morali mijenjati šajbu, ali čim smo to riješili auto smo registrirali. Nakon toga smo ga stavili na servis i sad je u punoj pripravnosti. Inače, oboružali smo se i svakojakim tehnikalijama da na kraju dobijemo zbilja kvalitetne snimke.


Prije nekoliko dana Novi list je pisao o pokretaču čitave ove priče oko AFT. O galebu Živku. Čitatelji su obaviješteni o njegovom novom životu i životu njegovih prijatelja u nažalost još uvijek nelegalnom azilu za ptice, te o njihovoj dobrotvorki. Hoćete li Ana i Filip i ove godine sakupljati sredstva za neki humanitarni cilj?


– Konkretno ne. Nismo imali vremena da napišemo i pokrenemo nikakvu akciju, ali ćemo zato i dalje obavještavati čitateljstvo o našem Živku, Broju 1, njegovim potrebama i potrebama drugih ugroženih ptičica. Zapravo, humanitarni cilj je i dalje otvaranje prvog azila za ptice. Od toga ne odustajemo dok ga ne postignemo. Zasada meljemo o tome i prikupljamo sredstva kad i kako stignemo. Evo i ovim putem pozivamo sve one koji žele pomoći da nam se obrate i mi ćemo ih rado spojiti s postojećim neformalnim azilom gospođe X ili za potrebe javnosti gospođe Mirjane, da pomognu kako mogu. Nakon nekog vremena se nadamo institucionalizirati priču da to tako nazovemo i napraviti prvi formalni azil za ptice koji ćemo smjestiti negdje u okolici Rijeke na neko lijepo mjesto. To će biti prekrasno. Zamislite samo koliko bi se ptičica spasilo i koliko bi ljudi moglo dobiti zahvalne i privržene ljubimce. Zamislite samo koliki je to humanitarni, a i medijski potencijal za ovaj kraj. Takav azil bi bio prvi u Hrvatskoj, a svakako i šire.


I za kraj, poruka čitateljima i pratiteljima avantura alanfordovaca i njihovog Artija.


– Pratite nas kao i prošle godine. Na www.alanfordadventures.com ili facebook page: Adventure Team Alan Ford. Balkan možda nije Mongolija, ali je u neku ruku puno zanimljiviji. Ovo nije maratonsko putovanje već putovanje koje provlačimo kroz sva čula. Bit će zanimljivo. Smijte se s nama, plačite, hvalite, kritizirajte… Ma sve je dobrodošlo. Pusa svima!