Gotovo je tristo penjača izgubilo život osvajajući Mount Everest, a za trećinu se smatra da su još uvijek zakopana pod snijegom i ledom. Promjenom godišnjeg doba i toplijim danima, tijela se uklanjaju na kineskoj strani planine. 

Zbog globalnog zatopljenja, polarna se plahta uz glečere vrlo brzo otapa. Samim time, tijela koja su ostala zakopana tijekom svih ovih godina, sada postaju vidljiva.” izjavio je bivši predsjednik nepalske Organizacije planinara, Ang Thsering, za BBC. “Do sada smo skupili dva tijela penjača koji su preminuli posljednjih godina, ali pronalaze se i starija tijela.”

Zbog nepalskog zakona koji zahtijeva da se prilikom suočavanja s preminulima u situaciju moraju pozvati vladine agencije, predstavilo je veliki izazov. “Problem mora postati prioritet i vladinim agencijama i industriji penjača. Ako oni mogu raditi na tibetskoj strani planine, možemo i mi s ove.” izjavio je predsjednik EOAN-a, Dambar Parajuli. 

Dio planine nazvan Khumbu Icefall, mjesto je na kojem je do sada pronađeno najviše tijela. “Posljednjih se godina na području baze kampa pojavljuju tijela i ruke, a primijetili smo i da se spušta razina leda oko kampa, što je razlog vidljivosti ljudskih ostataka”. 

Mnoge studije upozoravaju na otapanje glečera u regiji Everesta i Himalaja. Jedna je studija iz 2015. godine otkrila da se jezera na glečeru Khumbu kojeg penjači moraju prijeći, šire i udružuju zbog ubrzanog topljenja. Nepalska je vojska 2016. godine isušila jezero Imja blizu Mt. Everesta, također zbog otapanja glečera. 

Stručnjaci tvrde da se tijela ne otkrivaju samo zbog otapanja, već i pomicanja glečera Khumbu. Iako zvuči ružno, neka su tijela preminulih penjača služila kao svojevrstan orijentir za ostale penjače. Jedan od takvih primjera su tzv. “zelene čizme”. Pojam se referira na penjače koji su preminuli zbog kamenih monolita koje strše. Njihove zelene čizme koje su im još na nogama, služe kao upozorenje. 

Stručnjaci tvrde da postupak donošenja tijela s planine financijski iznosi između 40 i 80 tisuća dolara. “Jedan od najizazovnijih pothvata spuštanja tijela, bilo je s visine od 8.700 metara. Tijelo je bilo potpuno smrznuto i težilo je 150 kilograma.” objašnjava Ang Thesring Sherpa.

Odluka o tome što će se napraviti s tijelima je i veoma osobna. “Većina penjača želi ostati na planini u slučaju da poginu.” rekao je penjač Alan Arnette. “Smatralo bi se nepoštivanjem da ih se jednostavno ukloni s penjačke rute”, doznajemo s BBC-ja.