Krize talijanske vlade nisu nešto neuobičajeno, ali aktualna kriza koalicijske vlade populističkog Pokreta 5 zvjezdica (M5S) i desničarske Lige Mattea Salvinija ostat će u povijesti talijanske poslijeratne demokracije upisana kao prva koja je pala u vrijeme ferragosta, kada je skoro cijela Italija na dopustu. Talijanski zastupnici i senatori dobili su nalog da ne odlaze predaleko nakon što je na zadnjoj sjednici Senata prije ljetnog raspusta eksplodirala višemjesečna napetost između ministra unutarnjih poslova i potpredsjednika vlade Salvinija, najmoćnijeg talijanskog političara, i drugog potpredsjednika vlade Luigija Di Maioa, lidera M5S-a, i to zbog rezolucije o gradnji brze željeznice Torino-Lyon, kojoj se M5S protivi, a Salvini je podržava.

​Sama rezolucija bila je simboličnog karaktera, unaprijed osuđena na neuspjeh. No, čak i da je bila izglasana, rezolucija ne bi mogla zaustaviti projekt, s obzirom na to da se željeznica gradi na temelju međunarodnog ugovora, a otkazivanje projekta Italiju bi stajalo više od njegove realizacije.

Sve to, međutim, nije spriječilo Salvinija da tu svađu iskoristi za isticanje zahtjeva za okončanje 14-mjesečnog eksperimenta s populističko-desničarskom »vladom promjena«, koja je otpočetka bila osuđena na neuspjeh. Salvini na razvalinama populističko-desničarske koalicije i na valu trijumfa svoje stranke na europskim izborima (Liga je na europskim izborima udvostručila postotak osvojenih glasova u odnosu na parlamentarne izbore, dok se taj postotak u slučaju populista iz M5S-a prepolovio), želi uspostaviti novu vladajuću većinu, možda čak i samostalno, a ako ne onda u savezu s Naprijed Italija Silvija Berlusconija i postfašističkom Braćom Italije, manjim desničarskim strankama koje su kompatibilnije Salvinijevoj Ligi od M5S-a.

Duboki korijeni krize

​Drago Kraljević, bivši hrvatski veleposlanik u Italiji i jedan od naših najboljih poznavatelja političkih zbivanja na zapadnoj strani Jadrana smatra kako je situacija ovaj put daleko ozbiljnija u odnosu na prethodno razdoblje političke krize u toj zemlji.

– Sukob među dojučerašnjim koalicijskim partnerima, ali i u redovima oporbe, dostigao dramatične razmjere, smatra Kraljević, koji trenutačnu situaciju u Italiji uspoređuje s kriznim razdobljem neposredno nakon Drugog svjetskog rata i krizom u vrijeme kraja Prve Republike, sredinom devedesetih, kada je u Italiji puno toga bilo neizvjesno, s mogućim dramatičnim posljedicama.

Naš sugovornik smatra da uzroke najnovije krize samo djelomice treba tražiti u odnosima Lige i M5S-a, dviju različitih i nekompatibilnih političkih opcija, koje su na proteklim parlamentarnim izborima dobile ogromnu podršku talijanskih birača s ciljem rušenja postojećeg talijanskog establišmenta, odgovornog za ozbiljnu gospodarsku i političku krizu, širenje korupcije i kompromitaciju politike i demokracije. Sam razlaz između Salvinija i talijanskog premijera Giuseppea Contea, od kojeg je Salvini zatražio ostavku otvoreno poručivši da želi prijevremene izbore na kojima će »kapitalizirati« potporu koju među biračima uživa Liga, samo je neposredan povod za rušenje vlade i pokretanje procedure za raspisivanje novih izbora, u kojima Salvini i Liga vide svoju šansu.

Ova je kriza po mnogočemu specifična. Kraljević napominje kako Vlada nije pala zbog pomanjkanja većine, nego zbog sukoba unutar vladajuće koalicije, a onda i sukoba između Salvinija i Contea na osobnoj razini. Premda kriza nije bila izazvana formalnim nedostatkom povjerenja u vladu, Salvini je zatražio da premijer Conte odmah podnese ostavku talijanskom predsjedniku Sergiju Mattarelli. No, Mattarella je odlučio da premijer Conte najprije prođe predviđenu proceduru izglasavanja nepovjerenja u parlamentu. To će biti prilika da premijer Conte osobno pred zastupnicima, senatorima i talijanskom javnošću objasni koji su to stvarni razlozi iskazivanja nepovjerenja njemu, s obzirom na to da drugi koalicijski partner, M5S, ne misli kao i Liga. Odmah nakon što je Salvini izvijestio građane da više nema povjerenja u premijera Contea, krenula je predizborna kampanja, koju Salvini vodi na talijanskim plažama.

Pravo pitanje o uzrocima ove sve dublje i opasnije krize ne leži ni u činjenici što dva dojučerašnja koalicijska partnera (Liga i M5S) nisu bila politički kompatibilna.

– Smatram da glavne uzroke treba prvenstveno potražiti u političkim strankama koje su dugi niz godina obnašale vlast u Italiji. To su Berlusconijeva Naprijed Italija i lijeva Demokratska stranka sa svojim koalicijskim partnerima i političarima koji su svojim potezima i ponašanjem u parlamentu – često mimo volje građana – godinama plašeći građane populizmom, antieuropeizmom, radikalnom desnicom i fašizmom, raznim zakulisnim igrama birale premijere koji svoj legitimitet nisu stjecali na izborima. Istovremeno su u društvu i politici rasli korupcija, nepotizam, osobno bogaćenje i izigravanje volje građana izborima. Tako su u talijansku politiku uveli praksu antiinstitucionalnog pristupa, ostvarujući prije svega svoje osobne materijalne interese i interese svojih stranaka, zaboravljajući da takvim pristupom na samo podcjenjuju, nego i vrijeđaju dostojanstvo talijanskih građana. Salvini je duboko svjestan te činjenice i stoga želi čim prije na izbore, jer želi pitati građane što o svemu misle. Želi da upravo oni – građani na izborima, a ne nekakvim zakulisnim kombinatorikama i umjetno stvorenim ‘većinama’ – riješe ovu krizu. Toga se najviše plaše upravo tradicionalne političke stranke, koje su u proteklom razdoblju teško kompromitirale demokratske institucije, politiku kao profesiju, pokušavajući na sve moguće načine zaobići volju građana i zadržati svoje privilegije u politici, upozorava Kraljević.

»Rat živaca«

Salvini zahtijeva brze izbore jer dobro zna rezultate najnovijih istraživanja javnoga mnijenja. Prema IPSOS-ovoj anketi, ako bi Salvini krenuo sâm u izbornu trku, njegova Liga od sadašnjih 125 mjesta skočila bi na čak 297, što nije daleko od većine. Kraljević napominje kako je cilj desnice na čelu sa Salvinijem dobiti 316 zastupnika, što je ostvarivo s bliskim strankama poput Braća Italije i Naprijed Italija, koje mogu priskrbiti još 60-ak zastupnika:

– Drugim riječima, Liga i mogući koalicijski partneri mogli bi na sljedećim izborima dobiti više od 350 zastupničkih mjesta, što je mnogo više od 316 mandata potrebnih za većinu. Na narednim izborima najveći gubitnik bio bi prema sadašnjim prognozama M5S. Pao bi sa sadašnjih 216 zastupnika, čime je najjača politička grupacija u parlamentu, na svega 80 zastupnika, a opozicijska Demokratska stranka ostala bi uglavnom na istom broju zastupnika. Stoga se s pravom očekuje totalni debakl oporbe, čega je Salvini svjestan.

No politička bitka tek počinje i u ovom je trenutku nemoguće znati kako će se ona okončati. Kada je o Italiji riječ, valja računati na iznenađenja. Kraljević kaže da sada počinje »rat živaca«. Di Maio, vođa M5S-a koji je zbog koalicije s Ligom u konstantnom padu popularnosti, naziva Salvinija »izdajicom«, smatrajući da Liga izbjegava donošenje zakona o smanjenju broja zastupnika. Riječ je o prijedlogu M5S-a kojim bi se za trećinu smanjio broj zastupnika u prevelikom i preskupom talijanskom parlamentu, a to je samo jedna od jabuka razdora koja dijeli ove različite stranke, jer biračku bazu M5S-a čine siromašno stanovništvo južnog dijela zemlje, dok se Salvini obraća razvijenijim sjevernim pokrajinama, zbog čega su ove dvije stranke suprotstavljene u skoro svim pitanjima. Di Maio naglašava kako je riječ o »epohalnoj reformi, kojom će smanjiti broj mandata za 345 i poslati kući 345 starih političara«. Zato Di Maio apelira da se najprije glasa o ovoj reformi, nakon koje se mogu raspisati izbori. No da bi se to moglo ostvariti, prethodno ne smije doći do pada premijera i vlade, jer se time cjelokupan parlamentarni postupak blokira.

Zato Di Maio namjerava zatražiti izvanredno sazivanje sjednice parlamenta radi glasovanja o smanjenju broja zastupnika prije rasprave u Senatu o izglasavanju nepovjerenja premijeru i vladi. Demokratska stranka također se želi pridružiti izglasavanju nepovjerenja Vladi, osobito zbog sumnjivih transfera novca iz Rusije u korist Lige. Salvini još nije u Senatu odgovorio na pitanja o sastanku njegovog suradnika s ruskim predstavnicima, na kojem je navodno dogovorena potkupnina od nekoliko desetaka milijuna eura koju je Liga trebala dobiti od prodaje ruske nafte.

Kraljević naglašava kako Salvini, svjestan svoje popularnosti u biračkom tijelu, otvoreno napada one koji neće glasati protiv vlade i premijera.

(Ne)mogući scenarij

Premda M5S i Demokrati negiraju postojanje tajnih saveza, valja imati na umu da je u talijanskoj politici svašta moguće. I Kraljević može zamisliti još jedan scenarij koji se dosad činio nemogućim. Salvini i Liga traže da Conte čim prije odstupi kako bi se isforsirali prijevremeni izbori, u što je moguće kraćem vremenu. Druga opcija, koju zagovara lider Demokrata i bivši premijer Matteo Renzi, pokušava dobiti na vremenu i pridobiti novu većinu s M5S i Berlusconijem.

– Hoće li se narednih dana doista iskristalizirati dva fronta: jedan suverenistički, koji predvodi Salvini i drugi proeuropski, s Renzijem na čelu, teško je predvidjeti. Ako bi se okupila nova koalicija mandat postojećem sastavu parlamenta produžio bi se vjerojatno do proljeća iduće godine. Iako Salvini i Liga uživaju veliku potporu, iz odlične predizborne prognoze, u talijanskim prilikama i zamršenim lobističkim igrama ne treba isključiti ni takav scenarij, smatra Kraljević.

U redovima »grillina« – kako nazivaju pripadnike M5S-a, po njihovu osnivaču Beppeu Grillu – raste netolerancija prema Ligi. Luigi Di Maio tvrdi da je Liga razočarala Italiju i da najprije ide glasovanje u parlamentu a potom izbori. »Jedno je sigurno: kada ismijavate zemlju i njene građane, prije ili kasnije to vam se vrati. Prije ili kasnije platite cijenu«, ističe Di Maio.

Što slijedi nakon eventualnog izglasavanja nepovjerenju vladi? Prvo će talijanski predsjednik nakon otvaranja konzultacija provjeriti postoji li u sadašnjem sastavu parlamenta neka druga većina, što je u datim okolnostima teško predvidjeti. Ako takve većine nema, kreće raspisivanje novih izbora, a postojeća vlada postaje tehnička. To bi značilo mogućnost izbora najranije u listopadu, 20. ili 27. listopada, ali Kraljević naglašava da se u tom slučaju postavlja se pitanje što će biti s prijedlogom novog proračuna, o kojem se Italija mora izjasniti već u sredinom listopada. Prema njegovim riječima, ako vlada ne bude poštovala predviđene rokove i ne osigura 23 milijarde eura za podmirivanje svojih obaveza, stupaju na snagu tzv. zaštitne klauzule.

Događaji u Italiji, naravno, odrazit će se i na funkcioniranje EU. Italija je osnivačica EU i četvrto najveće gospodarstvo u Uniji i treće u eurozoni, a talijansko gospodarstvo je u stagnaciji. Italija je nedavno u zadnji tren izbjegla sankcije zbog golemog javnog duga, drugog najvećeg u EU, iza grčkog, a porezne olakšice i populističke mjere talijanske vlade nisu pokrenule gospodarstvo. Nedavna raspodjela najviših pozicija u EU potvrđuje kako je Italija među zemljama oko kojih je uspostavljen tzv. »sanitarni kordon«, zbog čega nijedna od najviših funkcija nije pripala suverenističkim čelnicima. Štoviše, Salvini je imenovanjem socijaldemokrata Davida Sassolija, oštrog Salvinijevog kritičara, za novog predsjednika Europskog parlamenta – koji je na tom položaju naslijedio talijanskog pučanina Antonija Tajanija – dobio zvučnu pljusku.

Povijest se ponavlja?

​Kraljević napominje kako će u slučaju pada Conteove vlade i raskida koalicije biti teško postići dogovor o novom talijanskom europovjereniku, zbog čega će izbor vjerojatno morati pasti na stručnjaka, što će dodatno smanjiti Salvinijev utjecaj u Bruxellesu.

– Dosad nikad nismo vidjeli da politička stranka u jednoj tako važnoj europskoj zemlji kao što je Italija, koja na izborima pobjeđuje s 34 posto, kasnije u međunarodnim okvirima postaje irelevantna, primjećuje Kraljević. Prema mišljenju ovog analitičara, uvjerljiva pobjeda »suverenista« i antieuropskih snaga na talijanskim izborima podrazumijeva suočavanje nove talijanske vlade s položajem Italije u EU, ali i suočavanje poražene opozicije s porazom takvih dimenzija koji će temeljito uzdrmati postojeći vladajući establišment u zemlji.

No Italija je tradicionalno bila europski politički laboratorij, u kojem su se testirala nova politička rješenja. Što će nakon narednih izbora biti s demokracijom u Italiji? Hoće li to biti uvod u neku vrstu nove diktature? Italiju već sada neki proglašavaju fašističkom državom zbog ksenofobne i rasističke migrantske politike, rigidne politike prema Romima, kao i zabrane rada »etničkih« trgovina poslije 21 sat, a nedavno je i papa Franjo, misleći na Salvinija iako ga nije izrijekom spomenuo, neuobičajeno oštro upozorio da ga neki istupi talijanskih političara podsjećaju na Hitlerove govore 1934. godine.

– Teško je na to pitanje odgovoriti, jer su primjerice i Hitler i Mussolini došli na vlast potpuno demokratskim putem. No valja se prisjetiti da je u svim slučajevima dolaska na vlast populističkih, autoritarnih pa čak diktatorskih stranaka u našoj novijoj povijesti tome uvijek prethodila duboka gospodarska, politička i moralna kriza, s kojom se vladajući establišment nije bio u stanju nositi. Nakon što su prethodne talijanske vlade pale na ispitu, sada su na redu građani, ističe Kraljević i dodaje kako je sada na građanima da sada procijene što je u ovom trenutku za njih najbolje, s obzirom na to da su mnoge opcije zbog korupcije i nepotizma definitivno pale u vodu. Paradoks je, naravno, da je sada zapravo ostala samo jedna opcija – desna – koja traži demokratske izbore. Povijest se ponavlja?